By Prof. dr. sc. Vanda Babić Galić je izvrsno približila probleme Hrvata Boke kotorske svim gledateljima svojim nastupom u emisiji „1 na 1“ na HRT-u:
https://www.youtube.com/watch?
Nastup je zasmetao u Crnoj Gori kojima smeta činjenica da je Bokeljska mornarica hrvatska i katolička (‘bratovština’).
Odgovorio je predsjednik „Bokeljske mornarice“ Kotor Aleksandar Dender.
Zapravo njegov odgovor potvrđuje ono što je bitno u nastupu prof. Babić, i zapravo potvrđuje moj zahtjev da se i Kotorska Bokeljska mornarica nazove onako kako se nazivaju u Hrvatskoj.
Naime, moj dragi prijatelj Saša Dender kaže i kada su u Mornarici ostali isključivo Hrvati Bokelji, a i danas su apsolutna većina, oni nisu promijenili naziv Bokeljske mornarice u Hrvatska mornarica, nego su i dalje ostali otvoreni za sve druge koji su vjerovali u tradicionalne vrijednosti koje ona baštini. Kako sam Sašu učio matematiku i znam da itekako zna logično razmišljati jasno mi je da on zapravo zna da je bitno ono što ne kaže (to ne očekujem od samog admirala „Bokeljske mornarice“ jer ga nisam izravno učio matematiku, već mu je pomagao Saša kao moj učenik). Naime Sašina formulacija bila bi točna kada bi se to odvijalo u državama u kojima se smjelo dati hrvatsko ime Bokeljskoj mornarici. Cijeli Sašin tekst pokazuje da je to bilo jedino u današnjoj Hrvatskoj. Time sam potvrđuje moju tvrdnju da takva inicijativa treba doći od Predsjednika Crne Gore. Sam Saša nam objašnjava da je to teško očekivati od samih članova Mornarice u Kotoru i zašto je to tako. Veliko je dostignuće što su Hrvati u Crnoj Gori kojih je manje od 1% uspjeli da se prizna da je Mornarica DOMINANTNO katolička, hrvatska. Meni je zanimljivo što posredno Saša potvrđuje moju priču o Hrvatskoj mornarici (bez ‘bratovština’) kada je mene predlagao za admirala beogradski Kotoranin koji nije Hrvat.
Činjenica da postoji riječ dominantno, jasno je da je nepotrebno spominjati i druge jer kada dominantno onda je jasno da ima i drugih, ali kada dominantno pripada onima kojih ima u broju koji predstavlja statističku pogrješku onda je to više nego njihovo. Spomenut ću ponovo da je u RH kada je Bokeljska mornarica dodala i ono ‘hrvatska bratovština’ u njeno članstvo ušlo niz članova tadašnjeg vodstva Nacionalne zajednice Crnogoraca RH, ali i veliki hrvatski redatelj Krsto Papić koji nije bio njen član prije toga. S druge strane Crnogorci su mene kao Hrvata iz Boke izabrali za predsjednika njihovog kulturnog društva. S druge strane, a u svezi sa Sašinim komentarom nastupa prof. Babić Galić, šteta je što Saša nije govorio o tome kada se u zakonu o Bokeljskoj mornarici spominjala „kultna osoba“ a ne sv. Tripun tj. je li sve bilo bajno i s onim ‘katolička’ za Bokeljsku mornaricu od 1989.
Crna Gora bi nazivom Hrvatska bratovština za Bokeljsku mornaricu pokazala da ona ne baštini tradiciju prethodnih država u kojima se nije smjelo koristiti hrvatsko ime. Pokazala bi da ne misle prisvojiti hrvatsku kulturnu batinu nestankom Hrvata. Spomenut ću da sam prije tridesetak godina upozoravao da Hrvatska mora jasno pokazati da se neće ni u takvom situaciji odreći svoje kulturne baštine.
Evo Sašinog teksta;
Aleksandar Dender: AUDIATUR ET TERTIA PARS
Povodom intervjua koji je prof. dr. Vanda Babić Galić dala hrvatskoj televiziji i reagiranja na fesbuku mr. Jovana Martinovića na taj intervju pod naslovom “Audiatur et altera pars”, a odnose se na status Bokeljske mornarice Kotor, želio bih da iznesem neke činjenice
Povodom intervjua koji je prof. dr. Vanda Babić Galić dala hrvatskoj televiziji i reagiranja na fesbuku mr. Jovana Martinovića na taj intervju pod naslovom “Audiatur et altera pars”, a odnose se na status Bokeljske mornarice Kotor, želio bih da iznesem neke činjenice:
1 Potrebno je razlikovati pojam pripisanog dobra i pojam identiteta kulturnog dobra koji se međusobno ne isključuju. Neosporno je da je Bokeljska mornarica Kotor kulturno dobro Crne Gore i da samim tim pripada prvenstveno lokalnoj zajednici, a zatim i svim građanima Crne Gore, a sada i svim građanima svijeta bez obzira na konfesionalnu ili nacionalnu pripadnost. Isto tako je neosporno da Bokeljska mornarica Kotor ima svoj identitet koji su odredili, kako njena dvanaestovjekovna vezanost za katoličku crkvu i kult Sv. Tripuna, tako i današnji nosioci tog identiteta, katolici koji se nacionalno izjašnjavaju kao Hrvati. Činjenica je da su Tripundanske svečanosti i kult Sv. Tripuna dio katoličke tradicije i da ih ne proslavlja niti jedna druga konfesionalna ili nacionalna zajednica u Crnoj Gori.
2. Tačno je da je Mornarica tokom deset stoljeća bila isključivo kotorska mornarica kako navodi Jovica, samo je propustio da navede i to da je kroz svih tih deset stoljeća Mornarica imala duboki duhovni religiozni katolički karakter, jer je, uostalom kao i ostale kotorske bratovštine iz toga vremena bila neraskidivo povezana sa Katoličkom crkvom i svojim zaštitnicima Sv. Nikolom i Sv. Tripunom. O tome svedoče i nazivi Mornarice, od prvog pomena iz 1354. godine kao “Pobožno društvo kotorskih mornara” koje je imalo i svoju crkvu van grada posvećenu Sv. Nikoli, a zatim, od 1463. godine i kao “Bratovština kotorskih mornara Sv. Nikole”, sa svojom crkvom u gradu.
3. Nakon propasti Venecije 1797. godine, mornarica je bila nekoliko puta zabranjivana i od strane Francuza i od strane Austrijanaca, da bi je konačno 1859. godine, obnovio biskup Marko Kalogjera kao “Plemenito tijelo Bokeljske mornarice”, memorijalnu organizaciju sa ciljem očuvanja slavne prošlosti kroz slavljenje Tripundanskih svečanosti. To je doba revolucionarnih previranja u Evropi i buđenja i stvaranja nacionalnih identiteta i na našim prostorima, ali i ideja slavenskog ujedinjenja, pa je prilikom obnove, uz preko tri stotine katolika, a u duhu spomenutog ujedinjenja, Mornarici prišlo i tridesetak pravoslavaca. Kako bi stvorili identitet u gradu i mornarici koji nisu imali, pravoslavci su tražili, bez ikakvog uporišta u tradiciji, da Mornarica uz Sv. Tripuna jednako slavi i Trojičin dan. Kada su katolici to odlučno odbili, pravoslavci su 1860. godine svojevoljno izašli iz Mornarice i osnovali Srpsku gardu kao njen pandan. Srpska garda nikada nije plesala kolo Sv. Tripuna jer ga nije smatrala svojim, a ugasila se nakon I. svjetskog rata kada je dio njenih pripadnika prišao Mornarici. Činjenica je da, iako su nakon 1860. godine pa sve do gašenja Srpske garde u Mornarici ostali isključivo Hrvati Bokelji, a i danas su apsolutna većina, oni nisu promijenili naziv Bokeljske mornarice u Hrvatska mornarica, nego su i dalje ostali otvoreni za sve druge koji su vjerovali u tradicionalne vrijednosti koje ona baštini.
4. Period od 1947. do 1989. godine jedan je od najgorih u dugoj povijesti Mornarice. Tijekom povijesti Mornarica je bila je povremeno zabranjivana i ukidana od strane raznih država, ali nikada radi povezanosti s kultom i proslavom Sv. Tripuna, kao što su to učinili komunisti 1947. godine odvajajući je od Crkve i pretvarajući je tako u folklornu udrugu. Obnova Mornarice je izvršena 1964. g. kako kaže Jovica, “na sasvim novim principima uz poništavanje svakog religijskog i nacionalnog predznaka”. Upravo taj pokušaj poništavanja identiteta Mornarice njenim odvajanjem od Crkve i Sv. Tripuna i dešavanja nakon “hrvatskog proljeća” početkom sedamdesetih gotovo su uništili Mornaricu u Kotoru i ostavili su do danas duboke ožiljke na Mornarici, pogotovu na starije članove koji ne podržavaju niti svoj niti identitet Mornarice u ime nepostojećeg bratstva i jedinstva, smatrajući da će isticanje većinskog identiteta ugroziti druge, pojedinačne.
Tek je obnova tradicije, odnosno obnova slavljenja Tripundanskih svečanosti u Kotoru od 1989. godine do danas u konačnici i dovela do upisa Mornarice na listu UNESCO. Da je ostala samo folklorna udruga bez “svakog religijskog i nacionalnog predznaka”, Mornarica nikada ne bi bila upisana na listu.
5. Nije tačna ni tvrdnja iz intervjua prof. dr. Vande Babić Galić da u prvom nominacionom dosijeu za upis Mornarice na listu UNESCO nije spomenuto hrvatsko ime, odnosno Sv. Tripun i Tripundanske svečanosti, a nije tačno citiran ni pasus u kome se navodi tko danas baštini Mornaricu.
I u prvom i u drugom dosijeu ukazana je veza između kotorske Biskupije, odnosno Sv. Tripuna i Mornarice, a spomenuto je i hrvatsko ime u dijelu I/v dosijea koji tačno glasi: “Bokeljska mornarica je kulturno dobro države Crne Gore, koje baštine dominantno katolici, Hrvati, a zatim i Crnogorci i pripadnici ostalih nacionalnosti na prostoru Boke, koji su učestvovali u njenom očuvanju”
6. Na kraju, kao odgovor na pitanje, “ko danas baštini Bokeljsku mornaricu?”, može se reći da je identitetski Bokeljska mornarica kulturno dobro Bokelja Hrvata u Boki Kotorskoj i u Hrvatskoj, kao i pripadnika drugih konfesija i nacionalnosti koji njen Statut prihvaćaju, koji cijene i poštuju tradiciju i kojima ne smeta većinski identitet članova Mornarice, već ga prihvaćaju i kao dio svoga kulturnog identiteta.
Aleksandar Dender
Aleksandar Dender: AUDIATUR ET TERTIA PARS – Biram DOBRO
Komentar Vande Babić Galić:
Ne bih se preko fb dopisivala, no mislim da sam na hrt-u bila jasna. BM je hrvatska tradicija, hrvatska kultura i kulturno dobro CG! Nije bilo vremena za opisivanje povijesnog tijeka. Oko nominacije imam sve uvide i dokumenta kao i tu rečenicu koju ste naveli. Kakogod, ne smeta me reagiranje J. Martinovića ni bilo čija reagiranja. No, smeta me i smetat ce me bilo koji pokušaji brisanja i usisavanja hrvatske kulture i Hrvata Boke iz Zaljeva u kojem je ponikao.
Kao i štošta još drugo… no, dobro je da se izašlo iz ormara i da se razgovara….lijep pozdrav svima!
prof. dr. Vanda Babić Galić
Josip Pečarić
