By Često se može čuti termin ‘Hrvatina’ ili ‘Dinarid’ u negativnom kontekstu. Ali zapravo ti pojmovi su nešto izrazito pozitivno. Štoviše, pohvalno za Hrvate. Pa ako hoćemo i ‘ognjištarci’ koji imaju pejorativno značenje su također nešto jako pohvalno za Hrvate. Jasno, ukoliko su nam poznate određene činjenice i povijesni kontekst tih izraza. A što znači ono ‘bazmeg’? Bazmeg je riječ u značenju čovjeka koji je vezan za svoj uži zavičaj i zbog jake navezanosti na kraj odn. ‘kampanilizam’ on sebe isključuje iz političkog života dopuštajući da mu drugi kroje kako političku sudbinu tako i identitet dok se on uopće i ne buni zbog toga niti se time bavi. Čovjek koji živi po normama bespovratne prošlosti predstavljajući njezin ostatak.
On umjesto da se integrira u vlastitu naciju u širem smislu ostaje vezan za uži zavičaj pretvarajući se u kakvoga domoroca sličnog urođeničkim narodima tzv. Novog svijeta (primjerice Indijancima). I tako sebe osuđuje na ‘indigenist’ tj. da bude ‘svoj na tuđem’ ili u još gorem slučaju asimilaciji u dominantni identitet gubeći onaj vlastiti. Primjer te suprotnosti su baš Hrvati u Bačkoj (SZ Vojvodine). Naime, Hrvatsko-Ugarskom Nagodbom iz 1868. godine bački su Hrvati (s obje strane vojvođansko-mađarske granice) ostali kao zavjesom odvojeni od ostatka svojih sunarodnjaka Hrvata. Za razliku od primjerice Hrvata u istočnom Srijemu koji jest dio matičnoga hrvatskoga nacionalnog prostora. Budući Bačka u političkom smislu nije hrvatski no ugarski (kasnije mađarski) prostor, tadašnja Ugarska je htjela potisnuti ime Bunjevaca jer je dobro znala da su oni Hrvati poput ostalih istih tih Hrvata. Htjela ih je mađarizirati. Mnoge i jest. No ipak i danas su Hrvati (čak većinom Bunjevci) opstali i ostali u današnjoj Mađarskoj kao priznati manjinski entitet u nacionalnom (hrvatskom identitetskom) smislu s hrvatskim manjinskim područnim samoupravama. Nakon sloma Ugarske, nažalost zavjesa koja se trebala maknuti nije se maknula. Umjesto stvaranja samostalne Hrvatske poput Mađarske, ušlo se u novu ‘tamnicu naroda’ zvanu Država SHS pa onda u Kraljevstvo SHS (od 1921. Kraljevina) te 1929. pod imenom Jugoslavije.
Beograd je za razliku od Ugarske čak nametao pojam ‘Bunjevci’ iz istog razloga kao i Mađari što će reći sprječavanja pune integracije toga ‘ogranka hrvatskoga naroda’ kako ih definira Bajska konvencija s kraja 19 stoljeća u isti taj vlastiti hrvatski narod (naciju). I upravo taj lokalni izraz ‘bazmeg’ prije opisan se počeo nažalost u širem političkom smislu ‘lijepiti’ za bunjevačke Hrvate u Bačkoj. Na sreću, većina njih je tome izbjegla kako-tako se integriravši u nacionalni korpus (tijelo) Hrvata ali dobar dio je i dalje pod oznakom ‘bazmega’. No, upravo u krajevima gdje su Hrvati više bili ‘ognjištarci’ (po romanu ‘Ognjište’ istaknutoga hrvatskoga pravaša i ustaškoga doglavnika ali ponajvećma izvrsnoga hrvatskoga književnika dr. Mile Budaka) tj. ‘Hrvatine’ ili ‘Dinaridi’ je danas hrvatska nacionalna svijest na zavidnoj razini.
Za razliku od onih prvih kojih ima ne samo među Hrvatima u Bačkoj u Vojvodini nego i drugdje a to se odnosi na one prije svega ‘lijeve’ provenijencije ili ‘probosanske’ ili pak ‘projugoslovenske’ orijentacije. I onda nam je jasno da oni koji ne žele Hrvatima dobro pribjegavaju onim etiketama kojima žele vrijeđati hrvatski ponos te im smeta hrvatsko ime, no valja upravo spram njih okrenuti pilu naopako. I upravo raditi suprotno onome čemu nas savjetuju. Jer ti ljevičari bi svojim ‘moralnim prodikama’ htjeli od Hrvata učiniti ‘bazmege’ ali po onoj ‘prevedi žednog preko vode’ finim i “dobronamjernim” riječima. Zato ih ne shvaćajmo ozbiljno! Budimo baš u skladu “uvrjedljivih” etiketa kojima nas “časte” jer osim što su te kvalifikacije na mjestu one su i blagotvorne za Hrvate. A istim tim ljevičarima na fini način recimo ‘bazmegi’ to jest, postali ste taoci ideologije lažnoga bratstva i jedinstva i u toj “region-osebujnosti’ izolirali ste se od vlastitoga hrvatskog naroda postavši mu protivnici. Konac vam je u političkom izumiranju i dijeljenje sudbine rubova rubova političkoga života.
Opomena svima koji krenu putem vlastite nacionalne i identitetske samodestrukcije! Stoga rađe budimo ‘Hrvatine i Dinaridi’ kao i ‘ognjištarci’ (po Budakovom romanu ‘Ognjište’) umjesto “progresivnih i otvorenih” tzv. hrvatskih snaga a ustvari ‘korisnih naivaca’ (“hrvateka”) a u konačnici “bazmega” na veselje Beograda i Sarajeva i sl. Ovaj članak je napisan i na temelju knjige ‘Hrvati u Bačkoj i stvaranje samostalne hrvatske države -bunjevački slučaj’ autora dr.s. Ivana Dulića, dr.med. O toj žalosnoj priči u Hrvata svjedoči i svojevrsni paradoks a to je da je upravo najstariji nogometni klub u Hrvata osnovan 1901. u Subotici pod imenom ‘Bačka’ s hrvatskim povijesnim grbom u klupskom znaku. U tadašnjoj Ugarskoj, u Subotici, gradu s najviše Hrvata u to vrijeme. U Subotici, najvećem gradu Bačke Hrvatske (jug današnje Mađarske i SZ Vojvodine uz granicu s Hrvatskom i Mađarskom). Taj prostor je nazvan Bačkom Hrvatskom zbog većinskog hrvatskog naroda na tome prostoru. Nije nazvan ‘Bačkom Bunjevačkom’ nego ‘Bačka Hrvatska’ što u prijevodu znači da su Bunjevci u nacionalnom smislu Hrvati a ne nekakva posebna nacija. Nažalost, zbog vlastitoga neznanja i protuhrvatske propagande ili ‘sapunanja’ mozga mnogima su te činjenice nepoznate. Ali se zato napisao ovaj članak da pobijedi istina.
Pa što Bog da i sreća junačka!
Josip Žgela
