By Nastavljajući ustaljenu dugogodišnju praksu iskorištavanja pravoslavnog Božića u dnevnopolitičke svrhe Srpsko narodno vijeće i ove godine je taj nadnevak iskoristilo za jačanje svoje pozicije unutar srpske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj. U cijeloj priči važnu ulogu u tom igrokazu ima premijer i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Andrej Plenković koji se ovom prilikom u luksuznom Sheratonu sa svoja četiri ministra poklonio pjevaču četničkih pjesama metropolitu ljubljansko-zagrebačkom Porfiriju i vođi velikosrpske pete kolone u Hrvatskoj Miloradu Pupovcu, istodobno ignorirajući istinske hrvatske pravoslavce koji su se borili u Domovinskom ratu za neovisnu i demokratsku Hrvatsku. Svojim ponašanjem i davanjem prevelike važnosti Pupovčevim Srbima koji negiraju Hrvatsku kao takvu praktički je obezvrijedio poruku kršćanskog Božića kojega pravoslavci slave po julijanskom kalendaru. Zato prije svega treba utvrditi položaj pravoslavnih vjernika u Republici Hrvatskoj. Sam Pupovac je ateist, dakle ne vjeruje u kršćanskog Boga, ali ga zato i te kako uporno koristi u političke svrhe njegovog Srpskog narodnog vijeća.
Kad je riječ o pravoslavcima u Hrvatskoj onda treba poći od službenog statističkog podatka da se na posljednjem popisu stanovništva u Republici Hrvatskoj 2011. godine 17.000 državljana nacionalno izjasnili kao Hrvati, a konfesionalno kao pravoslavci. Ti hrvatski državljani svakako ne spadaju u Pupovčeve hrvatske Srbe, pri čemu on sam nikad ne govori o njima kao „hrvatskim Srbima“, nego jednostavno u duhu Memoranduma2 SANU o Srbima u Hrvatskoj. Sam Pupovac, koji na duši kao svjedok ima tragičnu smrt doktora Ivana Šretera, nikako ne može imati legitimitet da predstavlja cijelu srpsku nacionalnu manjinu, jer na izborima dobiva oko 12 posto manjinskih glasova. Zato on koristi privilegiranu poziciju saborskog zastupnika zajedno s još dva člama SDSS-a, ucijenjujući na taj način premijera Plenkovića kojemu snaga počiva na tankoj većini u parlementu. Uz Pupovčeve Srbe koji se deklariraju kao pravoslavci postoji, doduše službeno neregistrirana, Hrvatska pravoslavna crkva na čelu sa arhiepiskom Aleksandrom. Iako je zatražila službenu registraciju Hrvatska pravoslavna crkva je nije dobila, jer je to odbila Račanova vlada. Hrvatska pravoslavna crkva je djelovala za vrijeme NDH na čelu s patrijarhom Germogenom kojeg su po padu Zagreba partizani likvidirali.
Činjenica je da povjesno postoje hrvatski pravoslavci koji se nikad nisu deklarirali kao Srbi, a takvi uglednici još iz doba Austrougarske bili su Petar Preradović, Josif Runjanin, Svetozar Borojević, Nikola Tesla. U Domovinskom ratu borilo se oko 9.000 hrvatskih Srba koji kao pravoslavci sigurno ne spadaju u kategoriju Pupovčevih Srba, pa je i to jedan od razloga da se Hrvatska pravoslavna crkva na čelu sa arhiepiskom Aleksandrom konačno službeno registrira. Tu crkvu priznaju brojne pravoslavne crkve u Europi, ali naravno ne i Srpska pravoslavna crkva koja je u duhu Memoranduma SANU bila jedan od idejnih poticatelja velikosrpske agresije na Hrvatsku, a i danas je u funkciji provedbe Memoranduma2 SANU. Štoviše, službena politika Srpske pravoslavne crkve prema Hrvatskoj ignorira hrvatsku državnost i govori o Baniji, Dalmaciji, Kordunu, istočnoj Slavoniji, što se praktički poklapa s granicama Velike Srbije u Miloševićevom projektu. Treba spomenuti i ocjenu SOA-e kako u posljednjim godinama rastu četnički incidenti pri čemu postoji odgovornost i Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj. Na ovom domjenku u organizaciji Pupovčevog Srpskog narodnog vijeća sam Milorad Pupovac u svojim istupima nikad nije spomenuo Hrvatsku nego se kao i dosad koristi eufemističkim „naša zemlja“.
I dok su tako Ukrajinci na čelu sa svojim predsjednikom prvi put u svojoj Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi slavili odvojeno od Ruske pravoslavne crkve, hrvatski pravoslavci zbog podaničke politike svih dosadašnjih vlada, počevši od Račanove, dozvoljavaju Srpskoj pravoslavnoj crkvi monopolitički položaj nad svim pravoslavcima, uskračujući pravo hrvatskih pravoslavaca da imaju svoju Hrvatsku pravoslavnu crkvu. Štoviše ta arogancija ide tako daleko da je prošle godine na domjenku SNV-a izaslanik srbijanskog predsjednika Alaksandra Vučića Vladimir Božović zaprijetio Hrvatskoj da će Srbija svim raspoloživim sredstvima zaštititi te njihove Srbe ako budu ugroženi. Andrej Plenkovič je mirno odslušao tu prijetnju i čak je izjavio da tuđe izjave ne komentia (?!), iako je kao premijer morao demonstrativno napustiti.domjenak SNV-a.
Na ovom domjenku nije bilo predstavnika Republike Srbije, ali to ne znači da politika koju praktički zastupa vladajuća četnička garnitura u Beogradu nije bila prisutna. Ljubljansko zagrebački metropolit Porfirije Perić u svojem istupu pozivajući se na božićni duh koji kršćanima donosi mir i ljubav istaknuo je kako iz Božića proistječe istina, a da je sve drugo u životu relativno. Metropolit Porfirije nije tako govorio, kad je u pitanju istina samo mjesec dana prije ovog domjenka na skupu u Bruxellesu u povodu 70. obljetnice usvajanja Opće deklaracije o ljudskim pravima koju nota bene, što je malo poznato, komunistička Jugoslavija nije potpisala. Metropolit Porfirije je pred uglednim skupom europskih parlamentaraca iskoristio priliku da u duhu Memoranduma2 SANU optuži Hrvatsku za obnavljanje govora mržnje i povjesnog revizionizma kojemu je cilj rehabilitacija poraženih pokreta, domaće varijante nacizma i fašizma i negiranje njihovih zločina. To „u današnjoj Hrvatskoj predstavlja ozbiljnu prijetnju svemu u što mi kršćani i svi ljudi dobre volje vjerujemo i svemu što su naši predci htjeli i postigli Općom deklaracijom o ljudskim pravima“. Po ustaljenom receptu iz Memoranduma2 SANU metropolit Porfirije nije ni riječi rekao o fašističkoj agresiji na Hrvatsku u kojoj je idejno sudjelovala i Srpska pravoslavna crkva, što tako očito diskreditira njega kao kršćanina koji se zalaže za istinu koja proistječe iz duha Božića. Kad su u pitanju povjesne istine onda se Srpska pravoslavna crkva kao pijan plota drži komunističke povjesne prakse i velikosrpske mitomanije, pa nije čudno da su na tom domjenku, zmeđu ostalog, dodijeljene nagrade osobama koje su se istakle u promicanju politike Srpskog narodnog vijeća. Tako je dodijeljena nagrada za uređenje groblja na kojemu je pokopano navodno „1700 djece ustaških žrtava“, a Krešo Beljak, čelnik HSS-a dobio je nagradu za unapređenje hrvatsko-srpskih odnosa, što je on demonstrirao izjavom kako će se ponovno uspostaviti hrvatsko-srpsko bratstvo i jedinstvo.
Kad se sve to skupa uzme u obzir, domjenak u povodu pravoslavnog Božića u organizaciji Pupovčevog Srpskog narodnog vijeća nema ništa zajedničkog s kršćanskim duhom Božića, nego jednostavno služi jačanju političke velikosrpske pozicije Milorada Pupovca, uz svesrdnu potporu premijera Andreja Plenkovića i njegove politike „mogu što hoću“.
Vjekoslav Krsnik
