By ……Zoran Milanović će vrlo brzo skinuti svoju domoljubnu masku, pokazati svoje pravo, staro i jedino lice, pa će se još jednom pokazati da su svi Kolindini „gafovi“ ukupno, samo zrnce prašine u svemiru u odnosu na zaštitu udbaških zločinaca kroz „Lex Perković“!…….
U svojoj dugoj političkoj karijeri u kojoj je prošla Scile i Haribde, brojna poniženja, šikaniranje, spinove, seksističke napade i provokacije prepotentnih i pokvarenih macho „velikana“, gubitak Pantovčaka u smišljenoj uroti protiv Republike Hrvatske nije Kolindin najveći gubitak u životu i već danas se vidi da je ponovo na svojim nogama i da je kao vučica izliječila otvorene rane. Za nju osobno to nije primarnogubitak, ali za Hrvatsku zasigurno jest, što će se vrlo brzo pokazati. Kolinda radi ono što je normalno za normalnog čovjeka, samozatajno volontira na području pogođenom katastrofalnim potresom, ne hvali se kao Škoro da je na Banovinu dopremila 1200 tona humanitarne pomoći, dakle dvije ogromne kompozicije vagona, već ciljano pomaže najugroženijim obiteljima pomažući im da se sagrade novi i sigurniji dom.Što te ne ubije, to te još više očvrsne, i tu formulu je Kolinda već više puta uspješno primijenila u svom bogatom životu i političkoj karijeri.
Biti Predsjednica Republike Hrvatske na kultnom Pantovčaku, gdje se još uvijek čuje žamor predsjednika Tuđmana i njegovih suradnika koji su vizionarski planirali i ostvarili slobodnu Republiku Hrvatsku, vrhunac je jedne političke karijere. Nikakav politički angažman ispod te razine ne bi smio biti prihvatljiv. Ili Pantovčak po drugi put, ili Banski dvori po prvi put? To su prvorazredni politički ciljevi, kompatibilni njenim ljudskim vrlinama i političkim kapacitetima, a sve drugo ispod toga bilo bi političko samoponižavanje. Danas, nakon petogodišnjeg mandata na Pantovčaku, nakon što je preživjela pravi atomski rat u zadnjoj predsjedničkoj predizbornoj kampanji, kada je potpuno svjesna koje su sve neprijateljske snage upotrijebljene za njenu dekapitaciju na čelu s pijunom duboke države Miroslavom Škorom, kada je svjesna odnosa političkih snaga i kada je svjesna tko je dobar, a tko loš, tko joj je prijatelj, a tko neprijatelj, mirne savjesti može stvarati strategiju za novo osvajanje Pantovčaka. U toj strategiji danas se mogu precizno locirati svi neprijatelji koji će je čekati na tom putu, a kada ti je poznata strategija protivnika nije problem kreirati pobjedničku igru.
Danas Republika Hrvatska ima izabranog predsjednika kojega je izabrao Miroslav Škoro brutalnim razbijanjem Kolindinog biračkog tijela, potpomognut lijevim mainstreamom i etičkim veleizdajnicima na takozvanoj hrvatskoj desnici. Etički veleizdajnici hrvatskih nacionalnih interesa birali su „Lex Perković“ umjesto inicijative Tri mora! Birali su Tita umjesto Tuđmana! Birali su King Konga umjesto Hrvatice, birali su prazne hodnike Pantovčaka umjesto obogaćene zdravim nacionalnim duhom najvećih velikana hrvatske povijesti, birali su pozdrav „drugovi i drugarice“ umjesto braniteljskih pozdrava „domovini vjeran“ i „za dom spremni“, birali su bahatog umjesto inkluzivne, birali su razdor umjesto zajedništva, birali su grubijanstvo umjesto nježnosti. Takav veleizdajnički spektakl više nije moguće ponoviti, novi Miroslav Škoro se više nikada neće roditi, jer to što je on činio pod egidom profane političke legitimnosti jednostavno se nadmašiti ne može.
Izabrani predsjednik Milanović, znajući da više nikada neće imati novog Miroslava Škoru na svojoj strani , snishodljivo se uvlači desničarima pod kožu i oni ga prihvaćaju kao svog predsjednika. S jedne strane, zbog toga što sami sebi lažu da je on bolji predsjednik od Kolinde, a s druge strane zbog pranja vlastite savjesti, jer su onako, Pilatovski perući ruke narodu darovali Barabu umjesto Krista. No međutim, zaboravlja se da je Krist uskrsnuo i premda je potpuno neukusno Kolindu stavljati u tu vrstu usporedbe, pa to koristim samo kao parabolu, moguće je i novo „uskrsnuće“ Kolinde koja ima tu ljudsku dimenziju da je spremna oprostiti i svojim najvećim neprijateljima koji su je razapeli i skinuli joj glavu. Pobijediti se može samo praštajući, jer oproštenje je već samo po sebi pobjeda! Njena pobjeda na novim predsjedničkim izborima je moguća ukoliko bi u tu igru ušla kao neovisna kandidatkinja, kao kandidatkinja hrvatskog naroda u kojemu je bila omiljena sve do trenutka dok Miroslav Škoro nije potpuno zamutio tu bistru hrvatsku vodu.
Zoran Milanović će vrlo brzo skinuti svoju domoljubnu masku, pokazati svoje pravo, staro i jedino lice, pa će se još jednom pokazati da su svi Kolindini „gafovi“ukupno, samo zrnce prašine u svemiru u odnosu na zaštitu udbaških zločinaca kroz „Lex Perković“! Iako su organizatori ubojstava Hrvata diljem svijeta Perković i Mustać doživjeli „zasluženu“ kaznu, „Lex Perković“ je, umjesto da otvori, zaustavio daljnje procesuiranje i lustraciju svih onih koji su ostali netaknuti, a osobito je zaustavljena dekapitacija onih ideoloških glavešina iz tog gremija koji su „Lex Perković“ i napisali. Perković i Mustać su prisiljena šahovska žrtva kvalitete s namjerom da duboka neokomunistička država spasi svoju zločinačku prošlost i budućnost! Milanović je već sada sluga, a uskoro će biti još veći pokorni sluga tih anacionalnih snaga koje su ga uz pomoć pjevača za ručicu doveli na Pantovčak. Ako ne bude bio sluga, neće biti ni njega!?
Pred nama je 4 godine za raskrinkavanje najvećih kočničara hrvatskog demokratskog napretka i to je vrijeme koje Kolinda Grabar Kitarović može iskoristiti za temeljito i dubinsko pretresanje svih aspekata hrvatskih političkih zabluda, kako bi mogla kreirati pobjedničku strategiju za još jedan mandat na Pantovčaku, kojega je po mom skromnom mišljenju apsolutno zaslužila svojim likom i djelom. Kolinda Grabar Kitarović već danas ima počasno mjesto u slici jedne ljepše i bolje hrvatske budućnosti!
Kazimir Mikašek-Kazo
