By Što mislite, tko su najopasniji Hrvati, ili državni neprijatelji br. 1.? Ako mislite da su to ratni profiteri, dezerteri, izdajice, ubojice ili pak ratni zločinci, grdno ste se prevarili. Već se duže vrijeme u Hrvatskoj najviše „gone“: redatelj Jakov Sedlar, političar Zlatko Hasanbegović, akademik Josip Pečarić, pjevač Marko Perković Thompson te još neki manje poznati Hrvati! Svima njima je na duši što vole Hrvatsku i što se svaki na svoj način za nju bore. Ta njihova borba podsjeća nas na Hrvate iz 1971. Da su tada radili to što danas rade sigurno bi završili na robiji, poput jednih od najvećih hrvatskih mučenika Zlatka Tomičića, Vlade Gotovca, Franje Tuđmana, Dobroslava Parage (uništili su mu život jer je prikupljao potpise za oslobođenje političkih zatvorenika u Jugoslaviji), Marka Veselice, Vice Vukova, Hrvoje Šošića, Ante Glibote, Joze Ivičevića i brojnih drugih.
Međutim, nitko od spomenutih „državnih neprijatelja br. 1.“ još nije zatvaran, ali nema dana ili tjedna da se o nekome od njih ne govori i ne piše, kao o ljudima koji, svatko na svojem području, šire mržnju, potiču neoustaštvo, šire govor netolerancije i tome slično, što nije drugo nego teško kazneno djelo!
Redatelj Jakov Sedlar je „kriv“, prije svega, što je snimio igrani film „Gospa“ (1995.), a potom što se na tome nije zaustavio, već je nastavio širiti „mržnju“ svojim dokumentarnim i igranim filmovima o slobodnoj, samostalnoj i nezavisnoj hrvatskoj državi. Što su mu trebali sjajni filmovi „Četverored“ ili „Jasenovac – istina“? Ili onaj o bl. Alojzije Stepincu, ili ovaj najnoviji o Tuđmanu? Povjesničar i političar Hasanbegović se zalaže za istinu i samo istinu u hrvatskoj povijesti, a ne mogu mu oprostiti i nikada neće što je „skinuo“ ime Trga maršala Tita (komunističkog zločinca). Akademik Pečarić na „meti“ je i svojim kolegama u HAZU. Sada mu je glavna tema obrana Marka Perkovića Thompsona, a tko brani ovog glazbenog umjetnika – kriv je, kao što su nekada bili krivi i oni koji su branili Vice Vukova. Thompsona pak ne mogu smisliti jer koncerte počinje pjesmom koju je pjevao i 1991, a u kojoj se ističe- Za dom- spremni! Kad bi taj pozdrav zamijenio sa „Smrt srbijanskom fašizmu-sloboda narodu“ opet ne bi valjalo. Dežurni kritičari ovog najpopularnijeg hrvatskog pjevača ne mogu mu oprostiti ni što je bio sudionik Domovinskog rata, ali ni što pjeva o ljubavi, Bogu i domovini. Valjda bi trebao pjevati kao Goran Bare o drogama i alkoholu, pa bi ga ostavili na miru!?
Evo, nabrojili smo tek nekoliko „državnih neprijatelja“, koje napadaju samo i isključivo jedni te isti, koji žive i prehranjuju svoje obitelji lažima, falsificiranjem i marginaliziranjem istinskih hrvatskih domoljuba. Ni jedan od njih ne sjedi u svečanoj loži s političarima, niti su pozivani na državna primanja, čak ni kad se poziva dvije tisuće „najistaknutijih“ hrvatskih kulturnih i inih djelatnika! Neke od njih u negativnom kontekstu proziva čak i SAD u svojim izvješćima!
Nu, nasuprot tim i takvima u Hrvatskoj je na prvom mjestu jedan i jedini „najveći borac za pravdu i pravicu“, koji ne može otići ni do WC-a a da ga ti koji mrze sve što hrvatski diše ne spomene ili ne citiraju – Milorad Pupovac! „Genijalni“ srpski politikant!
A takvih je inače bilo pregršt u hrvatskoj povijesti!
Stoga, nije zgorega, a da se ne podsjetimo i na pjesmu „Hrvatski jal“ Najboljih hrvatskih tamburaša, a u kojoj se među ostalim ističe i ovo:
-„Ej, Hrvati, braćo moja mila
Sjetite se što smo jučer bili
Ginuli smo jedan uz drugoga
Plakali smo a suze smo krili
Zar su zalud Sokolovi pali
Zar je zalud mladost život dala
Čujete li plaće naša mati
Suze lije zbog Hrvatskog jala.“
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
