Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Vjekoslav Krsnik komentira obilježavanja stote obljetnice rođenja Utemeljitelja RH u tekstu: TUĐMANOVA OBLJETNICA POTVRDILA DUBOKE PODJELE U  HRVATSKOME DRUŠTVU

Evo završnog dijela njegovog komentara:

Zbog svega toga u hrvatskom društvu i nacionalnom korpusu došlo je do raslojavanja i dubokih podjela koje su potencirane posljednjih godina pa se to odrazilo i na obilježavanje 100. obljetnice rođenja predsjednika Tuđmana. Zagrebačke vlasti pod kontrolom ultra ljevičarske stranke “Možemo” nisu dozvolile da inicijalna skupina uglednih javnih osoba na inicijativu mlađeg Tuđmanovog sina Stjepane organizira narodsku svečanost u povodu obljetnice. Toga se prihvatio Domovinski pokret kojemu je na čelu gradonačelnik Vukovara Ivan Penava koji je podvukao: “Da se pitalo inicijalni krug ‘Tuđman 100’, dakle najbliže Tuđmanove suradnike i da se pitalo DP, danas bismo u svakom hrvatskom gradu i selu imali ovakve proslave, cijeli protekli tjedan u vrtićima, školama, znanstvenim ustanovama…bila bi tema 100. rođendan prvog hrvatskog predsjednika, utemeljitelja moderne hrvatske države. Danas bi središnja proslava, da se nas pita i što smo htjeli i podržali ideju inicijalnu ideju Stjepana Tuđmana, bila u Zagrebu, nad Zagrebom bi sada letjeli vojni avioni u čast Franji Tuđmanu, a ne Macronu prije nekoliko tjedana. Danas bi na nacionalnim televizijama gledali visokobudžetni film o liku i djelu predsjednika i državnika Franje Tuđmana, plaćenog od strane Ministarstva kulture i Vlade RH, tzv. HAVC-a, a ne u vlastitoj režiji Jakova Sedlara, maltene u ilegali. Na Trgu bana Jelačića gledali bismo nisku najboljih hrvatskih izvođača domoljubnih pjesama”. Svega toga naravno nije bilo, ali nije bilo ni ujedinjene institucionalne i izvaninstitucionalne oporbe da zajedno s vukovarskim gradonačelnikom i Inicijalnim krugom “Tuđman 100” dostojnije obilježe za hrvatski narod ovu značajnu obljetnicu i raskrinkaju licemjerstvo Andreja Plenkovića i njegove koruptivne kaste koji sustavno rade na detuđmanizaciji države.

https://bezcenzure.hr/vlad/tudmanova-obljetnica-potvrdila-duboke-podjele-u-hrvatskome-drustvu/

Naše obilježavanje u Vukovaru se naziva ALTERNATIVNA PROSLAVA (vidjeti npr.:

https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/penava-da-je-dp-organizirao-tudmanov-rodendan-letjeli-bi-vojni-avioni-gledao-bi-se-sedlarov-film-na-htv-u-15197343 ).

Istina premijera filma Jakova Sedlara koji je član inicijalnog kruga Tuđman 100 bila je u Zagrebu, a Thompson, koji je također član inicijalnog kruga, je imao koncert u Osijeku, pa bi mogli slobodno konsttirati da obilježavanje koje je pokrenuo inicijalni krug nije bio samo u Vukovaru.

Zapravo zasluge za to što je HDZ imao svoje obilježavanje možemo pripisati inicijalnom krugu jer smo bili svjesni da će HDZ ‘zaboraviti’ na obljetnicu. Kao što sam puno puta konstatirao današnji HDZ radi ono što od njih traže svjetski moćnici koji Tuđmanu ni na sprovod nisu došli, bijesni što je on Utemeljitelj RH tj. što je stvorio državu iako su oni bili protiv toga. A takav detuđmanizirani HDZ je trebalo natjerati da organizira malo veće obilježavanje.

U Bujici su komentirali a i dali mišljenje Stjepana Tuđmana. Uspoređujući ponašanje na svečanim akademijama prema unuci i nasljedniku u HDZ-u konstatirano je da ova u Zagrebu je više bila Plenkovićeva nego Tuđmanova.

Mene je to podsjetilo na onaj kongres HDZ-a poslije smrti HRVATSKOG predsjednika koji je počeo bez Tuđmanove slike. Poslije se pričalo da je netko upitao Sanadera:

–         A slika?

–         Nije još vrijeme, odgovorio je Sanader misleći na svoju sliku.

A danas imamo priču o odbijanju financiranja filma o HRVATSKOM predsjedniku.

A uz tu priču vidimo kakav je bio odnos u HDZ-u prema prof. dr. sc. Miroslavu Tuđmanu. Napisao sam puno tekstova o tome da Tuđmana, iako je bio zastupnik HDZ u Hrvatskom Saboru, nisu izabrali za profesora emeritusa na Zagrebačkom sveučilištu. A pogledajte koliko im je bilo važno njegovo mišljenje o filmu o njegovom ocu.

Naime, Hrvoje Hitrec piše:

Vrhunac tjedna u subotu kada se u jednom danu slijevala povijest i ponešto sadašnjosti: stotinu godina od rođenja Franje Tuđmana, Bleiburg u Lici, Hod za život u Zagrebu, Dan šećerne bolesti. Živahna subota. O Tuđmanu se raspisali na sve strane, ljevoruki revolveraški gađali ga jugofilnim streljivom, pa kada im je ponestalo otišli daleko u prošlost i doveli u vezu sa spaljivanjem vještica. Umjereniji mu preko volje priznali velike zasluge, ali u pravilu dodavali i mane, još živi predsjednikovi suradnici govorili istinu, slavlja i kontraslavlja u Lisinskom i Vukovaru, a skandal je izbio nešto prije, oko Sedlarova filma Bilo jednom u Hrvatskoj u kojemu slovim kao koscenarist, vrlo dobrom dokumentarno-igranom filmu rađenom s osjećajem, filmu nastalom iz nužde budući da je prva zamisao bio igrani film Tuđman u Oluji, ali je taj moj scenarij i cijeli projekt odbijen u HAVC- u i to čak triput, jer ondje ne prolaze filmovi o Tuđmanu i sličnim temama, a ni “sa strane” države koja tu družbu financira nije bilo zainteresiranosti.

Štoviše, država je glatko progutala podmetanje da “scenarij za igrani film nije prošao stručno (!) povjerenstvo HAVC-a za igrane filmove, s dodatkom da “scenarij ima kvalitetnu ideju, ali daje dojam napisane prve ruke, koja se tek treba doraditi, pa nije predložen za sufinanciranje.” Bijedan izgovor, s dodatkom da je u zadnjih deset i više godina s v a k i moj scenarij odbijen s nemuštim obrazloženjima ili čak bez njih, makar se radilo o različitim temama. Oko ove “teme”, to jest Tuđmana, naivno sam pomislio da će ipak biti drukčije, a nije. Očito je povjerenicima za igrane filmove dovoljno vidjeti ime scenarista da im mrak padne na oči, a kada još vide ime redatelja uzimaju lijekove za smirenje živaca. Bilo bi lijepo da HAVC objavi imena povjerenika za igrane filmove, ne samo u ovom slučaju, nego i unatrag deset godina, pa bi publici bilo sve jasno (s tim da uvijek postoje iznimke, ali ako je iznimka za, onaj drugi povjerenik (dva su) je protiv, a onda je i cijela družba HAVC-a radosno protiv.) Kako bilo, za Tuđmana nije bilo novaca. Priča o “prvoj ruci” je netočna i uvrjedljiva. Ponavljam: prvi koji je pročitao scenarij i bio oduševljen, bijaše Miroslav Tuđman, on je štoviše projekt preporučio premijeru, a što se poslije događalo ostaje tajnom. Kada sam vidio da stvari idu u lošem smjeru, “odvažio” sam se poslati upit i glavnom tajniku stranke (pokreta) koju je Tuđman utemeljio (s nama utemeljiteljima) da podsjetim i kažem što se događa. I što se dogodilo? Taj tajnik kojega ne poznajem nije mi ni odgovorio, ni jednom riječi. Tko je taj, nemam pojma, kako je postao glavnim tajnikom koji bi u svakoj stranci trebao biti, kako reče Vlatko Maček, ideološki izobražena osoba, a za ovoga nitko ne zna. Uvrjedljivo i opet: taj bi gospodin, u trenutku kada dobije mail s mojim potpisom, trebao stati mirno i salutirati. Tako je to sada u Hrvatskoj, zato se i (zamjenski) film zove Bilo jednom u Hrvatskoj. I na kraju, da nije bilo Tuđmana ne bi bilo države, pa od koga bi HAVC dobivao novac (u svemu ni Ministarstvo kulture nije bezgrješno, čak se iz njega tvrdilo, čujem, da projekt nije prijavljen HAVC-u, a prijavljen je triput, što negira onu “treća sreća”). Zaključno: da nije bilo Tuđmana, vjerojatno bi bio SAVC, a ne HAVC.

https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/hhitrec/39625-h-hitrec-uzarena-polovica-svibnja-u-svakom-pogledu-klimatskom-i-politickom.html

Ta priča i odnos prema Miroslavu Tuđmanu u priči oko filma o njegovom ocu Utemeljitelju RH pokazuje koliko smo bili u pravu kada smo pokrenuli tzv. Alternativno obilježavanje stote obljetnice rođenja i tako natjerali stranku koju je on stvorio da je i oni obilježe, a ne da i to prođe onako kako su željeli i pokazali u svom odnosu prema spomenutom filmu.

Josip Pečarić


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Politika