By Svjedoci smo svakakvih teorija i teza o stvaranju Hrvatske države, njenom značaju i karakteru, samo da ona ne bude država Hrvata. Pojavio se još jedan nadobudni građanin koji tvrdi da je hrvatska država bezvrijedna, neuspješna i koji tvrdi da :
„Ova država nije nastala u Domovinskom ratu, postojala je i prije rata; očevi ove države nisu ratnici nego građani“
Demokracija podrazumijeva slobodu mišljenja i javnog izražavanja tog mišljenja. Međutim svako javno iznošenje mišljenja znači i odgovornost za izrečeno mišljenje.
Ono mora biti utemeljeno na povijesnim činjenicama, Zakonima i dokumentima da bi bilo vjerodostojno.
U medijskom prostoru pojavio se mlad čovjek Marko Vučetić čiji me bizarni stavovi čude s obzirom na porijeklo i naobrazbu. Ova njegova izjava nije točna, nije vjerodostojna, već predstavlja njegovo osobno mišljenje, proizvoljno i imaginarno. Sa tim svojim fantazmagorijama, priklonio se Miloradu Pupovcu i njegovoj petoj koloni, a plaću dobiva kao predsjednik Gradskog vijeća u Zadru.
Domovinski rat je bio rat za prava Srba da budu Srbi u RH
https://www.autograf.hr/domovinski-rat-je-bio-rat-za-prava-srba-da-budu-srbi-u-rh/
Filozof stvarno bezvrijedno „filozofira“, odnosno izigrava filozofa naočigled obilne dostupne dokumentacije.
Kratko i jasno Domovinski rat je bio rat za opstanak hrvatskog naroda. Srbi su na osnovu Memoranduma SANU iz 1986.godine u raspadu Jugoslavije vidjeli povijesnu priliku za stvaranje Velike Srbije na graničnoj crti Virovitica-Karlovac-Karlobag.
https://www.helsinki.org.rs/serbian/doc/memorandum%20sanu.pdf
Memorandumom Sanu Srbi su pokazali svoje namjere:
„Sve nacije nisu ravnopravne: srpska nacija, na primer, nije dobila pravo na vlastitu državu. Delovi srpskog naroda, koji u znatnom broju žive u drugim republikama, nemaju prava, za razliku od nacionalnih manjina, da se služe svojim jezikom i pismom, da se politički i kulturno organizuju, da zajednički razvijaju jedinstvenu kulturu svog naroda.“
„Uspostavljanje punog nacionalnog i kulturnog integriteta srpskog naroda, nezavisno od toga u kojoj se republici ili pokrajini nalazio, njegovo je istorijsko i demokratsko pravo.“ To je to svi Srbi u jednoj državi-Srpski svet!
To isto piše i u Načertaniju iz 1844 godine,
Homogenoj Srbiji iz 1941.godine i da ne spomenem ostale dokumente koje Hrvatska nema, jer nije imala pretenzije ma tuđu zemlju.
Akademici SANU priznaju i cenzuru: „Ali i u nas se još uvek gone„verbalni delikti“ zabranjuju i uništavaju knjige i skidaju s repertoara pozorišne predstave koje su „idejno neprihvatljive“, sputava se javno iznošenje mišljenja, zabranjuje seorganizovanje, manifestovanje i demonstriranje, korišćenje ustavnog prava na slanje protestnih peticija državnim organima kvalifikuje se kao neprijateljski akt, proganjaju se inicijatori protestnih obustava rada, izbori funkcionera se pretvaraju u farsu samoimenovanja. Dok se sve to događa ne možemo se smatrati civilizovanim i prosvećenim društvom“
Tko je Marko Vučetič?
Čitajući biografiju Marka Vučetića osim obrazovanja koje je respektabilno, završio je Filozofski fakultet u Zadru, Sveučilište u Splitu i doktorirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te licencirao teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu, ne nalazim razumijevanje događaja i pojava oko njega ni čvrstinu, ni nikakvu dosljednost stavova.
Jedino u čemu je dosljedan je u manipuliranju! Bez svog identiteta, bez shvaćanja tko je i što je , ni ne može u ničemu biti dosljedan. Nema čvrsto uporište u ničemu. Sam sebi kontrovezan , bitno je da je „ antiprotivan“ kao da nije još izašao iz puberteta, pa se inati u svemu, sa svima!
Kultura samootkazivanja
E ovo je vrh nebuloznih izjava Marka Vučetića. Po tome se vide njegovi jugoslavenski stavovi i kako manipulira i ponižava Hrvate!
„Ironija je da su bijegom od jugoslavenske kulture Hrvati pobjegli od hrvatstva. Takvi Hrvati nisu Hrvati, oni su antijugoslaveni. Mi sada živimo posljedice kulturnog, nacionalnog, vjerskog, političkog i moralnog bijega. Samootkazali smo se jer smo odlučili biti antiteza sebe samih, „kaže filozof i teolog Marko Vučetić.
Jadan ne bio jugoslavenska kultura, nije nikada bila hrvatska kultura. U vrijeme trajanja Jugoslavije, neprestano smo se borili za svoj jezik, svoju povijest, svoju kulturu i svoj identitet. Mi Hrvati jesmo Hrvati i antijugoslaveni. Samo onaj dio komunističkog svjetonazora, preko komunizma se identificirao sa Jugoslavenstvom.
Hrvati se nisu samootkazali, mi smo bili i ostali Hrvati. Od stoljeća sedmog imamo svoju kulturu, samo Marko po sebi sudi. On se samootkazao od hrvatatva i postao antiteza samog sebe! Toliko se snažno svakim danom sve više otkazuje da više ni sam ne zna tko je, ni što je.
Po mojem mišljenju izgubljen duša, u svom traganju nekoj pripadnosti, bez korijena kojem je pripadao, jer Jugoslavije mu više nema. U tom traganju negdje usput je izgubio sam sebe.
https://www.portalnovosti.com/marko-vucetic-kultura-samootkazivanja
Vidi se to i po članku sa zanimljivim naslovom „Marko Vučetić–čovjek sa tisuću lica, šest stranaka, tri ideologije i bez domovine..“ često je mijenjao stranke, svjetonazor i mišljenje.
U par godina promijenio je niz stranaka, vrludao sa krajnjeg lijepog do krajnjeg desnog političkog spektra, u Vir bez podjele, lista Rena Sinovčića, Milan Kujundžić (Hrvatska zora), Ruža Tomašić (HSP AS), MOST, Bojan Glavašević, Dalija Orešković, SDP… Sada se bavi „filozofiranjem“ bez pokrića. Toliko o čvrstini stavova i svjetonazora!
„ Upravo motiviran navedenim, 2013. godine sam se, na poziv sumještana na mom otoku, uključio u život lokalne političke zajednice. Ni tada, kao uostalom ni danas, nisam krio da me politika zanima isključivo kao filozofski eksperiment oslobađanja društva; u egzistencijalnoj samoći sam već ostvaren.“
Ni u čemu ostvaren, kao čardak ni na nebu, ni na zemlji, ne zna ni tko je, n i što je!
Zanima ga oslobađanje društva, od koga i čega? Pa valjda od ljudi koji ne misle kao on. Netko će reći da ja ne razumijem njegovo „filozofiranje „ o slobodi , o društvu, o čovjeku, sasvim dobro razumijem , da on ne razumije život! Svaki filozof iza sebe ostavi mudre misli i izreke, ali ovaj ne!
Citiram;
„Uočio sam da je dominantna kripta, a sva patologija, pa tako i politička, proizlazi iz neke patološke kripte iz koje potom slijedi isto takvo patološko političko djelovanje obnašatelja neke političke dužnosti, kripta incestuoznosti.“
Znate li što je incest ili rodoskvrnuće ? To je spolni odnos između osoba u bliskom krvnom srodstvu.
Riječ incestuoznost upotrebljava kao opis za neke političare, a možda se odnosi na njega samog kao neka prošla trauma. Sada izigravam psihoanalitičara, ali kada Vučetić upotrebljava tu riječ u javnom prostoru za politiku i političare onda doista treba razmisliti s kojim povodom i ciljem?
O Katoličkoj crkvi
Vučetićev stav o Katoličkoj crkvi:
“… političari daju novac Crkvi, ali zaboravljaju da Crkva nikad nije zahvalna. (…) oni uvijek žele više, jer je Bog bezgraničan i beskonačan, pa su bezgranične i beskonačne novčane želje Crkve.”
Kako može tako nešto napisati, a Crkva je njemu i njegovoj obitelji osigurala egzistenciju? Zadarska nadbiskupija zaposlila je njegovog oca (sjemenište), suprugu (Klasična gimnazija) i njega samoga (teološko-katehetski odjel Sveučilišta u Zadru).
Koliko je on zahvalan?
Citiram dio njegova teksta u kojem je prenio svoju nezrelu i nikada izgrađenu osobnost na hrvatsko društvo, jer ga kao takav drugačije ni ne može doživljavati:
„Ovogodišnje obilježavanje Oluje u Kninu pokazalo je svu nezrelost hrvatskog društva u nestanku. Hrvatsko društvo je počelo nestajati i prije negoli je nastalo. Naša stvarnost počiva na mitu, to nije nikakva novost. Mit nas odvlači od susreta s istinom, odnosno od susreta s vlastitom odgovornošću s onim što nam se zbiva. Protiv nas se nisu urotile nikakve kozmičke sile, mi smo toliko maleni da, gledano s globalne razine, ne udovoljavamo zahtjevima ni da nas se smatra statističkom greškom. Sve što nam se događa, događa nam se zato što smo to sami htjeli“
Smiješno mi je komentirati ovakve nebuloze, ali istine radi treba razobličiti njegove fantazije. Ne funkcionira svijet kako mi sami želimo, ni kako hoćemo. Mi smo dio svijeta i na nas utječu događaji u svijetu koje ne možemo birati ili ih izbjeći. Hrvati jesu mali narod u svjetskim razmjerima, ali smo i star narod sa svojom poviješću dugom više od trinaest stoljeća. Imamo kao narod svoj jezik, svoju povijest, običaje, tradiciju, kulturu i znanost. To je istina!
Citiram:
„Kninski gvardijan je izrekao laž kada je rekao da hrvatska država nije sljednica „partizanskog antifašizma”. Hrvatske države danas ne bi bilo bez partizanskog antifašizma. Hrvatski, partizanski antifašizam borio se za hrvatsku državu, ustaški nacizam se borio protiv hrvatske države“
Još jedna fantazmagorija „filozofa“ Marka Vučetića, nešto iz neznanja, a nešto iz njegove prevrtljivosti, odnosno jugoslavenstva. Današnja Hrvatska nije sljednica „partizanskog antifašizma“ jer se hrvatski partizanski antifašizam nije borio za samostalnu hrvatsku državu, već za Jugoslaviju i bratstvo i jedinstvo. Samostalna hrvatska država nije uopće bila opcija, već bratstvo i jedinstvo svih jugoslavenskih naroda i narodnosti.
Prvo zasjedanje AVNOJ-a održano u Bihaću 26. i 27. studenoga 1942. potvrdilo je proces federativnog konstituiranja Jugoslavije.
„ustaški nacizam“ nije se borio protiv hrvatske države, imali su je Nezavisna država Hrvatska, nego protiv Jugoslavije i velikosrpske hegemonije.
Čak i Hrvatsko proljeće 1971.godine nije donijelo ni malo popuštanja prema hrvatskoj državotvornosti! KPJ se žestoko obračunavala sa svakim pojmom Hrvatstva. Proljećari su osuđeni na visoke zatvorske kazne i na gubitak građanskih prava.
Uzalud Vučetiću sve njegove titule kada ne zna povijesne činjenice, ili ih zlonamjerno krivo tumači. Ustaški pokret nastao je kao reakcija na velikosrpsku ideologiju i četnički teror nad hrvatskim narodom u prvoj kraljevini Jugoslaviji.
Dalje Vučetić nastavlja svoju mantru koju je pokupio od SABA RH i VEDRA, takozvanih „ velikih antifašista“ sa naknadnom „pameti“, jer je Statut SABA RH, usvojen 9.studenog 2019., https://sabh.hr//wp-content/uploads/2021/05/Statut_SABA_RH.pdf
a VEDRA u ožujku 2019. https://www.vedra.hr/dokumenti/vedra_statut.pdf
„Maligno oltarsko domoljublje“ podnaslov je Vučetićeva teksta. Za koga maligno? Za Hrvate ne! Vjera i Katolička crkva dio su hrvatskog identiteta. Pa istarsko svećenstvo je sačuvalo hrvatski identitet Istre i to sigurno nije „maligno“.
„Degutantan je bio posluh hrvatskih političara koji su nijemo slušali kninskog gvardijana u njegovom naletu oduzimanja državnosti suvremenoj hrvatskoj državi. Ona nije nastala u Domovinskom ratu, u ratu je obranjena, ona postoji, ma što fratar govorio, zahvaljujući partizanskom antifašizmu i nema nikakve veze s ustaškim nacizmom. Zbog svega navedenog, HOS-ovci ne mogu biti branitelji, odnosno, oni su postali branitelji hrvatske države (dakle, one koja je, kako to u Ustavu piše, sljednica ZAVNOH-a) tek kada su se integrirali u regularne vojne postrojbe. Stranačka vojska, direktno oslonjena na ustaštvo, predstavlja čin neprijateljstva prema hrvatskoj državi.“
Tako piše nadobudan doktor filozofije, koji se obračunava sa Hrvatima sa pozicije jugoslavenstva , a prosječnom Hrvatu jasno je i bez njegova doktorata da manipulira i piše nebuloze.
Današnja Hrvatska stvorena je u Domovinskom ratu upravo pobjedom hrvatskih branitelja nad JNA, koja je bila sljednica Narodno-oslobodilačke vojske Jugoslavije i nad četnicima i velikosrbima. HOS-ovci su prvi krenuli u obranu svojih domova i svojih obitelji od velikosrpske , četničke ideologije sa granicom Velike Srbije na hrvatskom teritoriju Virovitica-Karlovac-Karlobag. I ne može jedan nadobudni mladac izgubljen u svojim fantazijama i nedosljednošću, HOS-ovcima tvrditi da nisu hrvatski branitelji. To im ni Ivica Račan nije osporio, već je postrojbu HOS-a uredno registrirao u Ministarstvu uprave sa svim svojim znakovljem. HOS je jedna od ratnih postrojbi Hrvatske vojske.
I naravno da je Hrvatska postojala i prije Domovinskog rata, ali ne u ovom obliku, samostalna i slobodna ( ulaskom u EU o tome bi se dalo raspravljati), već u različitim oblicima državotvornosti što je sve nabrojano u Preambuli Ustava RH.
Za sadašnju Hrvatsku, jednako su zaslužni svi Hrvati kroz povijest, koji su svoje živote utkali u njenu budućnost. Partizanski antifašisti borili su se za Jugoslaviju, ne za samostalnu Hrvatsku. Samostalna Hrvatska kod njih nije bila opcija! Prema tome njih u temeljima sadašnje Hrvatske nema, ma koliko se busali u prsa “junačka“ nema ih. Ne mogu ničim to dokazati. Hrvatsko Proljeće 1971.godine im je neoboriv dokaz.
Neka se samo prisjete riječi svojega voljenoga druga Tita, da će Hrvati dobiti državu kada Sava poteče uzvodno! I sada se guraju u temelje Hrvatske, kada je njihova Juga nestala! E ne može, jer upravo ti isti Hrvatsku nisu HTJELI!
O Jasenovcu
Nitko ne negira postojanje logora, već se ne mogu prihvatiti mitomanske srpske laži o karakteru i broju žrtava. Vučetiću su srpske laži neprikosnovena i zacementirana istina i onda je nebulozno i nezrelo brani:
“ Sloboda izražavanja nije na djelu kada pred takvim izražavanjem šuti istina. Slobodom se ne negiraju ustaški zločini i ne poziva se na prekapanje Jasenovca. To je perverzna agronomija prekapanja žrtava, kako bi na tlu razrovane istine iznikla iluzija kozmičkih pobjednika. Zločin nije mit, to je, nažalost, povijesna stvarnost.“
Zločin je povijesna stvarnost, ali Marko Vučetić ne analizira i ne secira velikosrpsku zločinačku politiku, već se potpuno priklonio retorici SNV-a Milorada Pupovca i njegovih Novosti u protuhrvatskoj djelatnosti. Tu se našao, tu nije izgubljen u vremenu i prostoru. Zašto ne prekopati Jasenovac? Da se ne otkriju srpske laži?
Uostalom trebalo bi mu biti poznato da je dr. Ante Ciliga godinu dana bio zatočen u Jasenovcu i za vrijeme boravke u logoru napisao knjigu Štorice iz Proštine!
Hrvatski Sabor kao dokaz opstojnosti i državotvornosti hrvatskog naroda ( Hrvatske pravice- Petar Požar, Split-Zagreb ,1990.)
Hrvatski Sabor održavao se u kontinuitetu od Sabora na Rižani 804.godine, do 1918.godine, bez obzira pod kojim su vladarima bili Hrvati.
Nije se održavao samo u periodu od 1918-1939. Uz odluku Hrvatskog Sabora o prestanku višestoljetne državne zajednice Dalmacije, Hrvatske i Slavonije s Ugarskom i Austrijom nije formalno proglašena i odluka o detronizaciji dinastije Habsburg s prijestolja. Ta odluka je zakonski provedena tek tijekom Drugog svjetskog rata u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske (NDH) kada je ustaški režim u pregovorima sa svojom pokroviteljicom, fašističkom Kraljevinom Italijom odredio kraljevića iz Savojske dinastije za budućeg hrvatskog kralja tj. kralja Kraljevine Hrvatske (kako se NDH do 1943. i službeno nazivala). S obzirom na to da je NDH, izgubila rat, ZAVNOH je preuzeo ulogu Hrvatskog Sabora, da bi poslije rata u Jugoslaviji promijenili naziv u Narodni Sabor Hrvatske!
A što se tiče ZAVNOH-a u preambuli Ustava, on je samo jedna stavka u nabrajanju hrvatske državotvornosti , jer Preambula završava sa
– na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.
– u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države….
…..Republika Hrvatska oblikuje se i razvija kao suverena i demokratska država u kojoj se jamče i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava čovjeka i državljanina, te promiče njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalno blagostanje. Nema ZAVNOH-a ni antifašizma, već demokracija!
I na kraju se Vučetić potpuno izgubio u svom „ filozofiranju“ odnosno kako se u narodu kaže „mlaćenju prazne slame“
Hrvatsko društvo je slobodno i to zahvaljujući hrvatskim braniteljima, nikakvim nenaoružanim građanima. Zahvaljujući njima i Marko Vučetić slobodno piše svoje fantazmagorije bez straha da će zbog njih završiti na Golom otoku, kao u Jugoslaviji.
Hrvatsko društvo suočilo se i prenapuhano i preuveličano i prenategnuto sa zločinima. Procesuirani su i presuđeni mnogi hrvatski branitelji pa i generali , dok u bivšoj Jugoslaviji nikada nitko nije odgovarao, niti bio osuđen za komunističke zločine., nakon završetka 2.svjetskog rata.
Dokaz za je i to što je izostala bilo kakva osveta nakon pobjedničke akcije Oluje! A koliko li je samo žrtava bilo nakon pobjede titovih partizana? I kako reče Franjo Habulin od silne sreće što su pobijedili „ nisu se znali nositi sa veličinom pobjede“ pa su počeli masovno ubijati sve koje su zarobili i koje su im Englezi izručili.
To „ustaštvo“ koje Vučetić vidi je „ustaštvo“ kojim nas Hrvate „ časti“ Milorad Pupovac iz silne mržnje prema Hrvatima i državi Hrvatskoj i stalnoj stigmatizaciji hrvatske države, koju ne može nikako smisliti, ni prihvatiti. Za sobom je povukao Ognjena Krausa, Franju Habulina, Ranka Britvića ,Luku Džanka , Veljka Kajtazija i među njima i mladog doktora filozofije Marka Vučetića koji gle čuda piše za SNV, Novosti
Svi su oni ostali bez domovine, bez Jugoslavije, bez lika i djela Maršala Tita i postali novokomponirani antifašisti zaslužni za stvaranje Hrvatske države. Ma samo u njihovim glavama!
I već sam mislila zaključiti tekst o nedosljednosti i nevjerodostojnosti Marka Vučetića kao filozofa i teologa, kada sam naišla na njegov komentar intervjua nadbiskupa Kutleše u Večernjem listu 14.kolovoza 2023.godine.
Opet Citiram „Sekularno društvo nema neprijateljski stav prema kršćanima, štoviše, ono je potpuno otvoreno prema kršćanstvu, ali ta otvorenost ne znači i otvorenost prema bogu, u smislu da se sekularno društvo odnosi s osjećajem divljenja i strahopoštovanja prema kršćanskom bogu. Ovo ne shvaćaju zagovornici duha klerikalizma, oni bi htjeli poništiti sekularizaciju, jer im ona daje mogućnost da budu kršćani, a oni kršćanstvo ne vide kao mogućnost i izraz slobode, nego kao nužnost i zadanost. Problem je što hrvatska verzija klerikalizma kršćanstvo vidi kao našu državnu i društvenu nužnost i zadanost. Protiv klerikalizma se treba boriti – vjernici unutar religijskih institucija, a građani jačanjem sekularizacijskih procesa.“
S obzirom što je sve nadrobio u tekstu, Marko živi u nekom paralelnom svemiru, kada tvrdi da sekularno društvo nema neprijateljski stav prema kršćanima. Mržnja koja izbija iz svake pore, svake riječi i svakoga djela toliko je jaka da prelazi u histeriju. Pa i sam Vučetić kaže „ Protiv klerikalizma se treba boriti..“ A zašto se treba boriti, ako je svakome zagarantirana sloboda vjeroispovijesti? Znači da negira i ne dopušta slobodu izbora, nego se zalaže opet za neki totalitarizam pod izlikom sekularizacije!
Eto kako filozof Marko „filozofira“;“ Zahvaljujući sekularizaciji društvo je slobodno“ Kako može biti slobodno, ako nema slobodu izbora, nego se protiv vjernika treba boriti?
U bivšoj Jugoslaviji progoni i ubojstva kršćana bili su ne samo stvarnost, nego i politika. Ateizam sam po sebi nije zlo, svatko ima slobodu izbora, ali je državna politika sekularne komunističke vlasti bila represivna i zločinačka.
U ratu i još više u poraću ubijeno je 663 katolička svećenika, među njima 88 bogoslova i sjemeništaraca, te 31 časnu sestru, dakle nenaoružane i obrazovane ljude, ali – klasne neprijatelje, zbog sekularizacije koja gle Markovog čuda“ nema neprijateljski stav prema kršćanima“
Koji je stav imao ubojica Bl, Miroslava Bulešića dok ga je nožem klao?
Kršćani nikada ne kažu da se protiv sekularizacije treba boriti, niti iskazuju mržnju prema ateistima i različitim nevjernicima. Uvije se kaže da nam je Bog dao mogućnost izbora, i uvijek se radi o izboru, a ne nametanju.
Kršćani traže slobodu izbora i slobodu prakticiranja vjere. A upravo ta sloboda vjerskog očitovanja izaziva ogromnu mržnju kod ateista. Svjedoci smo svakodnevnim napadima na društvenim mrežama, na trgovima, kod procesija.
Stoga Marko Vučetić „ filozofira“ ili pričam ti priču. Ipak bi trebao radi svoje vjerodostojnosti i radi svojega ugleda pripaziti što piše i kako piše, ili pak čini to namjerno, jer je Katoličanstvo dio identiteta hrvatskog naroda, pa treba sa ljevičarsko, jugoslavenskog i globalističkog građanskog društva uništiti i taj segment identiteta. Na to ukazuju njegove riječi:“ sekularizacije, a ona nije ništa drugo nego odvajanje Crkve od države, odnosno izbacivanje višestoljetnog zloćudnog duha klerikalizma iz političko-društvenih struktura.
Zašto zloćudnog duha klerikalizma? Zašto im toliko smeta Katolička crkva? Zar nije komunizam bio zloćudniji i ubitačniji od Crkve?
Zašto je sekularno društvo po Vučetiću slobodno? Ne vidim koje je to slobode donijelo sekularno društvo? Je li progon vjernika sloboda? To me podsjeća na poklič “Smrt fašizmu, sloboda narodu“ A slobode nigdje! Samo zabrane, cenzura i zatvori ako nisi na liniji Partije!
U svom najnovijem tekstu Marko Vučetić ide u krajnost nezrele osobe, bez identiteta koji je iako izgubljen, postao veliki manipulator, pa bez valjanih argumenata Hrvatsku proglašava
„Država femicida i huligana“
I dalje nastavlja izvlačiti zaključke uvijek naravno protiv hrvatske države, a da ničim nije dokazao femicid, na primjeru brojnosti slučajeva , niti brojnosti huligana u odnosu na ukupan broj stanovništva.
Kod Vučetića je bitno samo to da njemu ne trebaju materijalni dokazi, već proizvoljno svaki događaj, generalizirajući i manipulirajući iskoristi za svoju negativnu percepciju hrvatske države. Usprkos slobodi mišljenja manipuliranje u javnom medijskom prostoru je nedopustivo, neetično i huškačko. Jer uvijek će se naći netko tko će ga poslušati i to je sjeme zla koji tako neodgovorni i nezreli političari siju u javnom prostoru.
„Ova država je, još devedesetih godina prošlog stoljeća, odlučila koga će štiti – huligane, lopove, lažljivce i nasilnike. Zato je i neuspješna, a neuspješna država, ako imamo sreće, frustrira, a ako nemamo sreće, ona i ubija. U femicidu u Hrvatskoj aktivno sudjeluje i država. Država ne želi ženama jamčiti sigurnost. Kada su huligani u pitanju, država laži i frustracija neće čekati ni časa – sve će učiniti da ih zaštiti.“
Laži i manipulacije, i sugestivno uvjeravanje, pa će mnogi koji ne poznaju povijesne činjenice i povjerovati. I gle niti jednog dokaza kojim bi potkrijepio svoje tvrdnje.
Izgleda da misli da je njegova riječ dovoljna! E nije!
Zbog čega je izglasana Istanbulska konvencija, nego za zaštitu žena od nasilja. Ali treba znati, a ne manipulirati. Kao dokaz iznesene laži o hrvatskoj državi 90-tih godina je Domovinski rat i hrabrost hrvatskih branitelja, koji su svojom hrabrošću zaštitili, mladu državu, njena kulturna i materijalna dobra i ljudske živote, ne samo hrvatske, nego i stotine tisuća izbjeglica iz Bosne i Hercegovine.
Ali to nadobudnog Vučetića nije briga, glavno da on prosipa svoju nikada naučenu „mudrost“!
U Crkvu te nitko ne tjera, ona daje slobodu hoćeš li ili nećeš slijediti Boga. Dok je sekularno komunističko društvo, tjeralo mlade na radne akcije, tjeralo komuniste da slijepo slijede komunističku partiju, na poslušnost, na „Tito Partija, omladina akcija“ Tako mladi filozof „filozofira“ a da je živio u sekularnom društvu Titove Jugoslavije brzo bi mu Partija te njegove filozofske „bubice“ istjerala iz glave. Tek onda bi vidio koliko je zahvaljujući sekularizaciji društvo bilo „slobodno“
Toliko „ slobodno“ da je mladi student Jakoslav -David Rojnica 1978.godine, završio na GOLOM OTOKU (osuđen je 1. studenoga 1978. na tri godine).
Svoje sužanstvo opisao je u knjizi JA SAM 6387
Lili Benčik/hrvatskepravice
