By Boka između činjenica i prešućivanja
Boka kotorska se u pjesničkoj formi naziva i ‘nevjestom Jadrana’. Boka kotorska je prostran zaljev i razgranat duboko se uvlačeći u kopno. Radi se o relativno uskom pojasu kopna između mora i gorja. Međutim, Boka kotorska je ustvari spoj mora i obale. More je zapravo u njezinu središtu (Bokokotorski zaljev) a kopno s obje njegove strane. Regija s brojnim padalinama. Bokeljsko naselje Crkvice imaju najveću stopu padalina u bivšoj Jugoslaviji. Najznačajnija naselja su joj Herceg-Novi, Kotor i Tivat. U širem smislu, bokeljska općina je i Budva. Istočna granica Boke je Kastel-Lastva (od 1918. Petrovac). Boku kotorsku krase stara primorska naselja, uvale, prekrasni pejzaž i egzotična obala. Ribarske koće i razna plovila samo uljepšavaju njezinu draž. Brojne stare crkve i crkvice, samostani, zvonici, trgovi i svetišta poput Gospe od Škrpjela svjedoče o prvenstveno katoličkom ali i hrvatskom kulturnom, vjerskom pače i nacionalnom pečatu. Jasno, u Boki je prisutan i grko-istočni tj. pravoslavni amalgam. Posebice u zaleđu poput Grblja i Krivošija. Boka se diči sv. Bogdanom Leopoldom Mandićem, bl. Ozanom Kotorskom, zatim blaženim Gracijem iz Muha. Više od 60% do 70% nepokretne i pokretne imovine u Boki (crkve, samostani, palače, povijesni arhivi) je vezano za Katoličku crkvu odn. pro-zapadni kulturni krug. To je i stoga što je Mletačka Republika (Venecija) vladala Bokom od 1420.-1797. U srednjovjekovnom spisu (Ljetopis popa Dukljanina) Boka se spominje kao dio Crvene Hrvatske. Upravo poradi katoličkih svetaca i blaženika, etničkih Hrvata, podrijetlom iz Boke ona se zove i ‘Zaljev hrvatskih svetaca’. Ipak, valja nam proći još temeljitije Bokom da imademo jasniju sliku, navlastito se referirajući na odnose Hrvatske i Crne Gore koje se zapravo susreću u Boki, pače i prepliću.
Put Crne Gore u EU s Bokom umjesto bez nje
Boka kotorska je jako slojevita regija. Kulturno, nacionalno, vjerski i jezično. Boku kotorsku čine tri njezina najbrojnija naroda: Hrvati, Crnogorci i Srbi. Odprije jednog desetljeća i više u Crnoj Gori, posebno u Boki su prisutni novodoseljeni Rusi uz ponešto i Ukrajinaca koji u svom vlasništvu imaju brojne nekretnine.
Boka kotorska treba biti prostor spajanja umjesto razdvajanja. Zona susreta Hrvatske i Crne Gore ali i EU s ostatkom Balkana.
Povijesni osvrt
Boka je nakon mletačke vlasti došla pod kontrolu Francuske koja se u njoj borila s carskom Rusijom za primat. Od 1815.-1918. Boka je u administrativnom smislu dio Dalmacije unutar Habsburške Monarhije a od 1867. Austro-Ugarske (Dvojne) Monarhije. Boka je i u vrijeme mletačke vlasti smatrana Dalmacijom pa prema tome i hrvatskim prostorom pod vlašću Serenissime. Službeni Beč je 21.10.1918. ozakonio trijalističko rješenje formaliziravši Kraljevinu Hrvatsku odn. Zemlje krune kralja Zvonimira (treća jedinica uz Austriju i Ugarsku) od vala koji oplakuju zapadnu obalu Istarskog poluotoka pa do Zemuna, Drine i Boke. Boka je dakle tada bila sastavnim dijelom Hrvatske. Raspadom Podunavske Monarhije 1918. Boka je ušla kao dio Dalmacije, dakle hrvatskih zemalja unutar bivše Austro-Ugarske Monarhije u sastav Države SHS a preko nje u sastav Kraljevstva SHS (od 1921. Kraljevina SHS) te od 1929. Kraljevine Jugoslavije. U novoj državi tj. Kraljevstvu/Kraljevini SHS Boka je imala status posebne administrativne jedinice (pokrajina) od 1918.-1922. 1921. Kraljevstvo/Kraljevina SHS je podijeljena na 33 oblasti tako da su dotadašnje službene administrativne jedinice poput Srbije, Slovenije, Bosne i Hercegovine prestale postojati (potpuno su rasfirmirane 1922.). Prema tome tada niti je bilo Boke a niti Crne Gore. 1929. podjelom države na banovine i Upravu Grada Beograda, Boka je uvrštena u Zetsku Banovinu sa sjedištem na Cetinju. Ali to nije bila nikakva Crna Gora ili Crnogorska Banovina nego Zetska Banovina. Nažalost, kotar Kotor nije uokviren u Banovinu Hrvatsku kao što je bio slučaj s susjednim kotarom Dubrovnik. Raspadom Kraljevine Jugoslavije, Boka je anektirana od strane Italije. Predstavnici pokreta otpora (partizani) su ustanovili federalnu jedinicu unutar nove Jugoslavije pod imenom ‘Crna Gora i Boka’. Tako je bilo sve do travnja 1945. Nakon toga se spominje samo Crna Gora bez Boke. Boka je do tada bila odvojena pojmovno od Crne Gore jer zapravo joj povijesno i državno ne pripada. Bio je ozbiljan plan da se Crna Gora i Boka spoji s Sandžakom i Metohijom u jednu federalnu jedinicu ali nažalost to se nije izrealiziralo. Ono što je važno istaći je to da prilikom konačnoga utvrđivanja međurepubličkih granica bilo je nužno da se i republike međusobno slože oko toga. No, u slučaju Boke to se nije dogodilo. Hrvatska nikada nije pristala na uključivanje Boke u Crnu Goru a morala je. Nije bilo također nikakvoga referenduma glede toga. Tako da valjanost te pripadnosti je u najmanju ruku upitna. Zapravo, iskreno govoreći nelegitimna pa i ništetna. Niti je Sabor NR Hrvatske niti koje drugo njezino tijelo na to pristalo. Slično je bilo i sa Sutomorom koja je ‘telefonskim’ tj. usmenim putem razmijenjena sa BiH. Blažo Jovović je dogovorio s Đurom Pucarom-Starim da izlaz BiH na more kod Sutomore pripadne Crnoj Gori u zamjenu za dijelove Stare Hercegovine u korist BiH. I sve bez ratifikacije tijela vlasti Crne Gore i BiH. Valjano?!
Postavlja se logično pitanje, zašto Boka kotorska nije postala autonomna pokrajina u sastavu Crne Gore poput Vojvodine i Kosova u sastavu Srbije. Ili bi bilo poštenije da je zapadni rubni dio Boke koji graniči s današnjom Hrvatskom konačno uokviren istoj toj Hrvatskoj 
a istočni da bude Crnoj Gori? Očito da je odgovor na ovo pitanje potvrdan. No, upravo Hrvatska sve iznijete činjenice treba predočiti glede rješavanja otvorenih pitanja s Crnom Gorom jednako i u pogledu puta Crne Gore prema članstvu u EU. Jer samo suverenistički orijentirani Hrvati trebaju odlučivati o Hrvatskoj, Hrvatima pa sukladno tome i o većinskoj hrvatskoj Herceg-Bosni u BiH umjesto kojekakvih dejana jovića tj. ostataka minulih ‘jugoslovena’ koji zapravo mrze na ono što je ‘sveto’ hrvatskim domoljubima. Idemo u pravom (pro)hrvatskom smjeru.
Pa što Bog da i sreća junačka!
P.S. Boka kotorska danas predstavlja neformalnu regiju odn. zemljopisno-povijesni pojam s jakom kulturnom posebnošću ali kao službeni pojam u administrativnom ili političkom pojmu Boka odn. Boka kotorska ne postoji. Svakako da je Boka (Boka kotorska) nekada bila i administrativna jedinica ali to više nije slučaj. Boka je većim dijelom unutar Crne Gore no nazapadniji dio (ulaz u Zaljev) rt Oštro kao i područje Prevlake i Vitaljine pripada Republici Hrvatskoj. Na snazi je privremeni sporazum o razgraničenju iz 2002. koji treba definitivno riješiti (prvenstveno morsku granicu). U ovom članku se pod pojmom Boke odn. Boke kotorske razumijeva samo prostor unutar Crne Gore, dakle pitanja koja se problematiziraju u ovom tekstu se odnose samo na ono unutar današnje od 2006. samostalne države Republike Crne Gore. Glavna naselja Boke su: Herceg-Novi, Kotor, Tivat, Perast a u širem smislu i Budva.
Boka kotorska naspram Crne Gore
Boka kotorska (općine Herceg-Novi, Kotor, Tivat u strogom smislu te Budva u širem) danas nije nažalost nikakva posebna službena kategorija odn. administrativna jedinica unutar suvremene Republike Crna Gora. No, postoje snage koje žele povratak teritorijalno-pilitičke posebnosti Boke ili Boke kotorske unutar Crne Gore. Osobito glede ekonomske i financijske autonomije. U cilju da što više financijskih sredstava ostaje u bokeljskim općinama umjesto da se slijevaju u Podgoricu. Jasno, to povlači i težnju za političko-teritorijalnom autonomijom u odnosu na središnju vlast u Podgorici. Upravo se ističe potreba decentralizacije Crne Gore te unutar nje formiranje posebne bokeljske jedinice. A to i zbog ne samo višestoljetne zasebnosti i specifičnosti Boke koja je bila odvojena od Crne Gore nego i zbog očekivanja boljih perspektiva unutar eventualnog pristupanja Crne Gore pa samim tim i spomenutih općina Boke (Boke kotorske) u EU. Svakako da bi svojevrsna autonomna Boka ili Boka kotorska poput kakvoga Trentino-Alto Adige (Južni Tirol) ili Sardinije u zapadnojadranskoj Talijanskoj (Apeninskoj) Republici bila dobro rješenje kako za Boku tako i za EU i Hrvatsku ali i samu Crnu Goru koju bi taj njezin autonomni dio tj. Boka dodatno ‘europeizirao’ te navodio više prema pro-zapadnom mediteranskom krugu umjesto Balkanu i jačim vezama prvenstveno s Beogradom ali i Moskvom te Pekingom
Svakako da nas trebaju najviše zanimati Hrvati kako u Boki samoj tj. Boki kotorskoj tako i u ostatku Crne Gore. Jačanje statusa zasebnog nacionalnog entiteta i prava hrvatskoga naroda u Boki i Crnoj Gori je prvorazredni hrvatski nacionalni interes par exellance i svako rješenje ima tome biti prilagođeno. Bez obzira radi li se o putu Crne Gore pa samim time i Boke kotorske u EU ili ne. Jer hrvatski narod je važniji i od EU i svjetske globalne politike, živjeli Hrvati unutar EU ili van nje.
Josip Žgela,
