By Uvod
Nakon Što je Hrvatski tjednik objavio feljton „ Srpska pravoslavna crkva vjerska, politička ili vojna organizacija Srpskog sveta?“ u brojevima 924, 925 i 926 u lipnju 2022.godine kontaktirao me preko bloga Hrvatske Pravice, Bojan Jovanović, autor dvije knjige koje razotkrivaju SPC u punini njene nimalo vjerske aktivnosti, pedofiliju, ubojstva, politički terorizam…. Sve pod okriljem vladajućih struktura Srbije.
Rat, genocid, mržnja i stradanje neraskidivo su vezani za svetosavsku sektu, koja sebe naziva SPC. Kao legitimni predstavnik ratnog, krvoločnog svetosavskog kulta ”krvi i tla” bila je glavni duhovno-ideološki pokretač gotovo svega zla, razaranja i ratova koja su zadesila prostor bivše SFRJ.
Takozvana SPC je poznata kao ratnohuškačka, svetosavska, nacionalistička ispostava, koja je u ožujku 2022.godine, zvanično od najviše evropske instance Evropskog parlamenta (EP) označena kao glavni destabilizirajući faktor i zastupnik ruskih interesa na prostorima bivše SFRJ sa jasnim političkim ciljevima, stvaranja ”srpskog sveta”.
Osim što je antikršćanski nastrojena, treba napomenuti da SPC zastupa radikalnu klero-nacionalističku ideologiju nazvanu “svetosavlje” koja je nastala 30-ih godina prošlog stoljeća potaknuta srpskim fašizmom sa Nikolajem Velimirovićem i Dimitrijem Ljotićem kao vodećim ideolozima.
Među svecima SPC su čuveni monstrumi Maca Vukojičić i Slobodan Šiljak, i osnivač svetosavske ideologije na kojoj počiva SPC Nikolaj Velimirović koji je otvoreno podržavao Hitlera i progon Židova!
„Prošao sam asfaltnim putem Jadar-Petriča. Ugledao sam minaret do nebesa. Mislim da je on jutros poravnat. Trebao je biti“, rekao je general Miodrag Živanović, dok je 13. srpnja 1995. godine, u kući Zvonka Bajagića, izvještavao vladiku Vasilija Kačavendu o akciji u Srebrenici.
Zvorničko-tuzlanski vladika, koji će kasnije postati sinonim za seksualnu izopačenost i lanac pedofilije u SPC, samo se osmjehnuo. Kasnije tog dana Kačavenda će služiti liturgiju u vlaseničkoj crkvi.
Kritičari crkve, poput pokojnog analitičara religije Mirka Đorđevića, često su naglašavali da je SPC u procesu raspada jugoslavenske države i tokom burnih ratnih zbivanja “odigrala neslavnu ulogu”. Zvanični podaci govore da su na području Republike Srpske porušene gotovo sve džamije (ukupno 1.186) i veliki broj katoličkih crkvi (preko 500), što srpska crkva nikad nije osudila.
Svakako treba napomenuti da je Srpska pravoslavna crkva izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv listova Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini.
Pedofilija u SPC obrazac je ponašanja od samih početaka osnivanja SPC-a
Sveti kralj Milutin (1253. – 1321.)
Moćan vladar i jedan od najuspješnijih ratnika među Nemanjićima, koji je osvojio sjevernu Albaniju i veći dio Makedonije. Ženio se pet puta, a bizantski car Andronik II. ponudio mu je svoju sestru Eudociju za ženu, no ona je pobjegla smatrajući Srbiju barbarskom zemljom. Milutin je prihvatio drugu ponudu: petogodišnju carevu kćer Simonidu, a svoju tadašnju ženu, bugarsku princezu Anu dao je kao taokinju u Carigrad!
Tadašnji kroničari sa zgražanjem pišu kako je Milutin osmogodišnju Simonidu seksualno iskoristio i uništio joj maternicu! Kako je vrijeme prolazilo, nesretna djevojka bila je objekt stalnog maltretiranja ljubomornog starca, pa je iskoristila priliku i pokušala pobjeći u Bizant kad joj je umrla majka. Nije uspjela, pa je putem ušla u samostan kako bi postala monahinja. No, brat joj je strgao redovničku halju i vratio je Milutinu.
Milutinov sin Stefan Dečanski usprotivio se ocu i pobunio, na što ga je otac uspio privoljeti da mu se vrati i da će mu sve biti oprošteno. No, Milutin ga je bacio u tamnicu i oslijepio ga! Vidimo kakvog je čovjeka Srpska crkva proglasila za sveca dvije i po godine nakon smrti: svirepog, sebičnog, pohotnog, sladostrasnika, pedofila!
Bojan Jovanović bivši đakon Srpske pravoslavne crkve jedan je od rijetkih pojedinaca, koji su skupili hrabrost da u javnosti iznesu istinu o zločinima ove kriminalne grupe. Bojanovo osobno iskustvo, životne priče do kojih je došao i dokumentacija koja je prikupio predstavljaju vrijedno svjedočanstvo o kriminalnoj organizaciji koja će, nadamo se, uskoro otići među mračne stranice povijesti ovih prostora.
Jovanović godinama ukazuje na pedofiliju i druge malverzacije u crkvi, a 2015. godine, je u javnost izašao s tvrdnjama da ga je vladika Kačavenda seksualno uznemiravao i tražio da mu dovodi dječake. Bio je i jedan od šest tužitelja pred Visokim sudom u Londonu protiv SPC zbog pedofilije i seksualnog zlostavljanja koje se dešavalo u Srbiji, BiH i Hrvatskoj. Tužba u međuvremenu nije prihvaćen.
Napisao je dvije knjige:
- U knjizi „MAFIJA U CRKVI“ objavljeno je nekoliko kopija crkvenih dokumenata za koje autor tvrdi da ukazuju na istinitost njegovih tvrdnji, kao i fotografije iz vremena monaškog života Bojana Jovanovića.
„Zapisao sam ono što sam lično doživeo. Pre petnaest godina ustao sam protiv ljudi koji svoju moć koriste da bi se seksualno iživljavali nad nemoćnima. Bilo bi mi mnogo lakše da je ovo samo moja sudbina a ne sudbina mnogih mladih ljudi, a naročito dece“, naglasio je Jovanović.
Bojan Jovanović tvrdi, kako je u više navrata svjedočio u medijima, da je bio žrtva seksualnog napastvovanja vladike Vasilija Kačavende.
- U knjizi „ISPOVEST KAKO SMO UBILI BOGA“ Bojana Jovanovića, dramatična je ispovijest o homoseksualnom lobiju, brutalnim nasrtajima pedofila pa čak i ubistvima unutar Srpske Pravoslavne Crkve.
„Knjiga je jedan dinamični triler, pisan bez zadrške, direktno, dramatično, bolno u nekim dijelovima i prosto bez uljepšavanja, kako bi se čitatelju dočarale sve gadosti i grozote, odvratnosti homoseksualnih predatora kamufliranih u mantije pravoslavnih velikodostojnika.
Nakon čitanja ovog dokumentarnog kriminalističkog horora, čitatelju postaje jasno da je hijerarhija SPC duboko ogrezla u izopačenosti, te da su oni koji se vode kršćanskim načelima života ne samo marginalizirani i već progonjeni, pa čak i ubijeni, a sve u svrhu zataškavanja stravičnog stanja duhovne truleži unutar klera SPC.U ovoj zatvorenoj, nakon čitanja ove knjige možemo slobodno reći, ne crkvi već sekti, mogli su napredovati samo oni izopačenog uma, a iskreni pravi kršćani nisu imali ni šanse.
Svatko tko pročita ovu knjigu, moći će sada razumjeti i patologiju laži koja se godinama bljuje iz samog vrha SPC.
Doc. dr. sc. Ivan Poljaković, Zadar, Hrvatska“
Seksualno zlostavljanje djece u Srpskoj pravoslavnoj crkvi
Stoljećima nakon navodnog poraza Srbije od Osmanlija 1389. godine, Srpska pravoslavna crkva (SPC) sačuvala je mit o božanski zaređenoj Velikoj Srbiji i postala nositelj srpskog identiteta. Spajanje crkve, države i nacije dovelo je do prikrivanja desetljeća seksualnog zlostavljanja djece unutar SPC-a, uskraćujući žrtvama bilo kakav pribjegavanje. Pretežno dječaci koji su živjeli u samostanima dok su studirali za svećeništvo našli su se na milost i nemilost svećenika pedofila i biskupa. Osim što su se školovali u poslušnosti i poštovanju prema svećenstvu, sjemeništarcima je prijetila šteta za sebe i svoje obitelji, ako ikome kažu za seksualno zlostavljanje. Devetnaestogodišnjak Milić Blažanović, kojeg je biskup Vasilije Kacavenda seksualno zlostavljao od svoje 16. godine, nakon početnog zaključka da se radi o ubojstvu, vlasti su ga proglasile samoubojstvom unatoč dokazima očevidaca koji govore suprotno.
Drugi slučajevi nisu išli toliko daleko kao ubojstvo, već su nanijeli nepopravljivu štetu mladim žrtvama koje su godinama živjele s traumom, vodeći sužene živote i nastavljajući patiti od depresije, tjeskobe, drugih mentalnih bolesti, upotrebe droga i pokušaja samoubojstva. Nekoliko žrtava priča svoje priče u dokumentarcu Al Jazeera dostupnom na internetskoj stranici Montenegro Internationala (montnegrointernational.org). Dječaci su živjeli u samostanima i tako su bili lak plijen. Svećenstvo je ciljalo ranjive, poput ratne siročadi, dječaka iz siromašnih domova, onih čiji su roditelji bili razvedeni ili su imali drugih osobnih ili obiteljskih problema.
Iako su im prijetili ozljedom, sedam ili osam dječaka reklo je svećeniku Goranu Arsiću u Vranju, koji je kaznena djela prijavio policiji. “Mnogi, mnogi” drugi su se javili, kazao je otac Arsić. Odvjetnici su podnijeli tužbu u njihovo ime. Jedan od tužitelja primio je telefonske pozive od “Crne ruke”, zahtijevajući da promijeni izjavu ili će mu ubiti cijelu obitelj. Kasnije je pokušao samoubojstvo. Iako su vlasti pokrenule postupak protiv biskupa, odgodile su njegovo zaključivanje dok tada nije nastupila zastara. Nekoliko slučajeva koji su došli do suda završili su oslobađajućom presudom. Kao što je bivši sudac Vrhovnog suda Zoran Ivošević rekao sugovorniku: “Oni [suci] . . . . učiniti ono što vjeruju da će odgovarati interesima onih na vlasti kako bi stekli bodove u karijeri. . . . . Ljudi su loši suci. Oni uopće ne bi trebali biti suci.”
Bojan Jovanović, bivši đakon Srpske pravoslavne crkve, desetljećima je neumorno radio na razotkrivanju zločina i prikrivanju od strane SPC-a i političkih vlasti te na pozivanju počinitelja na odgovornost. U intervjuu za Pobjedu (21. svibnja 2021.godine), Jovanović je rekao “da je pokušao razgovarati o problemu pedofilije s pokojnim patrijarsima Pavlom i Irinejem, ali uzalud. Također je izvijestio policiju, tužiteljstvo i obratio se političarima, uključujući tadašnjeg predsjednika Srbije Borisa Tadića, ali sve bezuspješno”. Onda je napisao knjigu: “Ispovijed: Kako smo izdali Boga, a djeca platila cijenu.”
Knjiga opisuje njegovo otkriće o raširenom seksualnom zlostavljanju djece od strane svećenstva i njegovo zataškavanje, kao i uzorkovanje 3000 dokumenata koje je prikupio u prilog. Prema Jovanovićevim riječima, njegova istraga identificirala je 70 žrtava tijekom nekoliko desetljeća, unatoč nevoljkosti žrtava da otkriju ono što smatraju sramotnim. Dok je predavao, jedan od najpoznatijih prijestupnika, biskup Vasilije Kačavenda, naredio mu je da nabavlja djecu iz redova svojih razreda, po mogućnosti mlađih od 10 godina. Jovanović je odbio.
Kačavenda je u svojim raskošnim odajama držao orgije koje su uključivale i drugo svećenstvo, mladiće i maloljetne dječake i djevojčice. Snimku njegova seksualnog susreta s mladićem otkrio je informativni magazin Blic, što je njegove zločine iznudilo na vidjelo. Kačavenda je također bio promicatelj etničkog čišćenja i saveznik Ratka Mladića, Radovana Karadžića i Slobodana Miloševića u ratovima 1990-tih godina.
Iako je Kačavendin slučaj jedan od najozloglašenijih, seksualno zlostavljanje u Crkvi nije ograničeno samo na izolirane pojedinačne slučajeve. To je endemski od samih početaka stvaranja SPC-A. Montenegro International ponovno je objavio članak iz Blic-a pod naslovom “Svi biskupski grijesi” u kojem se identificiraju druga svećenstva, kao i Jovanovićeva knjiga, poput vranjskog biskupa Pahomije kojem je suđeno za seksualno zlostavljanje četvorice dječaka, trojice mlađih od 14 godina u to vrijeme. Vladajuća elita pomogla je tim zločinima njihovom šutnjom i odbijanjem odgovora na pritužbe.
Jovanovićeva knjiga pružila je temelj za kriminalističko istraživanje. Posebni crnogorski tužitelj Milivoje Katnić “formirao je slučaj na temelju kaznenog izvješća koje je nevladina udruga ‘Montenegro International’ podnijela protiv mitropolita Crne Gore i Primorja i njezina biskupa Joanikijea zbog navodnog prikrivanja slučajeva pedofilije unutar Srpske pravoslavne crkve i dovođenja maloljetnika u samostane Cetinje i Dajbabe”.
http://www.juditharmatta.com/blog/post/child-sex-abuse-in-the-serbian-orthodox-church
U intervjuu Pobjedi, Jovanović priznaje: “Mnogo je časnih svećenika, čak i među biskupima. Dali su mi puno podataka [i] dokumenata. . . . . Otac Arsić samo je jedan primjer časnog svećenika koji je nastojao učiniti pravu stvar. Crkva je prebacila druge, uključujući dvije časne sestre, koje su pokušale pomoći žrtvama.“
Bez obzira kamo vodi Katnićeva istraga, Jovanović obećava: “Ustrajat ću. Ne bojim se. Oni su u biti kukavice koje se skrivaju iza sile skitnica. Mogu me maltretirati, tući, ali već sam prošao kroz sve to i nemam straha . . . .”
„Izdavanje ove knjige je akt podrške velikom broju časnog sveštenstva unutar SPC koje službuje u Hristu i Srbiji Milana St. Protića, Koče Popovića i brojnih drugih velikana, jer i SPC i država Srbija zaslužuju da se pominju po dobru, a ne zlu.“
“Da li šutnjom postajem suučesnik u zločinu, ili i sam zločinac.? Možda činim još veća zlodjela zato što ništa nisam pokušao da promijenim. Ovo je samo mali glas mene grešnog. Glas čistog srca – DA SE OPET NE PONOVI!” – Bojan Jovanović.
Bojan Jovanović, 47, Beograđanin, rekao je da njegova knjiga predstavlja dokument o seksualnim zlostavljačima iz crkvenih krugova. Autor i njegovi suradnici obavijestili su SPC i nadležne organe o svojim iskustvima i saznanjima. Također su naveli da se predmet o tome nalazi u tužilaštvu u Beogradu. Kako tvrde Tomić i Jovanović, često su bili izloženi pritiscima i prijetnjama, od kojih je jedna glasila „BIĆETE ISECKANI NA KOMADIĆE“, a naveli su i da su im pojedini ljudi iz crkvenih krugova nudili ogromne svote novca da o svemu šute.
„Godinama posle svega, priča nije odmakla od početka. Neću dozvoliti da se ovo gurne pod tepih“ zaključio je Bojan Jovanović, pogotovu što sam sve više puta prijavljivao policiji:
„I svi i dalje ćute… Ovu knjigu nisam napisao da bih šokirao javnost. Ona treba da služi kao sredstvo vlastima da ustanu u borbu protiv tih ljudi. A to je trebalo još davno da se učini.“
„Zapisao sam ono što sam lično doživeo. Pre petnaest godina ustao sam protiv ljudi koji svoju moć koriste da bi se seksualno iživljavali nad nemoćnima. Bilo bi mi mnogo lakše da je ovo samo moja sudbina a ne sudbina mnogih mladih ljudi, a naročito dece“, naglasio je Jovanović.
„Obilje materijalnih dokaza o zločinima kakve suvremeno čovječanstvo teško da poznaje.
- Knjiga je pisana na 434 strane sa dokazima na nekoliko desetina stranica
- Sistem koji je duboko ogrezao u korupciji i bezakonju.
- Zapisnici prilikom istrage o pedofiliji u SPC.
- Papiri iz policije nikada nisu stigli u tužilaštvo.
- Kako svodnik i organizator pedofilije a pritom svećenik može biti na slobodi.
- Po čijem nalogu se krši zakon.
- Maligni utijecaj SPC na Crnu Goru.
Patrijarh traži zabranu Parade ponosa, a isti dan nagrađuje dokazane pedofile i njihove zaštitnike. https://kakosmoubiliboga.me/
Ovo je moj prilog u borbi protiv pedofilije, tog velikog zla, koje neljudi, psihopate i zločinci čine nevinoj djeci, koja se ne može od tih predatora obraniti. Da se mene pita svi pedofili bili bi kastrirani! To bi bila jedina prava primjerena i preventivna mjera!
Lili Benčik/hrvatskepravice
