By Ivo Goldstein, danas poznat i kao Ivo Drobilica je u povodu tiskanja svoje knjige „Povijesni revizionizam i neoustaštvo – Hrvatska 1989-2022“ dao intervju 13. 9. 2023. „Nacionalu“:
IVO GOLDSTEIN: ‘Zvuči grubo, ali revizionističke i neoustaške laži jednostavno su povijesna pornografija’
Već sam naslov tjera me na smijeh.
Zašto?
Lijepo je vidjeti da se Ivo Drobilica i poslije 25 godina bavi PORNOGRAFIJOM U POVIJESTI što je zapravo naslov mog teksta iz 1998. gdje sam se rugao njegovom tekstu u kome se bavi tom vrstom pornografije.
Koliko god se slažem sa sjajnim hrvatskim znanstvenikom prof. dr. sc. Josipom Jurčevičem koji je kazao kako prof. dr. sc. Iva Goldsteina NE TREBA SMATRATI ZNANSTVENIKOM ipak me Ivo Drobilica uspije iznenaditi pa i u ovoj novoj knjizi. Naime na str. 241. on piše:
Pečarić je, usput, veličao Milu Budaka (to mu postaje omiljena tema) otvoreno promovirao ustaštvo, pisao antisemitske tekstove (“Cionisti četnikuju po Jasenovcu”) i recenzirao jedan kvazihistoriografsko – revizionistički pokušaj (Mrkoci – Horvat, Ogoljena laž logora Jasenovac).
U Prilogu dajem moj tekst PORNOGRAFIJA U POVIJESTI koji pokazuje kako je Ivo pisao i tada isto kao i u najnovijoj knjizi.
A to mu baš i nije bilo pametno.
Zašto?
Naravno i tada sam shvatio da ono što piše Ivo Drobilica odnosi se na njega samoga, ali za ovaj komentar značajno je uočiti dio koji počinje s: „…tekst sam predao u posljednji trenutak, a iz usporedbi onog što piše u njemu i naslova teksta očito je da su ga dali urednici“.
Zašto?
Jurčevićev komentar odnosio se na prethodnu knjige Iva Goldsteina ”Antisemitizam u Hrvatskoj od srednjega vijeka do danas”. U toj knjizi na str. 505. Ivo Drobilica piše:
Državnim novcem financirano državotvorno Hrvatsko slovo u svom „pravednom“ nacionalističkom gnjevu zapalo je 1998. u antisemitizam. Prvo je objavljen članak Josipa Pečarića pod sugestivnim i u biti antisemitskim naslovom Cionisti četnikuju po Jasenovcu, iako u samom članku Pečarić tek blago kritizira voditelja jeruzalemskog „Centra Simon Wisenthal“ Efraima Zurofa da gleda kroz prste srpskim antisemitima, dočim Hrvatsku zbog odnosa prema povijesti nepravedno kritizira. Agresivan (antisemitski) naslov nije bio sukladan sadržaju članka. Međutim, tada nikom iz redakcije Hrvatskog slova nije pala ni vlas s glave.
O istoj stvari u dvije knjige koje su tiskane u dvije uzastopne godine dva različita komentara istoga teksta. Vjerovali ili ne! Razumljivo da se radi o nekom osnovnoškolcu, ali ovdje se radi o sveučilišnom profesoru.
Dakle, već sam naslov intervjua je takav kakav se i može očekivati od nekoga tko je zbog svojih ‘znanstvenog’ dostignuća dobio i novo ime: Drobilica.
U priloženom tekstu o pornografiji u povijesti važno je uočiti dio u kome se spominje Mišo Montiljo tadašnji predsjednik Hrvatsko-Izraelskog društva prijateljstva. Dodatna pojašnjenja dao sam i ne tako davno u svom tekstu IVO I HRVATSKI ANTISEMITIZAM:
Zato ću dati završetak teksta koji je g. Montiljo želio vidjeti i na engleskom, a Goldsteinu je bila pornografija:
Ipak, činjenicu da je Tuđmanova knjiga napadana zbog citiranja Prnjatovića, a nisu na isti način napadane spomenute knjige tiskane u Beogradu, jedino je i moguće objasniti spoznajom o teškom položaju Židova u Srbiji kroz cijelu povijest i zabrinutost Židova diljem svijeta za sudbinu Židova u današnjoj Srbiji. Povijest stradanja Židova u Srbiji dao je Philiph J. Cohen u knjizi “Srpski tajni rat”. Vjerojatno je cilj i najnovijih tiskanja Prnjatovićevih izjava u Beogradu – pritisak na Židove! Primjetimo takodjer da Cohen u svojoj knjizi navodi niz najnovijih antisemitskih zbivanja u Srbiji. Na primjer, 15. siječnja 1992. “Pravoslavlje”, službeno glasilo Srpske pravoslavne crkve, donijelo je članak pod naslovom “Jevreji ponovo raspinju Hrista” u kome se govori o “patološkoj” mržnji izraelskih političara prema kršćanstvu, pa čak i da su srpske pravoslavne kaluđerice često bivale pretučene u Izraelu. Broj nije povučen iz prodaje. Ili pak kada su Rusi priznali Hrvatsku i Sloveniju, Tanjug je za to optužio “aktivnost jevrejskog lobija na najvišem nivou u rukovodstvu ruske diplomacije”. Kako su se mogli osjećati Židovi u Srbiji čitajući ovo u zemlji koja je u to vrijeme izvršila agresiju na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu i u tim državama provodila zločine istovjetne onima iz holokausta?
https://bezcenzure.hr/vlad/ivo-i-hrvatski-antisemitizam/
Moram se zahvaliti beogradskom genocidologu dr. Milanu Bulajiću koji je tvrdio da su dvije najantisrpskije knjige u povijesti spomenuta Cohenova knjiga i moja knjiga:
- Pečarić,Srpski mit o Jasenovcu / Skrivanje istine o beogradskim konc-logorima, Hrvatski povijesni institut, Zagreb, 1998.
Zahvaljujući toj knjizi Drobilica i njegov tata mentor-amater su me svrstali uz bok Utemeljitelju Republike Hrvatske akademiku Franju Tuđmanu. Isto što i Bulajić, ali ne njegovim riječima, zar ne.
Vratimo se Drobiličinom intervjuu. Velik je pa ima puno mogućnosti da mu se iole inteligentni ljudi mogu narugati.
Pokazat ću to na pitanju i odgovoru o Franju Tuđmanu. Naravno, u knjizi profesora Goldsteina i amatera povjesničara njegovog tate Holokaust u Zagrebu najviše prostora u poglavlju o revizionistima dodijelili su nama dvojici akademika pa se na nas i odnosi knjiga:
- Pečarić,Revizionisti u HAZU, Zagreb, 2020, str. 348.
U Uvodu te knjige imate i Goldstenovu konstataciju iz Globusa, 20. rujna 2002.:
Po izmišljanju bi Tuđmanu u nekim aspektima eventualno mogao konkurirati njegov kolega, također član HAZU, velecijenjeni akademik Josip Pečarić. I sada pogledajte naslov intervjua: Drobilica govori o revizionističkim i neoustaškim lažima.
NACIONAL: Kakav je povjesničar, u tom smislu bio Franjo Tuđman?
U knjizi pišem da Tuđman nije bio historičar u pravom smislu riječi (to govori sveučilišni professor kome je pravi mentor u povijest bio najveći amater u povjesnoj znanosti u RH – zapravo pravi mentor Ive Drobilice – njegov otac Slavko koji je (možda) imao završenu srednju školu, op. JP). On je iza navodnog historiografskog istraživanja uvijek imao politički cilj (zapravo ovim riječima Goldstein izvrsno opisuje svoj rad; dovoljno je sjetiti se da je kao veleposlanik u Francuskoj u svom uredu držao sliku jednog od najvećih ubojica u svijetu JB Tita, op. JP). Tako danas rade neki ljudi na Hrvatskom institutu za povijest (HIP), na čijem je čelu – iako je tada nosio ime Instituta za historiju radničkog pokreta – Tuđman bio prije 60 godina. Rad tog instituta je 2010. recenzirao profesor povijesti istočne i jugoistočne Europe na američkom Sveučilištu Berkeley John Connelly. U recenziji je napisao kako Strategija HIP-a „čini upitnom sposobnost provedbe projekata mimo utjecaja politike“ Connellyjevu sumnju izazvala je namjera HIP-a da radi na „promociji hrvatskog nacionalnog identiteta“, jer, kako je napisao, to podrazumijeva „izbjegavanje proučavanja prošlosti iz perspektive koja bi mogla umanjiti stvaranje ‘pozitivnog’ identiteta i natjerati nas da se klonimo propitkivanja problematičnih povijesnih epizoda“. (Da treba se držati očitih laži jugo-komunističke ‘istoriografije’. Znanost koju treba zauzdati kad govori istinu, a ako izmišljaš nekakve drobilice da bi ‘dokazao’ svoju ‘istinu’ to treba zakonom zabraniti, pa makar Ti se svi rugali dajući ti ime po takvim izmišljotinama kakvo je Ivo Drobilica. Op. JP) U knjizi tvrdim da je HIP postao centar povijesnog revizionizma, jer uz većinu marljivih i kvalitetnih istraživača koji tamo djeluju danas i koji su u njem u djelovali proteklih desetljeća, ondje postoji i krug osoba koje promoviraju povijesni revizionizam.
Da, znanost u kojoj se treba “kloniti propitivanja” nije prvi put da sam komentirao takav pristup kada smo u pitanju mi Hrvati. Naime u knjizi Kako su rušili HAZU?, Zagreb, 2006. postoji i moj tekst:
Radman protiv Einsteina u kome komentiram jedan članak u časopis „Nature“:
Dakle, genetičarima nije važna istina, već je prilagođavaju međuetničkim odnosima!
Naime autorica napada tadašnjeg ministra Primorca koji svojim rezultatima istraživanjima dovodi do «potencijalno pogubnog učinka na međuetničke odnose na području Balkana».
Vjerovali ili ne!
‘Znanstvenik’ Ivo Drobilica se poziva na autoritet sveučilišta u Berkeley-u pa zapravo tvrdi kako je ok laž u povijesnim znanostima ako nas može natjerati nas da se klonimo propitkivanja problematičnih povijesnih epizoda (istinska znanost je upravo suprotno tome, a kao znanstveniku mi se gade ‘znanstvenici’ koji se još i hvale da rade ovako, a valjda i ptičice na granama ne vjeruju ‘povijesti’ takvih istoričara – o tome više u nastavku ovog teksta).
Ivo Drobilica nije revizionist: On je kritički historičar: Razlika između kritičkog historičara i revizionista jest u tome što revizionisti, zanemarujući podatke, krše osnovna pravila historijske metodologije’
O Ivovim osnovnim pravilima historijske metodologije svjedočili su istinski povjesničari (poznati profesor dr. sc. Josip Jurčević, kao što sam već spomenuo, smatra da se Iva Goldsteina ne treba smatrati znanstvenikom).
Laž kao i falsificiranje i znanstveno nepoštenje obilježili su ‘znanstveni’ rad Iva Drobilice, a tako ga je opisao već njegov prvi mentor koji je odustao od mentorstva:
Profesor Brandt:To mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka’
(M. Brandt, Život sa suvremenicima, Zagreb, 1966., str. 190-191.)
Prof. Budak: Neupućenom se čitatelju tako može učiniti da je Goldsteinu uspjelo otvoriti čitav niz dosada neobrađenih tema, pa čak i riješiti niz problema, dok je pri tome, zapravo, riječ o znanstvenoj fantastici.
(Neven Budak, O knjizi Ive Goldsteina „Hrvatski rani srednji vijek“, Novi Liber, Zagreb, 1995, 511 str., Radovi, Zavod za Hrvatsku povijest, Zagreb 28 (1995.), 299-333.)
Pogledajte opet naslov intervjua. Zar nije zabavan Ivo Drobilica?
Zanimljivi su podnaslovi u članku Dr. Sc. Vladimir Geiger. Npr.: Sumanute tvrdnje i Ideološki zaključci. Dr. Geiger kaže: Predaleko bi nas odvelo nabrajanje svih činjeničnih pogrešaka i interpretacijskih improvizacija u ovoj Goldsteinovoj knjizi, koju su skloni mu mediji, bez zadrške, nazvali „kapitalnim djelom“.
Ono što Ivo Drobilica zamjera danas revizionistima uočio je davno kod njega dr. Geiger!
(V. Geiger, Osvrt na knjigu Hrvatska 1918 – 2008. Ive Goldsteina: Niz otvorenih pitanja, Vijenac, 397, 21. 5. 2009)
Dr, Geiger je objavio i osvrt na Goldsteinovu knjigu Jasenovac (Zaprešić; Jasenovac: Fraktura; Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac, 2018) koji je objavljen u Časopisu za suvremenu povijest sv. 51 (2019.), br. 1. sa sličnim komentarom:
Zaključno
Kurz und klar –
brojni su nedostaci najnovije Goldsteinove knjige Jasenovac, kompendija svakovrsnoga neznanja, nestručnosti i šlamperaja, i daleko, predaleko, odvelo bi nas nabrajanje svih činjeničnih grešaka i interpretacijskih improvizacija – svih netočnosti, neistina, poluistina i besmislica. U ovom osvrtu [koji je ustvari samo eine kleine Einführung o Goldsteinovim znanstvenim doprinosima] naveo sam samo neke važnije i najslikovitije primjedbe.
Geiger je pristojan, pa ne koristi riječ iz naslova ovog intervjua već spominje neistine, poluistine…
Evo još samo naslova tekstova prof. dr. sc. Andrije Hebranga i prof. dr. Mirjane Kasapović. Hebrang je u svom tekstu ismijao Drobiličina lupetanja u biološkim znanostima:
HEBRANG: GOLDSTEIN JE DILETANT, ISTINA O JASENOVCU JE POD ZEMLJOM, I NIJE JU TEŠKO OTKOPATI I DOKAZATI
A naslov članka o Kasapovićinom tekstu je (cijeli test njene recenzije možete pročitati na znanstveno-stručnom portalu Hrčak):
ZNANSTVENO OSPORILA AUTOROVU METODOLOGIJU (podcrtao JP)
KASAPOVIĆ OŠTRO RECENZIRALA NOVU GOLDSTEINOVU KNJIGU: ‘DOISTA SAM U POJEDINIM TRENUCIMA OSJETILA NELAGODU ČITAJUĆI OVU KNJIGU’
Mnogo više takvih tekstova i od drugih hrvatskih povjesničara možete naći u mojim knjgama:
- Pečarić,Zabranjeni akademik – Prijevarom u HAZU!?, Zagreb, 2012.
(U njoj se govori o neuspjelom pokušaju Iva Goldsteina da postane redoviti član HAZU u vrijeme kada mu je tata mentor-amater bio posebni savjetnik predsjednika Vlade. Sjećam se sam da sam na Izbornoj skupštini citirao Geigerovu rečenicu „U nestrpljivom sam iščekivanju novih Goldsteinovih uradaka.“ Drobilica zna za ovu Geigerovu rečenicu. Radi li se o njegovom mazohizmu jer je govorio o Geigerovom HIP-u pa – zapravo – poziva Geigrera da ispuni ovo obećanje i ponovo ismije i novu Goldsteinovu knjigu.)
- Pečarić,Mr. sc. Mladen Ivezić,Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, 2021.:
https://drustvojasenovac.files.wordpress.com/2021/12/ivezic3.pdf
- Pečarić,Dr. sc. Vlatka Vukelić,dragovoljac.com, 2023.:
http://www.dragovoljac.com/images/minifp/vukelic.pdf
- Pečarić,Milanović hvali Grlić-Radmana, dragovoljac.com, 2023: https://www.dragovoljac.com/images/minifp/MilanoRadman.pdf
Ali vratimo se na HIP. O ravnatelju tog institurta iz Tuđmanovog vremena dr. sc. Mirku Valentiću napisao sam knjigu:
- Pečarić,Dr. sc. Mirko Valentić,dragovoljac.com, 2021.:
http://www.dragovoljac.com/images/minifp/VALENTIC.pdf
- Valentiću sam i posvetio knjigu:
- Pečarić,O sučeljavanju Bulajić vs. Pečarić,Portal dragovoljac.com, 2021.:
http://www.dragovoljac.com/images/minifp/suceljavanje_hazu.pdf
Na kraju knjige je poglavlje AKADEMIJA REDIKULA. Naime, poslije neizbora Iva Drobilice u HAZU kada je na Izbornoj skupštini dobio manje od 1/3 glasova što je najmanje u povijesti jedan hrvatski povjesničar, očito revisionist čim je povjesničar, mi je napisao:
Prijatelju, jest da je tužno i ružno ali priznajem nisam se već danima tako zdušno nasmijao. Izvrstan i drag jesi, no ti si vraški duhovit. Braniti prvu crtu znanosti u nas – HAZU iskričavom duhovitošću to može samo akademik J. Pečarić i još k tome čovjek je iz havlije matematike. Poznat mi je “znanstveni” opus našeg Ive. Dakle, nije mi nepoznato što je napisao i što su drugi o njegovim “istraživanjima” napisali. Međutim, godinama u našim staleškim krugovima govori se: svaki fakultet i znanstveni institut ima svoga redikula, bar jednoga. Naš je bio i ostao Ivo Goldstein. Najprije u tom kontekstu mogu shvatiti njegovu želju da uđe pod krov naše nacionalne palače znanosti i umjetnosti. Njegovi zagovornici i rijetki defenzori pripadaju odreda skupini naših redikula. Od vremena do vremena oni postaju glasniji. Na pomolu je, čini se, nova koalicija ‒ Akademija redikula”
Danas znamo da ima više redikula u RH, zar ne?
Da, redikuli su omiljeni političarima u RH, a istinski povjesničari imaju probleme. Tako je nedavno zaustavljen izbor dr. Vlatke Vukelić na Zagrebačkom sveučilištu na intervenciju nasljednika stranke KPJ.
Kada već spominjem HIP u kojemu Goldstein vidi problem jer su doista znanstvenici koji se rugaju njegovom poimanju istine spomenut ću da sam napisao i knjigu o bivšem ravnatelju HIP u Slavonskom Brodu:
- Pečarić,Dr. sc. Mato Artuković,Zagreb, 2020.,str.224.
Vjerojatno je već zaboravljen slučaj nasljednika na mjestu ravnatelja HIP-a dr. sc. Milana Kruheka. Očito je da sam u seriji knjiga o izuzetnim Hrvatima propustio napraviti takvu knjigu. Morat ću to ispraviti jer nas je dr. Kruhek prošle godine napustio. Hvala ‘znanstveniku’ Ivi Drobilici jer me je – zapravo – upozorio na taj moj propust.
Josip Pečarić
PRILOG
PORNOGRAFIJA U POVIJESTI
Hrvatsko slovo, 14. Kolovoza 1998.
Temom pornografije u povijesti bavi se poznati hrvatski povjesničar dr. Ivo Goldstein u članku “Kako to Hrvatska televizija prati slučaj zapovjednika Jasenovca Dinka Šakica” objavljenom u “Globusu”. U okviru tog razmatranja dr. Goldstein se osvrće i na moj članak i kaže: “‘Hrvatsko slovo’, u broju od 17. srpnja, objavilo je tekst pod naslovom ‘Cionisti četnikuju po Jasenovcu’. Znači li to da svako bavljenje prošlošću koje ne zadovoljava uredništvo toga niskonakladnog štiva nužno znači i četnikovanje?” Kada čovjek pročita ovu rečenicu izolirano bila bi i smislena. Tu su njegovu rečenicu u “Globusu” posebno i istakli! Međutim, djeluje groteksno u tekstu u kojem dr. Ivo Goldstein sve one koji se bave prošlošću na način koji ne zadovoljava dr. Ivu Goldsteina naziva – pornografima. Netko će pomisliti kako je već time dr. Ivo Goldstein pokazao kako je pronašao najbolju moguću riječ za svoje bavljenje poviješću, što za takve čitatelje mora biti užasna spoznaja, ako znaju da je dr. Ivo Goldstein profesor povijesti na Filozofskom fakultetu, čak je bio i predstojnik Zavoda za hrvatsku povijest! Da stvar bude ljepša, on to i pojašnjava: “Pornografima nije do povijesne istine ili do argumenata. Kad im nešto ne odgovara, oni krenu s uvredama.” Zato ću ja u ovom tekstu dokazati da dr. Ivo Goldstein nije pornograf. Već ja! Takvi čitatelji će misliti da je očita pornografija i kada dr. Goldstein za “Hrvatsko slovo” kaže “niskonakladno štivo”. A kao sveučilišni profesor trebao bi znati da naklada nije nikakvo mjerilo kakvoće. Ako se već htio okomiti na “Hrvatsko Slovo”, pomislit će takvi, uz malo više pameti, upravo mu je mogao poslužiti naslov moga teksta. Naime, tekst sam predao u posljednji trenutak, a iz usporedbi onog što piše u njemu i naslova teksta očito je da su ga dali urednici. Sam tekst predstavlja uredničku prilagodbu izlaganja na promociji moje knjige “Srpski mit o Jasenovcu – Skrivanje istine o beogradskim konc-logorima”. Mediji su iscrpno izvijestili hrvatsku javnost o samoj promociji, i osim dr. Ive Goldsteina, nitko tamo nije pronašao ni zrnce “pornografije”. O današnjem djelovanju nekih Židova u tom tekstu može se naći samo u pretposljednjem odlomku. (Vidi Hrvatsko slovo br. 169. od 17. srpnja 1998.) Moji prijatelji, koji su pročitali taj tekst, odmah su mi se javili s konstatacijom kako naslov ne odgovara sadržaju članka. A dr. Ivo Goldstein to nije uočio. On je sveučilišni profesor, a oni nisu! Ili možda dr. Ivo Goldstein ne čita “niskonakladna štiva”? A piše o njima!? Ali, svi oni koji tako misle nisu u pravu. Jer, dobro kaže dr. Goldstein: “Pornografima nije do povijesne istine ili do argumenata. Kad im nešto ne odgovara, oni krenu s uvredama.” Svoje razmatranje o nama “pornografima”, Goldstein započinje ovako: “Jasenovački logor pobuđuje kod pornografa mnoga pitanja. Već je izlizano osvrtati se na notornu tezu kako su sami Židovi upravljali jasenovačkim logorom: njih je, doduše, bilo dosta medu nadglednicima (kapoima) koji su bili odabirani medu logorašima, ali je tih židovskih kapoa bilo u postotku, otprilike, koliko i židovskih zatvorenika. Posljednje, ali svakako ne i najnevažnije, u čitavoj priči jest to da su svi židovski kapoi bili ubijeni do kraja 1941.” I zaista, i ja sam se bavio tim pitanjem, ali u članku “Srpsko podmetanje povjesniku Tuđmanu – Prnjatovićeva izvješća o logoru Jasenovac” objavljenom također u Hrvatskome Slovu, 1. svibnja 1998. Dakle, riječ je o vrlo delikatnoj temi – izvješćima Srbina Vojislava Prnjatovica davne 1942. godine dane Nedicevoj komisiji u Beogradu i tamošnjim crkvenim vlastima.
Po objavljivanju tog članka g. Montiljo, predsjednik Hrvatsko-Izraelskog društva prijateljstva, čestitao mi je i sugerirao da se tekst prevede na engleski da bi ga mogli čitati i u Izraelu. Ne znam zašto, ali nešto više držim do mišljenja g. Montilja nego svoga kolege sa Sveučilišta. I to potvrđuje da sam ja pornograf, a ne dr. Goldstein! Evo jednog dijela toga “pornografskog” teksta: “Tuđman konstatira (str. 318) da Prnjatovićev sud o Židovima ‘odiše pretjeranošću, mogli bismo reči antisemitskim raspoloženjem’. To je očito i iz same činjenice što sam Prnjatović konstatira da je u logoru bilo 5-8 puta više Židova nego Srba, a on o svim Židovima govori tako loše samo zbog toga što je, prema njemu, očito malen broj Židova u zatočeničkoj hijerarhiji prigrabio sva važnija mjesta. Pa nisu valjda svi ti Židovi, kojih ima toliko puta više od Srba u logoru, imali ta važna mjesta u zatočeničkoj hijerarhiji. Iz navedenih citata izlazi da je prema Prnjatoviću bilo bolje: 1) ranije stići u Jasenovac i 2) sa sobom dovesti i svoju obitelj!? Dakle, Prnjatovićevo svjedočenje više govori o samom Prnjatoviću nego o Židovima u Jasenovcu.” Slijedeći dio Goldsteinova razmatranja također je posebno istaknut: “Laž, koja se vrlo često servira u javnosti, jest da je postojao izravan i stalan njemački pritisak da se radikalno riješi ‘židovsko pitanje’. Nijemci su vrlo pozorno nadgledali sva zbivanja u NDH, ali su većinu protužidovskih akcija organizirale same ustaše. Kadkad su i sami Nijemci ostajali zgranuti nad ustaškom surovošću.” Zlobnici koji ne razumiju dr. Goldsteina pomislit će kako ovaj tekst predstavlja interesantnu interpretaciju dolaska Himmlera u Hrvatsku. Njegov posjet je, prema ovim Goldsteinovim konstatacijama, zapravo bio čisto turističke naravi! Vjerojatno je uz to i ostao “zgranut nad ustaškom surovošću”! Goldstein nastavlja u istom stilu: “Laž je i to da ustaški režim, tobože, nije bio antisemitski: da bi Židove opljačkali i otjerali u logore, pokrenuta je široka antisemitska kampanja, Pavelić i njegovi suradnici jasno su poručivali da prema Židovima neće biti milosti; organizirali su antisemitske izložbe.” Glupi pornografi bi glupo objašnjavali dr. Goldsteinu kako je NDH bila država koja se borila za opstanak, a u takvim situacijama ima i užasnih stvari. Recimo, kod ljudi koji se bore za opstanak zabilježeni su i slučajevi kanibalstva! Takvima bi dr. Goldstein odmah mogao usporediti NDH i neku drugu državu koja se rađa i koja ima odmah i pobunu u zemlji. Na primjer, Izrael. On je Židov i sigurno bi takvu usporedbu mogao dobro napraviti. Mogao bi im pokazati kakav je odnos židovskih vlasti prema pobunjenim Palestincima, odnosno hrvatskih u NDH prema pobunjenim Srbima. Iako Izrael nije nastao u Drugome svjetskom ratu, pa ni takva usporedba nije potpuno adekvatna. Zaista bi bilo zgodno kada bi im u takvom kontekstu dr. Goldstein pojasnio svoje teze o NDH: “Odnos prema NDH valja testirati i na ovaj način: smatramo li, ili ne smatramo, da je svaka hrvatska država a priori pozitivna činjenica, a svaka druga (npr. jugoslavenska, hasburška i sl.) a priori negativna? Da, doista, je li zaista sloboda a priori pozitivna činjenica, a ropstvo a priori negativna. Teško pitanje postavlja dr. Goldstein. Ali on je doktor povijesti, pa ne može postavljati laka pitanja On nam i pojašnjava svoj stav. “Za pozitivan ili negativan odnos prema nekoj državi nije bitno gdje su joj granice nego da li osigurava svojim građanima mir, političke slobode, gospodarski i kulturni prosperitet.” Ja moram zaista priznati da ne znam kako to ide s građanima u Izraelu, i Židovima i Palestincima, pa bi i meni takva paralela još više mogla pojasniti ove poglede dr. Goldsteina. Jesu li možda i osnivači nekih drugih država, prije toga proglašeni teroristima? I to ne u Drugome svjetskom ratu. Teško je očekivati da dr. Goldstein ne zna takve i slične komparacije. Ali to ne treba raditi, jer: “Pornografska mentalna eskapada sastoji se u tome da se događaji ‘stavljaju u kontekst’.” Naime, sveučilišnom profesoru iz povijesti je čudno da se događaji stavljaju u kontekst vremena u kojima su se dogodili. To je čista pornografija. Njemu nije važno kakvi su uvjeti u kojima se stvara jedna država, već je bitno “da li osigurava svojim građanima mir, političke slobode, gospodarski i kulturni prosperitet”. Naime, u ratu je to važno, a ne – preživjeti – kako tvrde pornografi. Da, zaista, zašto bi dr. Goldstein objašnjavao činjenicu o različitom odnosu vlasti NDH u dijelovima u njemačkoj i talijanskoj interesnoj sferi, kad je očito da su ustaške vlasti mekanim Nijemcima, “zgranutim ustaškom surovošću”, mogle nametati svoj antisemitizam, a snažnim Talijanima nisu mogli. Zgodno bi bilo, misle pornografi, kada bi g. Goldstein, kao povjesničar, pojasnio i tadašnje vrijeme kroz konc-logore. Je li bilo logora, recimo za Japance, u SAD ili Australiji. Kako su u ovim demokratskim državama prolazili Nijemci u to vrijeme. Ako je logora i bilo, jesu li se ti logoraši prvo digli na ustanak protiv tih država? Možda su, poput četnika u Hrvatskoj, počeli s klanjima i prije uspostavljanja te države. Ma ne! Tako nešto može pasti na pamet samo pornografima. Važan je Jasenovac, a moj tekst u kome se spominju beogradski konc-logori od kojih je “Sajmište” bio “judenlager” – je pornografija. Jer: “pornografi priznaju da su ustaše pobile mnogo Židova, ali koliko ih je tek pobijeno u Srbiji? Pa zar je sudbina Hrvatske i Hrvata da ih čak i oni koji se smatraju ‘najvecim’ Hrvatima uvijek uspoređuju sa Srbijom i Srbima?” Da, dr. Goldstein je potpuno u pravu. Čista je pornografija dovoditi Jasenovac u isti kontekst sa “Sajmištem” i “Banjicom”. A pogotovo i s logorima u SAD ili Australiji. Jer, cijeli svijet zna i za beogradske konc-logore, i za činjenicu da su bili jednako stravični kao Jasenovac. Da je to zaista tako, dr. Goldstein bi bio u pravu. A ne pornografi koji upozoravaju lažno hrvatsku javnost da nije tako. To su očita podmetanja uvaženom profesoru povijesti. Zbog takvih njihovih podmetanja, netko može pomisliti kako je po g. Goldsteinu važno pisati samo o zločinima Hrvata. Bolje je da nam Srbi pomažu u hvatanju Hrvata zločinaca. Dobro je da se ne piše o njihovim zlodjelima. Jer, kada bi hvatali svoje, ne bi nama pomagali. Da, zaista su plemenita ta srpska nastojanja. Ima pravo dr. Goldstein. Sretni smo što se tako i u Haagu i u Zagrebu sudi uglavnom Hrvatima za zločine. Treba istrajati na tome časnom putu. Na žalost, Goldsteinovo nastojanje može netko shvatiti onako kako on sam sebe predstavlja kroz riječi: “U mojoj se generaciji nikad nije postavljalo pitanje je li netko sin ili unuk ustaše i partizana. Štoviše, takve nam činjenice nisu bile uopće važne.” Reci će: I to je sveučilišni profesor povijesti! Njemu je u Jugoslaviji problematično samo Miloševićevo vrijeme. Sve ono prije bilo je med i mlijeko. Treba se odmah ograditi od takvih. Jer, ne daj Bože da je njemu ta država bila pod hegemonijom Srba. Ne daj Bože da su u policiji u Hrvatskoj bili uglavnom Srbi. Ne daj Bože da je časnički kadar u JNA bio isti takav. Ne daj Bože da su sinovi i unuci ustaša i ne samo njih morali bježati iz takve države ravnopravnih naroda. Ma kakvi. Vladalo je bratstvo i jedinstvo. Taman posla da se postavljalo pitanje je li netko sin ili unuk ustaše i partizana. Ne daj Bože da su Srbi u Hrvatskoj i u Jugoslaviji bili preferirani i da je ta država bila Srboslavija. Tko to tvrdi, on je revizionist. A ako se uz to bavi i poviješću – onda je i pornograf! Dr. Ivo Goldstein će na jednom mjestu konstatirati: “Pornografi će priznati da je u Jasenovcu pobijeno mnogo ljudi, ali odmah postavljaju pitanje: a koliko ih je tek pobijeno na Križnom putu?” Kasnije on će tvrditi “Je li ona (NDH, J.P) nudila Hrvatima BOLJITAK? Može li se uopće u nekoj državi osigurati prosperitet nekoj naciji ako vlast najavi ugrožavanje egzistencije, ili čak uništavanje, druge nacije?” Da bi na kraju opisao divan život u Jugoslaviji do dolaska Miloševića na vlast. Dr. Goldstein nas time stavlja u dilemu. Negira li on Križni put, ili smatra da država koja je započela svoj život zločinom može egzistirati, ako je zločin napravljen nad Hrvatima. Međutim, takvo zaključivanje je nelogično. Ovim nam dr. Goldstein samo pokazuje kako su njegovi argumenti neoborivi, a on piše istinu i samo istinu! Ostavimo se tih Goldsteinovih “lijepih vremena”. Vratimo se pornografiji u mome inkriminiranom tekstu. Tu zaista uspoređujem beogradske logore i Jasenovac. Čak sam se drznuo i citirati jednog Srbina. Naime, dr. Lazar Prokić u knjižici “Jevreji u Srbiji” kaže: “Danas je dokazano da su sva dela sabotaže u našoj zemlji finansirali Jevreji. Isto tako kod pohvatanih komunističkih bandi nađeno je mnogo Jevreja. Kod pohapšenih zbog šverca – opet Jevreji!… Kod pohapšenih zbog širenja alarmantnih vesti – opet Jevreji!… Znači Jevreji, Jevreji i Jevreji! Zato stvarajmo izrazito antijevrejsko raspoloženje, ukazujmo prstom na Jevreje i pratimo strogo njihov rad. Učinimo sve da za prvo vreme svi oni sa svojim potrebicama budu zbijeni na prinudnom radu negde – potpuno izdvojeni od nas, daleko čak i od naših očiju! Dok se ne nađe način da uopšte nestanu sa našeg tla!”. Čista je pornografija kad ja to navodim u svom tekstu! Jer, uči nas dr. Goldstein “NDH, kao notornu njemačku saveznicu, nije mogao nitko i ništa spasiti. Ona je morala propasti zajedno sa svojim velikim zaštitnikom i pomagačem.” Vjerojatno će dr. Goldstein odmah shvatiti kako je pornografija ako ovu njegovu tvrdnju netko usporedi sa Srbijom u drugom svjetskom ratu. Nedićeva Srbija jest propala, ali Srbi dobiše Jugoslaviju, tj. kako je svojedobno rekla Tanja Torbarina “najveću moguću Srbiju”. Srpska Pravoslavna Crkva se dičila time što je sv. Sava preteča Hitlera, ali je ratnim zločincem proglašen “prijatelj Židova” Alojzije Stepinac. Od potpisnika “Apela srpskom narodu”, tj. poziva na suradnju s Hitlerom, dvadesetosmorica su postali članovi SANU tijekom komunističkog razdoblja, a dvanaestorica potpisnika je primilo visoke državne počasti poslije rata, pa i Sedmojulsku nagradu koja se dodjeljuje u čast ustanka u Srbiji 1941. I nagradom AVNOJ-a! Čista pornografija! Zato je, priznajem, najveća pornografija u slijedećem dijelu tog teksta: “Takvi su znali jednog svetog čovjeka i mučenika, kardinala Stepinca – proglasiti ratnim zločincem. Čovjeka kojeg su zbog antirasnih propovjedi Nijemci nazivali prijateljem Židova. Čovjeka koji je tijekom Drugog svjetskog rata spasio veliki broj Židova i Srba. I to u vrijeme dok se u SPC dokazivalo kako je sv. Sava preteča Hitlera! I ne samo to. Na primjer, u ovoj knjizi (“Srpski mit o Jasenovcu”, J.P) prvi put se objavljuje jedan dokument u kome 141 žitelj jednog hrvatskog sela moli da se jedan Židov, njihov sumještanin, pusti iz logora. Molbu je vidio i preporuča načelnik općine. A takvih molbi s mnogo potpisa za spašavanje Židova i Srba ima mnogo. I to jedino u Hrvatskoj! Jedino u Hrvatskoj u cijeloj porobljenoj Europi! Nije ih se smjelo objaviti jer bi otežali stvaranje srpskog mita o Jasenovcu. Jer bi bile besmislene tvrdnje o genocidnosti hrvatskog naroda! Jer bi otežali zadržavanje Hrvatske u Jugoslaviji, pa i genocidom ako treba!” Zaista je čista pornografija kad ja spominjem dokumente koji se po prvi put tiskaju u Hrvatskoj. Dokumente jedinstvene u cijeloj Europi pod Njemačkom vlašću! – Zamislite, molim Vas. Taj Pečarić tiska dokument sa 141 potpisom da se pusti neki Židov iz logora. I još je molbu vidio i preporuča načelnik neke općine u NDH. Da takve dokumente ima, dr. Goldstein bi ih sigurno odavno već tiskao. Pa on je povjesničar! – Priznajem, ja sam zaista revizionist i pornograf, a ne dr. Goldstein. Ne postoji Hrvatski državni arhiv, niti takvi dokumenti u njemu. Jer, da tako nešto postoji, dr. Goldstein bi sigurno već pokrenuo akciju da se u Izraelu ustanovi posebna nagrada “pravednika medu narodima”, koja bi se dodjeljivala mjestima ili skupinama koje su se na ovakav način zauzimale za svoje sugrađane. On bi bio posebno ponosan što se takva priznanja dodjeljuju samo Hrvatima i hrvatskim mjestima. U lijepim vremenima u kojima “generacije nisu bile opterećene poviješću” to bi sigurno bilo tiskano. Kriv sam što sam tako nešto tiskao, pa sada g. Goldstein mora konstatirati: “prisiljeni smo o toj povijesti raspravljati i donijeti čvrste sudove, koji će onemogućiti buduće političke manipulacije.” Ne daj Bože da su politički manipulatori oni koji nisu htjeli do dana današnjeg takve dokumente objavljivati. Treba sve to odbaciti kao revizionizam. “Revizionizam (…) označuje takvu interpretaciju povijesnih događaja koja je bitno opterećena političkim pritiscima i nedostatkom volje da se spoznaju i iznesu neke od ključnih činjenica”. Da, teška su danas vremena za povjesničare. Ovako nešto nije bilo moguće u prošlim vremenima kad je g. Goldstein doktorirao, kad nije bilo političkih pritisaka i nedostatka volje da se spoznaju i iznesu neke od ključnih činjenica. Da postoje dokumenti koje spominje dr. Pečarić u pornografskom tekstu objavljenome u “Hrvatskom slovu”, dr. Goldstein bi ih sigurno još tada objavio. Očito je, stoga, da mi moramo “zaslužiti bolju budućnost, budućnost u Europi”. Zar nam nije jasno kako je lijepo biti Irac u Sjevernoj Irskoj. Zapale ti kuću i izgori ti troje djece. I nikome ništa. Mi moramo zaista “susresti s istinom” i “zaslužiti” tako nešto.
