By Hrvatska je mlada uređena država, parlamentarne demokracije sa jasnom podjelom trodiobe vlasti. Vlast u ovoj našoj državi dijeli se ili bi se barem trebala dijeliti na Zakonodavnu, izvršnu i sudbenu, te se nikako ne bi smjelo događati bilo kakvo ulijetanje jedne u drugu po bilo kojoj osnovi, makar i u komediji. To i na načelnoj razini tako i funkcionira dok je u praktičnim djelovanju i u stvarnosti, nemali broj nasilnih uleta raznih interesnih grupacija u svaki segment pa čak i na razini pokušaja „državnog udara“.
Stanje postaje zabavno u posljednjih godinu dana od kako je uz prikriveni suport onih koji se domovincima i suverenistima vole zvati, ustoličen predsjednik države u osobi Zorana Milanovića. U samom startu svi elementi ukazivali su na turbulentno petogodišnje razdoblje sa novoizabranim predsjednikom u čemu nas sigurno nije, a i kako sada stvari stoje, neće iznevjeriti. Iako smo se nadali ovoj komediji, ali ni u snu nismo mogli zamisliti da će to na daske estrade Hrvatske ovako brzo stići. Bila bi to necenzurirana gledljiva komedija da se u njezinom scenariju ne skriva, možda opaka tragedija zvana „Državni udar“.
Naime, nadam se, ne planiranom akcijom u isto vrijeme najbolnije Hrvatske zbilje, na sudbenu državnu vlast zajednički su se obrušili predsjednik države Zoran Milanović i pravomoćno osuđeni bjegunac Zdravko Mamić. U ovim bjesomučnim napadima još nekako mogu razumjeti đilkoša Mamića koji ima osobni interes, ali nejasna mi je pobuda kod predsjednika države, tzv.čuvara Ustava i Zakona.
Izabrani i prisegnuti predsjednik Zoran Milanović svojim javnim istupima iznenadio je i svoje najrigidnije lijeve pristaše koristeći se argumentima i izričajem desne farizejštine u svojem ataku na Zakone i Ustav države Hrvatske. Samo do jučer taj isti harlekino na samo pojavljivanje u njegovoj blizini, onih čiju danas retoriku koristi, napuštao bi mjesto događanja i potom iza busije odašiljao poruke golubice bijele. U samom početku činilo se to i zabavno dok je predsjednik imao u tom svom komedijanju jednako snažnog protivnika u predsjedniku Vlade, a kako je Plenković brzo shvatio onu staru: „tko se pomijama pomiješa, njega pojedu svinje“; te napustio predstavu, da bi Milanović brže bolje iskopao slabiju kariku u liku pomalo već umornog sveučilišnog prof.dr. Milorada Pupovca, kako bi se komedija mogla nastaviti. Nastavila se predstava još jače i još žešće, te se osjeća njezin ulazak u finale, a ja se nadam skorom finišu i kako bi barem za Veliki petak – Žalosni petaka mogao reči:
„LA COOMEDIA FINITA – SRETAN VAM USKRS“!!
Antun Berljak
