By Da Hrvatska nije doživjela srpsku i inu agresiju, da godinama nije razarana i pljačkana, danas bi zasigurno bila mala – Švicarska. Ali, osim što smo opljačkani u ratu, još smo više opljačkani u miru.
Evo, mediji su puni vijesti o tome da se najveći tajkun, pa možebiti i ratni profiter Miroslav Kutle, koji je navodno upropastio stotinu firmi i pokupio milijarde, nakon što je pobjegao u BiH od hrvatskih robijašnica, uskoro vraća u Hrvatsku kao slobodan čovjek, jer su mu gotovo sve optužbe i presude, na sramotu hrvatskog pravosuđa, otišle u – zastaru. Naime, dugo je trebalo raznim službama poput DORH-a da prokuže kako Kutle vara i otuđuje. Često su ga u početku nagrađivali, ali i „kitili“ najvišim državnim odličjima Čak je od Udruženja menagera 1992. dobio i priznanje – menager godine!
Nu, odjednom, kad se dobrano napljačkao, počeli su ga progoniti, a on je nakon toga bez problema „odšetao“ u BiH, gdje je sve do danas i gdje ga nitko ne dira i ne pita – gdje su pare?
Navodno da je u BiH pobjeglo i nekoliko stotina drugih hrvatskih kriminalaca. I što? Nikome ništa!
Evo, Zdravko Mamić svako malo održi u Mostaru neku konferenciju za novinare. U Hrvatskoj je zbog pljačke osuđen na šest i pol godina zatvora. Razotkrio je i razotkriva brojne kriminale u hrvatskom pravosuđu, a sa tim optužbama sebe stavlja u još teži položaj. Uz ostalo je rekao da se na Općinskom sudu u Osijeku presuda može „kupiti“ za litru i vodu! On sam, kazao je, neke je suce podmićivao. Neke su zbog njega i maknuli sa suda kao kriminalce, dok je druge teško javno optužio. Ništa im se nije dogodilo. Većina medija je vjerojatno po zadatku zataškala sve te i druge optužbe. A kad netko nekome samo preko nekog „komentara“ na nekom portalu zaprijeti – evo ti nevolje, čak su ga spremni i zatvoriti (na 30 dana) kako ne bi ponovio kazneno djelo.
Jednom drugom tajkunu Ivici Todoriću sad su ponovno podignuli nekakvu optužnicu u svezi otuđivanja milijarda kuna, a suđenje bi moglo potrajati sve dok Todorić ne napuni 150 godina!
Generala Čermaka također nitko ne pita odakle mu milijarde. Sjećate li se onog broda s naftom koji je nema tome dugo lutao Jadranom i za kojeg se „nije“ znalo čiji je. Kad je netko spomenuo da ima veze s Čermakom, više nitko nije ništa pitao ni pisao što se s njim dogodilo!
Zanimljivo je također da nitko ne zna koliko iznosi naš vanjski dug, a još manje tko će i hoće li ikada netko odgovarati što se zadužio a nije znao kako vratiti posuđeno. Ako je netko jednim svojim potpisom zadužio hrvatski narod, a ne zna ( nitko od njih stvarno i ne zna) kako da ta sredstva vrati (da ih ne otplaćuje još najmanje pet generacija) onda bi morao odgovarati taj koji nas je stavio pred bankrot, tj. da živimo gore nego u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata.
Nu, znate li kome je Hrvatska najviše dužna? Pa, prije svega onima koji su dali svoje živote za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu, zatim, ratnim invalidima, ozlijeđenima, braniteljima, majka koje su ostale bez svojih najmilijih i svima takvima koji su dali ili bili spremni dati krv za Domovinu – kad je trebalo! Kad će se i na koji način Hrvatska odužiti tim junacima? Mislite da je dovoljno jednom godišnje zapaliti svijeću i položiti vijenac za poginule i nestale, ili prirediti prijem za branitelje i počastiti ih s par (naj)jeftinijih kobasica ili hrenovki?
Istina, kod nas se vodi skrb o hrvatskim ratnim stradalnicima, ali što je s onima koji nisu imali sreću da ih „dotakne“ ni metak?
Također se moramo zapitati: kakve je privilegije dobio neki hrvatski branitelja, a kakve neki Rade Šerbedžija?
Čuveni i istinski hrvatski domoljub Bruno Bušić (1939.-1978.), kojeg je Udba ubila u Parizu, još je 1975. bio uvjeren da ne će biti Hrvatske bez krvavih gaća te da ćemo se morati pobiti za slobodu sa Srbima (koliko je bio vidovit!). No, nije pogodio kad je rekao da ćemo teret rata morati podnijeti svi. Teret rata još i danas, na žalost, pada „na leđa“, kako bi rekao Milanović, „neškolovanoj sirotinji“, dok je za one druge Hrvatska bila i u miru i u ratu zemlja- bezakonja. (Koji je ratni profiter (osim Sanadera) do danas osuđen?).
Međutim, uvijek se moramo sjećati i ovih navodnih Bruninih riječi: „Kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu. Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže će i najgore biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tada će biti najveće i nerješivo pitanje – kako nas tada spasiti od nas samih?“
Komunisti, na čelu sa zločincem Josipom Brozom Titom, nikada nisu dozvolili ni da se posmrtni ostatci Brune Bušića prenesu u Hrvatsku, već je to učinjeno tek krajem 1999.
Ali, obzirom da su nas naši opljačkali i da je činjenica da taj, prije svega inozemni dug, nećemo biti u mogućnosti vratiti, vrijeme je da hrvatski političari, ovi ili oni, već sada počnu pregovore, kao neki drugi, o oprostu barem trećine duga. Eto, čak ni Srbija, Crna Gora i domaće izdajice koji su bili agresori na hrvatsku državu dosad nam, na ime ratne i ine štete, nisu platili ni – kune.
A kako smo se mi odužili onima koji su dali svoje živote za tu i takvu Hrvatsku – „S grobnicom tri sa tri!“ Kad su pojedini političari govorili (svaka čast iznimkama) „vaša će imena biti zapisana zlatnim slovima“, vjerojatno su u sebi odmah potom dodali: „ A moja skladišta puna zlatnih poluga!“ To možete sagledati i po tome što ni jedan ratni profiter, izdajica ili dezerter ne traži pomoć. A, ako nešto traži to je obično još neko veće odličje „za ratne zasluge“ koje još ne krasi njegov „trudnički i napuhani trbuh“.
Sve, u svemu, kako bilo da bilo, neka hrvatska politika (ova ili ona) napokon počne vraćati dug ljudima koji su stvorili hrvatsku državu, jer se bojimo da za njih više ne će biti mjesta ni na grobljima, a kamoli da će uistinu dobiti „zlatna slova“.
E, da je Tuđman još malo ostao živ, ni jedan „crni ili bijeli vrag“ nikada ne bi mogao toliko pljuvati i bljuvati po hrvatskim vitezovima, a još manje bi se moglo dogoditi da Hrvatsku (svaka čast iznimkama) preuzmu oni koji vole više sebe nego tri takve države kakva je naša!
I to na svim poljima, od medija, kulture, politike, pa do sporta!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
