By Nakon punih 27 godina konačno se jedan vukovarski gradonačelnik usudio oštro kritizirati državne vlasti zbog znakovite šutnje i sustavnih propusta u progonu počinitelja ratnih zločina za vrijeme Domovinskog obrambenog rata. Izjava vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave koji je član vladajućeg HDZ-a ima višestruku težinu. Kao prvo nije ju izrekao bilo tko nego prvi čovjek grada koji je svojevrsni simbol hrvatske borbe protiv velikosrpske agresije. On je time prekinuo šutnju o izbjegavanju provođenja pravde koju su sustavno provodile vladajuće garniture, pri čemu su, kako su pokazali brojni slučajevi, više bili progonjeni branitelji nego velikosrpski agresori i JA. Ivan Penava ima velik moralni legitimitet da optuži državne vlasti za više deset ljetno opstruiranje pravde, jer je ta politika ne činjenja raznih državnih institucija, počevši od Vlade preko ministarstva, DORH-a, policije i cjelokupnog pravosuđa poprimila baš u Vukovaru opasne dimenzije, gdje zločinci koji su trebali biti pred sudom mirno šetaju gradom, a njihove žrtve to moraju trpjeti.
Hrvatska se tako zbog najblaže rečeno neodgovornosti državnih vlasti, a u stvari suštinski se radi o veleizdaji na raznim razinama, dovela u situaciju gubitnika u miru, iako je bila pobjednica u velikosrpskom nametnutom ratu. Ishodište takve politike treba tražiti još u 1996. god, dakle samo godinu dana nakon veličanstvene pobjede u vojno redarstvenoj operaciji Oluja kad je tadašnji ministar vanjskih poslova Mate Granić u Beogradu potpisao sramotni Sporazum o normalizaciji odnosa sa tadašnjom SR Jugoslavijom. U tom sporazumu između ostalog nema ni govora o tome da je Hrvatska bila žrtva velikosrpske agresije, pa je čak i upitna naplata ratne štete, jer je šteta, bez obzira koliko visoka na hrvatskoj strani ona bila, pravno izjednačena sa štetom koja je u Hrvatskoj nanesena imovini srbijanskih građana. Značajno je da je isti Mate Granić na sjednici VONS-a kad se pod predsjedanjem predsjednika Tuđmana raspravljalo o podizanju tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu bio protiv toga. Takav Mate Granić je danas glavni vanjskopolitički savjetnik predsjednice Republike u kreiranju politike prema Republici Srbiji koja je dovela do toga da četnički predsjednik susjedne države u službenom posjetu Hrvatskoj izreče niz uvreda na račun Hrvatske nezabilježenih u diplomatskim odnosima europskih zemalja. Međutim, ne radi se samo o Mati Graniću nego o prešutnoj konstrukciji svih državnih vlasti posebice od 2000. godine s dvojcem Mesić Račan da se ne procesuiraju brojni ratni zločini počinjeni u Hrvatskoj od pripadnika JNA, te paravojnih srpskih postrojbi. Nakon Mesića i Raćana a potom i Josipovića takvu politiku provodile su i sve HDZ-ove vlade počevši sa Ivom Sanaderom. Politička podloga takve konstrukcije bilo je u stvari pretvaranje velikosrpske agresije u građanski rat, na čemu na temelju Memorandum 2 Srpske akademije nauka i umjetnosti ustrajava službena politika Beograda.
U ozbiljnoj i sveobuhvatnoj društvenoj krizi kroz koju prolazi Hrvatska izjava vukovarskog gradonačelnika predstavlja novi udarac vladajućoj koaliciji koja u Saboru počiva na tankoj većini. Ona je doduše najviše usmjerena prema samom vrhu stranke koju sačinjavaju ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, premijer Andrej Plenković i predsjednik Srpskog narodnog vijeća i saborski zastupnik Milorad Pupovac. Ovom prilikom treba objasniti zašto je ministar unutarnjih poslova Davor Božinović toliko utjecajan. Činjenica jest da je nakon pobjede Andreja Plenkovića na posljednjim parlamentarnim izborima Davor Božinović odmah instaliran u njegovu blizinu. Drugim riječima Davor Božinović koji je u komunističkoj Hrvatskoj obavljao važan posao u tadašnjem Sekretarijatu za narodnu obranu, što znači da je bio pouzdanik KOS-a . postavljen je od utjecajne grupacije formirane još za vrijeme predsjednika Tuđmana koja iza zavjese kontrolira politička gibanja u državi. Sam je Plenković izjavio da mu je Davor Božinović nametnut, a ne da ga je sam izabrao. Tako je Davor Božinović prvo bio šef Plenkovićevog kabineta, da bi konačno bio postavljen za ministra unutarnjih poslova. Premijer Plenković je jednako tako pod snažnim utjecajem svojeg kućnog prijatelja Milorada Pupovca koji je već osvjedočen kao čelnik pete kolone u Hrvatskoj. Ni na jednu javnu provokaciju, a posljednja je bila Pupovčeva nazočnost na skandaloznom velikosrpskom skupu u Bačkoj Palanci, gdje je Aleksandar Vučić usporedio Hrvatsku s nacističkom Njemačkom, Andrej Plenković nije reagirao. S druge strane Milorad Pupovac lukavo obilato koristi svoja tri manjinska zastupnika u Hrvatskome saboru koja održavaju HDZ-ovu tanku većinu i svoj položaj koristi da bi s velikosrpskih pozicija dijelio hrvatskom narodu lekcije o prošlosti i sadašnjosti. Sve to Andrej Plenković mirno tolerira.
Najava Ivana Penave da će se 13. listopada u Vukovaru održati mirni prosvjed zbog sramotne šutnje državnih organa prema progonu velikosrpskih zločinaca iz Domovinskog obrambenog rata sasvim sigurno, uz druge tegobe s kojima se suočava Plenkovićeva s brda zdola sklepana tanka saborska većina, na određen način uzdrmala je položaj premijera i njegove Vlade. Pitanje je samo hoće li potez Ivana Penave imati šireg odjeka u široj javnosti, a posebice u braniteljskim udrugama koje bi ga trebale zdušno podržati, ili će Hdz -ova kontrolna mašinerija pokušati spriječiti širenje već postojećeg nezadovoljstva prema vlasti koje je svojim istupom potaknuo vukovarski gradonačelnik. U svakom slučaju Ivan Penava je svojim potezom već najavio vruću jesen za Plenkovića i njegovu ekipu.
Vjekoslav Krsnik
