By Unatoč svim ovim peripetijama glede prosvjeda diljem Zapadne Europe (Italija, Francuska, Njemačka, Švicarska, Nizozemska) i do jučer Srbija ostaju konstantne ‘crne rupe’ Europe. Ta ‘crna rupa’ je svakako i agenda ‘srpski svet’ mada ne i jedina. Velikosrpska ideologija već dvjestotinjak godina “drma” JI Europe i Balkanom. Prostor današnjih Vojvodine, BiH, Sjeverne Makedonije pače Bugarske te Crne Gore je bilo prvotno u fokusu s dijelom Albanije. Hrvatska je kasnije došla na tapet. No, s vremenom se prostor sužavao. Paralelno s Hrvatskom na udar velikosrpstva je došao i prostor današnje Mađarske pa čak i nešto ranije. No, Bugarska se uspješno otrgla tome. Zapravo, znatni dijelovi Srbije su objekt bugarskih pretenzija. I Mađarska je otpala od velikosrpskih težnji, generalno mada ne i potpuno. Sjeverni dio Albanije sa Skadrom i Dračem identično prethodnom slučaju. Ali paradoks je Vardarska Makedonija (Sjeverna Makedonija) bivša “Južna Srbija”.
Vardaromakedonski paradoks
Jedini prostor na koji Srbija “ima” povijesno-državno pravo je današnja Republika Sjeverna Makedonija. Taj prostor je bio u većoj ili manjoj mjeri pod vlašću nemanjićke raške (srpske?) dinastije. Čak od Stefana Nemanje pa do Stefana Lazarevića odn. ‘cara Lazara’. Svakako je učvršćenje nemanjićke vlasti nad današnjom Sjevernom Makedonijom od kralja Stefana II Milutina. On je 1282. osvojio Skoplje (Skopje) i trajno ga oduzeo Bizantskom Carstvu. Milutin je dao sagraditi 40 crkava, mnogo njih u Vardarskoj Makedoniji. Mnoge nemanjićke zadužbine (crkve i manastiri) su ‘posijani’ tj. sagrađeni na tom području. Čuveni manastir Lesnovo u kojemu je freska cara Stefana Dušana IV ‘Silnog’! Prostor Vardarske Makedonije je s kulturološkoga i povijesnoga aspekta praktično jednako važan za Srbiju i Srbe poput Kosova. Zapravo, Kosovo i Sjeverna Makedonija imaju najjači nemanjićki raški srednjevjekovni pečat. Pa i nakon toga. Međutim, svjedočimo da agenda ‘srpski svet’ nema u fokusu prostor Sjeverne Makedonije za razliku od Kosova. Kosovo i Sjeverna Makedonija su bili sastavni dio “Stare Srbije” a ova druga i “Južna Srbija”. Stoga je tu jedna svojevrsna nelogičnost. Srbijanski povjesničar Milan St. Protić je izjavio da prostor današnje Sjeverne Makedonije nije ništa manje srpski od Kosova a skoro nitko ne svojata nju za Srbiju ali su puna usta ‘Kosovo je Srbija’.
Pa je spomenuo manastir Lesnovo kao primjer s freskom cara Dušana. Iz svega navedenog razvidno je da ako je Kosovo “srce Srbije” onda ništa manje to isto nije ni Sjeverna Makedonija. Ali “Kosovo je Srbija” a Sjeverna Makedonija je to ‘malo sutra ili prekosutra’. Možda i ‘ malo preko prekosutra’. Nema nekog velikog smisla. A sve ostale republike bivše države (danas nezavisne države) i Vojvodina se ne mogu u tom pogledu kulturnog areala Raške (danas Srbije) i njezinoga povijesno-civilizacijskog pečata mjeriti s Sjevernom Makedonijom. Ali Sjeverna Makedonija nije manje-više predmet velikosrpskih projekcija ali Kosovo, Crna Gora BiH te veliki dijelovi Hrvatske jesu. Nema logike. Pogotovo je neshvatljivo da je Pećka Patrijaršija (SPC) priznala autokefalnu Makedonsku Pravoslavnu Crkvu (Ohridska Arhiepiskopija) predavši joj nemanjićke zadužbine. Manastir Lesnovo primjerice kao vlasništvo Makedonske a ne Srpske Crkve! Nevjerojatno! Ali su zato “neprihvatljive” Hrvatska i Crnogorska Pravoslavna Crkva za istu tu SPC! Neobjašnjivo. Posebna Pravoslavna Crkve Bosne i Hercegovine isto nije prihvatljiva. Zašto? Crkva Kosova “ne može” proći a Makedonska može. A obje su jednako “srpske”. Pa, Ohrid je od strane srpskog patrijarha gosp. Germana nazvan “srpskim Betlehemom”. Pa koje je još mjesto osim toga u Sjevernoj Makedoniji dobito takav epitet? Nijedno. Pećka Patrijaršija je 1959. dala Ohridskoj Arhiepiskopiji (bivša SR Makedonija) status autonomne Crkve unutar SPC. Zašto onda i Autonomna Pokrajina Vojvodina ne bi imala autonomnu Pravoslavnu Crkvu unutar SPC kao od 1959.-2022. bivša SR a današnja R. Sjeverna Makedonija? Budući da je Vardarska Makedonija kulturno-povijesno više “srpska” od Vojvodine.
Zaključak
Zaključak je da agenda ‘srpski svet’ jest jedna velika blasfemična laž i prijevara. Puna kontradikcija. Ima pretenzije na slabije ali i prema potrebama ovisno o situaciji. Treba jasno istupati protiv agende ‘srpski svet’. Oponašati primjer Kosovara koji su uglavnom Albanci glede otpora spram velikosrpstva. Do pretenzija na srbijansko tlo. Radi se na širenju Albanije do Niša i na bivši Novopazarski sandžak. Zašto Hrvati ne bi težili k jačem međusobnom vezivanju Hrvata i to prvenstveno u Hrvatskoj i Herceg-Bosni 
ali i ostatku BiH, istočnom Srijemu, Boki i ostatku hrvatskih povijesnih zemalja uz dijasporu. Valja stalno prokazivati srpsko i srbijansko licemjerje kako to čini prof. Milan St. Protić. I ponavljajući njegove riječi kroz usporedbu Kosova i Sjeverne Makedonije glede “prava” Srbije na njih. Glasno, aktivno i djelatno!
Uz promoviranje i punu afirmaciju te priznanje Hrvatske Pravoslavne Crkve!
