BLAGDAN DEMOKRACIJE…

Čekala sam cijeli jedan dan i pregledala tiskovine a nisam našla da se itko osvrnuo na blagdan demokracije što se zgodio baš u nedjelju. Doduše jedna poznata novinarka je opservirala broj izašlih a nekoliko naših zlobnih piskarala je, ne baš najbolje pisalo o Lovri i “drugovima” s razno, raznih lista. I to je to.

Dakle, kao što rekoh u nedjelju se odigravala predstava u više činova koja je rezultirala izborom čelnika u županijskim i gradskim sredinama naše stožerne stranke koja nam je, tobože dala državu a onda je stvarno i uzela sebi.

Kako dugo pamtim sjećam se izbora u bivšem sustavu. Listu kandidata a začudo bilo bi ih više od jednog utvrđivao je SSRNH uz amenovanje Partije. Od jutra bi počele svirati koračnice, sve je bilo nekako svečano a ljudi bi u prazničnim odijelima odlazili na biračka mjesta obaviti svoj dio posla. Znam reći ćete “to je bila diktatura, jednopartijski sistem, nisi smio zucnuti riječ protiv predsjednika a bome se nisi dobro prošao ni ako si naglas loše govorio o državi”. Toćno! Baš tako. Sjećam se jednog mog Crničinina koji je, u toverni kad je na prazan želudac ispio dvije, tri čaše neraslavljenog vina iz sveg glasa zapjevao: “Druže Tito, Josip Broz, Pere ti je gol i bos.” Savjesni drug iz Partije koji je naoko nezainteresiran pio svoju čašu odmah jutrom je požurio tamo gdje treba i po Peru je došla milicija iako se, nevoljnik još nije dobro ni otrijeznio. Uviđavni sudac dao mu je tri mjeseca za triježnjenje o državnom trošku. Danas se to više ne može dogoditi.

Znam da ćete mi opravdano progovoriti kako su onda to bili izbori za lokalnu vlast, mjesne zajednice, gradove i saveze općina. I opet ste u pravu jer kad sam malo odlutala od teme do Pere samo sam htjela reći da se i onda znalo za izbornu listu s više kandidata.

Zapravo kad malo razmislim čini mi se dobrim rješenjem da se na listi nađe samo jedan kandidat i to iz vrlo jednostavnog razloga: birač se nema što premišljati. Vrh je sve profiltrirao i istakao samo jednog, ali najboljeg. I birač samo treba sklopiti oči i zaokružiti. Jako dobro rješenje jer ako bi se sastavljanje lista prepustilo sredini u kojoj se obavljaju izbori nastala bi svađa i padale bi teške riječi, unošenje u lice a našem svijetu nije stran ni fizički obračun. No, Bogu hvala ovako su pošteđeni svih neugodnosti.

O predloženim pa posljedično izabranim kandidatima neću jer je velika većina poznata javnosti . Reću ću samo kratko;: ljuudi od poštenja, ugleda i povjerenja. Dovoljno.

Prvi put u nedjelju sam čula da stranka ima više od 209.000 članova. Velika, pače stožerna stranka ali me taj broj nimalo ne veseli jer bih sada počela nabrajati ono što je Meštar rekao Duji u “Velom mistu” nakon završetka WW2. Brine me nešto drugo: otprilike toliko imala je i bivša Partija i u svega par mjeseci spala na minorni broj članova, izgubila vlast ali nie imovinu pa se tako mogla početi revitalizirati. U sadašnjoj stožernoj stranci ima puno bivših članova Partije i odmah se nameće pitanje: a da ti isti ne podrivaju svoju stranku iznutra kao što su prethodnu pa će za koju godinu osvanuti u trećoj koja će dobiti izbore i hvaliti se kako su “potajno radili za našu stvar”? Od tog ogromnog broja članova na izbore je izašlo nešto više od 68.000 članova, nekih 30%. Bijedno, primjetiit ćete. Slažem se baš bijedno. No kako ja mislim da svi članovi stranke nisu propalice zadnje vrste dopuštam da ima ljudi koji imaju obraza i ne pristaju na diktat pa su štiteći svoj ljudski integritet apstinirali od izbora. Da sam na mjestu šefa stranke i užeg vodstva bome bih tu apstinnciju od izbora stavila kao prvu točku dnevnog reda jer se, nakon tako malog odaziva slobodno može dijagnosticirati nepovjerenje i neuvažavanje vrha stranke. Kao da su oni po provincijama dalekovidniji i pametniji od čelnika? Uzalud naš Andrej, tobože raspoložen govori o izbornim rezultatima kad mu H. Krešić, zla ne bilo i tu se ne našao, može podsmješljivo reći: ” A više od 130.000 članova vam nije izašlo na izbore, kako to objašnjavate?” I odmah bi mu pokvario dan. Ma šta jedna dan? I noć, čovjek ne bi trenuo razmišljajući šta sada kad je stvar razvidna može učiniti s neposlušnima. Bojim se, malo i da mene pita objasnila bih mu da ne smije biti poklopac na svakom loncu jer je u opasnosti da sadržaj lonca eksplodira i bit će belaja. Nešto treba mijenjati: ili šefa i vodstvo stranke ili članove. Kako je nezadovoljnih članova više rekla bih da je sve dobro dok šute. Kad oni. a ima ih koji ni od stranke ni od države nisu dobili nikakav benefit i ništa ih, osim stranačke iskaznice ne obvezuje na poslušnost počnu govoriti svoje, ni šef stranke više neće biti siguran da mu je funkcija stabilna ma koliko se bečio, lamatao rukama i uvjeravao pučanstvo da je problem manji nego što se čini. Jer i najisprobavaniji recept svaki put ne uspije. Neka pita bilo koju domaćicu diljem ove zemlje, isto će mu reći.

Anna Kowalska