By 1.Antifašizam u Hrvatskoj je sredstvo i alat slijednika jugo-komunističke ideologije, koji ga koriste da izbjegnu osude za zločine komunizma!
„ U ANTIFAŠIZAM NE DIRATI, DRUGOVE SPAŠAVATI“
2.Antifašizmom „spašeni drugovi“ perfidno i kontinuirano nameću Hrvatskoj stigmu ustaštva, jer da nije bilo NOB-a i Jugoslavije, ne bi bilo ni Hrvatske!
3.Argumenti su im ZAVNOH u preambuli Ustava RH, granice iz Ustava 1974 SFRJ i priznanje tih granica od Badinterove komisije, odnosno međunarodne zajednice.
To su politički, a ne znanstveni argumenti, koji služe za manipuliranje demokratski nezrelim i needuciranim hrvatskim biračima.
- Antifašizam ti „spašeni drugovi“ koriste kao alat, kao Damoklov mač , nad hrvatskim narodom, u borbi protiv fašizma, odnosno ustaštva.
5.Antifašizam nije komunizam, a ZAVNOH i Jugoslavija su im osnovni argumenti, onda su u Deklaraciji o antifašizmu NN 51/2005 pod točkom 8.naglasili „ ne izjednačavajući antifašistički pokret s ideologijom komunizma“
6.Time su „spašeni drugovi“ antifašizam postavili na tron kao „svetu kravu“ , kao neprikosnoveni ideologem kojim vladaju.
Da je sve to točno lako je dokazati slijedeći povijest kao učiteljicu života.
Zato upravo povjesničare smatram odgovornim krivcima koji su tu političku floskulu, tu „svetu kravu“ jugo-komunista , pretvorili u znanstveni argument. Time su se ustvari odrekli znanosti i postali apologeti politike. Jer ako narod ne vjeruje politici, vjerovati će znanosti.
U fonetskom značenju antifašizam je protivnik fašizma, anti-fašizam! U praktičnom značenju riječi označava pokret za borbu protiv fašizma, nacizma i svih totalitarnih diktatorskih režima, za demokraciju, socijalnu pravdu, ljudska prava i slobode.
U širem smislu antifašizam predstavlja način života, utemeljen na najširim demokratskim osnovama i na negaciji ideoloških postavki totalitarnih režima.
Prvi antifašisti u Europi i Hrvatskoj bili su istarski seljaci Proštine i Labinski rudari, koji su se prvi u Europi pobunili protiv fašističkog terora. Proštinska buna od početka veljače do 5 travnja 1921.godine i Labinska republika od 2. ožujka do 8. travnja 1921. godine prvi su antifašistički pokreti u Europi i svijetu.
Pravu definiciju antifašizma izrekao je na jednom skupu predsjednik Gradskog vijeća grada Buzeta, Davor Prodan:
„Antifašizam je najsuptilniji oblik djelovanja protiv svih vrsta nasilja, on je plemenito stanje duha, antifašizam je toliko sofisticiran i filozofski dubok da ga vidim van ambijenta stranačkog nadmetanja i svrstavanja.“
Takav antifašizam kao stanje duha, označava čovjekoljublje, označava ljubav i poštivanje svakog ljudskog bića. To je najbliža definicija Božje ljubavi i uređenja svijeta po Božjim zakonima, jer Bog je ljubav; a na Božju ljubav odgovaramo svojom ljubavlju prema svijetu oko nas, koji je Bog stvorio.
Stoga su istarski svećenici i narodnjaci, bili jedini pravi antifašisti, koji su se borili protiv terora i talijanizacije Mussolinijeve fašističke Italije. Uspjeli su sačuvati hrvatski jezik i identitet istarskih Hrvata.
U zapadnoeuropskim zemljama antifašizam je ugrađen u temelje demokratskog društva kroz suprotstavljanje svim oblicima rasizma, ksenofobije i antisemitizma.
U komunističkom bloku antifašizam postaje nedodirljivi ideologem, pojam koji se povezuje i isprepleće s komunističkom ideologijom i praksom i gubi svoju prvotnu demokratsku poruku.( hrvatska enciklopedija)
I onda od kud u Hrvatskoj taj nametljiv, agresivan i sveprisutni antifašizam?
Tko su ti „ antifašisti“ u Hrvatskoj, koji nam nameću njihov antifašizam kao nešto bez pogovorno i obvezujuće?
To su „antifašisti“ Jugoslaveni, orjunaši koji ne mogu prežaliti svoju Jugu, komunizam ili socijalizam i druga Tita. To su „spašeni drugovi“, koji ne prihvaćaju demokratsku državu Hrvatsku, već žele i dalje u Hrvatskoj živjeti kao u Jugoslaviji, kao da nije bilo velikosrpske i JNA agresije, kao da hrvatski branitelji nisu pobijedili tu JNA , a time i cijeli jugoslavenski sustav vrijednosti.
Tim stalnim mantranjem i nametanjem antifašizma , proglašavaju državu Hrvatsku ustaškom i fašističkom. Njima su 90-te bile mračne godine, a Hrvatima Dani ponosa i slave!
Hrvati koji su tisućljeće čekali i željeli svoju državu, žive svoje vrijednosti poštujući svoj hrvatski jezik, svoju tradiciju, svoju narodnu i kulturnu baštinu, kršćanstvo i Katoličku crkvu za koju su se vezali od kada su došli na ove prostore. Pokrštavanje je počelo u 7.stoljeću, po papi Agatonu i završilo po papi Ivanu VIII koji je u pismu 879.godine priznao kneza Branimira kao hrvatskog vladara.
Te kršćanske vrijednosti, čovjekoljublje, poštivanje ljudskih prava, sloboda, mirotvorstvo, jednakost utkane su u Ustav RH!
Ali ne preko ZAVNOH-a kako nas ti „spašeni drugovi“ i njihovi povjesničari uvjeravaju, nego kroz članak 3 , koji glasi;
„ Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.“
To su najviše vrednote ustavnog poretka RH, to su ujedno ciljevi i vrijednosti antifašizma.
Kroz Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina Hrvatska je dokazala i pokazala kako se praktično provodi antifašizam. Nacionalne manjine u nekim segmentima imaju veća prava od domicilnog hrvatskog naroda, kroz prednost pri zapošljavanju i kroz osigurana zastupnička mjesta u Hrvatskom Saboru.
I svi ti „spašeni drugovi“ obilno koriste prednosti stvarnog antifašizma utkanog u demokratsku Hrvatsku , slobodu govora, slobodu udruživanja, slobodu Gay parada, slobodu feminističkih 8. martovskih bubnjanja i marširanja uz obilno financiranje nevladinih udruga iz Proračuna, sloboda kojih u SFR Jugoslaviji nije bilo.
U SFR Jugoslaviji se za bezazleno ispričan vic ili posudbu knjige završavalo na Golom otoku na 3 godine.
https://www.matica.hr/ogranci/ogranak-matice-hrvatske-u-bjelovaru/zbivanja/2667/
Ni sve drakonske kazne i robije Duh čovjeku ne može se ubiti. Nijedna ideologija ne može u čovjeku ubiti vjeru. Vjera je nešto duboko osobno u čovjeku s čim živi, razmišlja i osjeća. Vjernike Partija nije mogla slomiti. To je ta razlika u ljudskosti čovjeka vjernika koji vjeruje u Božju ljubav i komunističke zločinačke ideologije koja tu ljubav ubija!
I upravo na primjeru Bl. Miroslava Bulešića, katoličkog svećenike koji je u ratnim uvjetima usprkos prijetnjama ostao duboko odan Božjoj ljubavi prema čovjeku i istinski antifašist;
„Ja sam katolički svećenik i podijelit ću svete sakramente svima koji to traže – i Hrvatu i Nijemcu i Talijanu.” očituje se zločinački, pokvareni, lažljivi, licemjerni, podli karakter „spašenih drugova“.
Bl. Miroslav Bulešić, istarski, hrvatski sin, ubijen je na brutalan i gnjusan način, zaklao ga je ubojica Slavko Sanković, stanovnik susjednog sela Brgudca, 24. kolovoza 1947. godine nakon krizme u Lanišću. Ubojica je izašao iz župne kuće, ostavio iza sebe vidljiv krvavi trag i oprao ruke na pojilu za stoku između kuće i crkve. Pritom je ponavljao posljednje svećenikove riječi: „Isuse primi dušu moju“, uz svoj gnjusni komentar – „ali sam mu je ja primio“!
Ovo je ogledan i ilustrativan primjer odnosa „spašenih drugova“ prema Katoličkoj Crkvi i svećenstvu, o kojoj i dan danas portali SNV Novosti i SABA RH, objavljuju degutantne tekstove ispunjene isključivošću i govorom mržnje.
Svi ti „hrvatski“ povjesničari, doktori znanosti i nadobudna politička elita koji nam nameće antifašizam kao „svetu kravu“ tvrdeći da se ne smije izjednačavati antifašizam sa komunističkim režimom, jer je „antifašizam ideja i uvjerenje o slobodi čovjeka“, istovremeno veličaju partizanski pokret i NOB pod vodstvom Komunističke partije i time ustvari krše Ustav RH.
Hrvatski sabor je 8.listopada 1991. izglasao Ustavnu odluku o raskidu državno-pravnih sveza sa SFRJ, NN 53/1991
- Republika Hrvatska od dana 8. listopada 1991. godine raskida državno-pravne sveze na temelju kojih je zajedno sa ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ,
- Republika Hrvatska odriče legitimitet i legalitet svim tijelima dosadašnje federacije – SFRJ,
- Republika Hrvatska ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije – SFRJ,
Međutim 2000. godine ponovnim dolaskom „spašenih drugova“ na vlast, krši se Ustav RH i Ministarstvo uprave registrira udrugu SABA RH, koja je pravni je sljednik Saveza udruženja boraca Narodno-oslobodilačkog rata Hrvatske (SUBNORH), osnovanog 16. svibnja 1948., što jasno piše u njihovu Statutu.
Registracijom SUBNORA krenula je protuustavna haranga na temelj RH , Domovinski rat i sve hrvatske vrijednosti ! Beskrupulozno od antifašizma rade nedodirljivu „ svetu kravu“ koristeći ga kao bič i mač protiv Hrvata i države Hrvatske, vraćajući nas na jugo-postavke.
Nakon smrti dr.Franje Tuđmana, dolaskom Ivice Račana i Stjepana Mesića 2 000. na vlast, počela je fanatička i osvetnička „ detuđmanizacija,“ odnosno kriminalizacija Domovinskog rata. Domovinski rat se ocrnjuje, progone se hrvatski branitelji, namještaju se sudski procesi, hrvatski general Đuro Brodarac, umire kao zadnji ološ u zatvoru, bez liječničke skrbi. Isto su uradili i Tomislavu Merčepu i mnogim znanim i neznanim hrvatskim braniteljima!
Svakodnevno se suočavamo sa jugo ostavštinom za koju smo mislili da smo je pobijedili, da je iza nas, ali jugo-komunisti, razne LGBTIQ udruge, dug popis nevladinih udruga tipa Dokumenta ili MAZ-a, SNV preko svojih Novosti, feministički pokreti, udruge antifašista, SABA RH stalno nam je vraćaju i nameću.
Načelnik općine Kumrovec Robert Šplajt, i župan Krapinsko -zagorske županije, Željko Kolar od proslave Dana mladosti u Kumrovcu rade turistički brand;
Novac zarađen od tog branda je krvav novac, ostvaren je na do sada dokumentiranih 536 833 pobijena Hrvata. Taj novac zarađen je na žrtvi Bleiburga, Macelja, Jazovke , Kevine jame, Istarskih fojbi, Golubinčine, Cerovice i nizu od 600 dokumentiranih i obilježenih jama i rudnika.
SFR Jugoslavija bila je totalitarna država, sa Komunističkom partijom koja je njome vladala ma čelu sa diktatorom J.B.Titom. Pod pojmom totalitarne države i diktature podrazumijeva se jednostranačje, jednoumlje, stroga kontrola medija pod nadzorom komunističke partije, suspenziju ljudskih prava i sloboda.
Partizanski zločinci nagrađivani su u Jugoslaviji za počinjene zločine sa dobro plaćenim radnim mjestima, stanovima, vilama i raznim drugim beneficijama. Živjeli su dobro na otimačini, nacionalizaciji i eksproprijaciji tuđe imovine.
- Pjevanje partizanskih pjesama nije antifašizam! To je karikaturalno i patetično.
- Isticanje jugo-komunističkih obilježja nije antifašizam!
- Titovi dani u Fažani, nisu antifašizam!
- Groteskno i ridikulozno obilježavanje „Dana mladosti“ u Kumrovcu, nije antifašizam!
- Samo oslobađanje gradova i sela od fašista i nacista je antifašizam!
Koliko su se osilili u toj zloupotrebi antifašizma vidi se po izjavama nekih povjesničara i političara.
“Lažljiva priča da Bulešić nije bio mučenik vjere kao što tvrdi Crkva i krije da je bio bjedni Talijančić.” piše ‘vrli’ profesor, doktor znanosti Ivo Goldstein.
I na toj izjavi inzistira; meni osobno piše da o Bulešiću imam priču “prožvakanu iz kojekakvih kuhinja”.
Zatim još veće nebuloze da je “optirao za Italiju, te su ga skojevci upozorili da to ne čini, pa je došlo do natezanja i guranja u kojem je stradao.” (i ‘naletio’ baš na nož?)
Te izjave samo dokazuju koliko je duh čovjeka bezbožnika ispunjen zlom i mržnjom, za razliku od Bulešićeve: “Moja osveta je oprost!” Tu veličinu čovjeka, koja proizlazi iz vjere u Boga, takvi nikada neće postići! Ostaju zarobljeni u svojoj mržnji i zlu!
Nadobudni političar Valter Glavičić IDS-ov gradonačelnik Labina, besramno i huškački je izjavio; „Istra mora dignuti glas protiv fašizma koji puzi kroz Učku“
Znaju Glavičić i njemu slični da fašizam u Istru nije došao kroz Učku, nego preko Trsta iz Italije, pa te njegove riječi potvrđuju da su IDS-ove parole o „antifašističkoj Istri „ samo obične političke tlapnje“.
Isto tako veoma dobro drug Glavičić zna, kao gradonačelnik Labina, kako su njegovi drugovi antifašisti nakon kapitulacije Italije 8.rujna 1943, punili Okno Tupljak, Jamu Golji, Golubinicu, Bršljanovicu, Mišetovu Jamu, Šumu Brščina sa domaćim ljudima bez Suda i presude.
Tako „spašeni drugovi“ spregom sa znanosti, ne spašavaju samo sebe, nego i cijeli jugo-komunistički režim otvarajući Muzeje antifašizma kojima protuustavno manipuliraju veličajući partizanski pokret i NOB pod vodstvom Komunističke partije.
Tu je manipulaciju otvoreno potvrdio povjesničar Milan Radošević u otvorenom pismu povodom zahtjeva za otvaranje Muzeja antifašizma u Puli, u kojemu na bi bilo postava koji ga kompromitiraju. Citiram;
„Istovremeno, 1945. godina označava početak nove faze u kojoj antifašizam postupno prestaje biti vezan isključivo uz svoje korijene. Postaje ideologem koji pozitivno legitimira svaku ratnu i poratnu djelatnost komunističkih vlasti, čime gubi svoju prvotnu demokratsku poruku. Time izlazi iz primarnog fokusa ovoga Muzeja/Centra/Arhiva i zahtijeva zasebnu, prikladnu i objektivnu prezentaciju.“
Ovime se jasno vidi kako politika, odnosno „ spašeni drugovi“ utječu, odnosno diskreditiraju i korumpiraju znanost!
Tako je Savez antifašističkih boraca i antifašista RH pokrenuo virtualni “Muzej antifašističke baštine“, koji čine fotografije i intervjui s nekadašnjim partizanima i zbirke Žene u NOB-u. U stalnom postavu se nalazi preko 50 fotografija povezanih s NOB-om u Hrvatskoj i Jugoslaviji, kao i više video-zapisa razgovora s bivšim borcima, narodnim herojima i poratnim rukovodiocima. Muzej je financiralo Ministarstvo hrvatskih branitelja sa 20 tisuća eura!?
U tom Muzeju koji financira Ministarstvo hrvatskih branitelja, koje ima odjel za žrtve 2.svjetskog rata i poraća, nema spomena o likvidacijama neistomišljenika u jamama i fojbama, nema spomena o zaklanim svećenicima, o ubijanju i progonu vjernika i Katoličke crkve i konačno o teroru i progonu vlastitoga naroda i dojučerašnjih drugova. A sve su to partizani u NOB-u radili.
https://sabh.hr/pokrenut-virtualni-muzej-hrvatskog-antifasizma/
U Puli je sve spremno za otvaranje Muzeja antifašizma, što je najavljeno u otvornom pismu koje su potpisali povjesničar dr. sc. Milan Radošević, predsjednica SABA RH , istarske županije Ada Damjanac i predsjednik UABA Grada Pule, Boris Siljan.
Oni su pak pošli dalje od virtualnog Muzeja portala SABA RH, krivotvoreći i obmanjujući da je Muzej antifašizma u Puli pitanje ne samo prošlosti , nego pitanje identiteta i vrijednosti na kojima počiva suvremena Istra?
Po svim povijesnim dokumentima i činjenicama suvremena Istra počiva na hrvatskom rodoljublju, koje je u 19. stoljeću potaknuto narodnim preporodom, koji je dio hrvatskog identiteta Istre:
- istarski biskup Juraj Dobrila, čiji je molitvenik Otče budi volja tvoja (1854) bio u svakoj istarskoj kući, i u džepu narodnog heroja Joakima Rakovca,
- Matko Laginja , koji je prvi progovorio hrvatskim jezikom i Istarskom Saboru u Poreču, 21. kolovoza 1883.
- Ivan Cukon, 1912 napisao stihove, a Matko Brajša Rašan kompozitor koji je uglazbio stihove „Krasna zemljo , Istro mila“, dome roda hrvatskog ,koja jasno ukazuje na hrvatski identitet Istre.
- Božo Milanović , koji je zaslužan za priključenje Istre Hrvatskoj
- Na Proglasu istarskih rodoljuba od 13. rujna 1943. kojim se Istra „priključuje matici zemlji i proglašuje ujedinjenje sa ostalom našom hrvatskom braćom.“ I time „Dokazao svima i svakome da je Istra hrvatska zemlja i da će hrvatska ostati.“
- Na istarskim braniteljima u Domovinskom ratu , koji su zaslužni za pobjedu u Domovinskom ratu i ostanak Istre u Republici Hrvatskoj.
Što čini identitet jednog naroda?
Po svim mogućim parametrima identitet jednog naroda čine jezik, vjeroispovijed, kultura, povijest i zajedničko podrijetlo, etnička pripadnost po kojoj se identificiraju!
Identitet jednog naroda ne kreiraju političke stranke kao što je Istri politički nametnuo IDS, a Radošević citira političara Borisa Miletića, „stručnjaka“ za identitet Istre!?
„Naš regionalni identitet, antifašizam i multikulturalnost vrijednosti su koje nas određuju.“ To je njihov stranački politički identitet, dok je stranka na vlasti!
Poznato je gledajući kroz povijest, da su Istrani poštivali sve vlasti koji su se smjenjivale u Istri. Austro-ugarsku, služili su vojsku, ratovali za austrijskog cara, Italiju, služili su u talijanskoj vojsci, ratovali za kralja ( još potomci dobivaju talijanske mirovine), Jugoslaviju, služili su JNA, veličaju druga Tita još i danas, samo Hrvatsku IDS-ovci ne prihvaćaju kao svoju državu, i gle apsurda, u svakoj od država Istrani su se borili da zadrže hrvatski identitet, samo se IDS u državi Hrvatskoj, na sve moguće načine bori protiv hrvatskog identiteta Istre.
I sada zamislite „stručnjake“ za identitet i Miletića i Radoševića; Nakon što su svjetski moćnici na Pariškoj mirovnoj konferenciji 1946-47, potvrdili hrvatski identitet Istre i antifašizam istarskog svećenstva i na osnovu toga odlučili da Istra pripadne Hrvatskoj, oni lamentiraju o regionalizmu, multikulturalnosti i komunističkom antifašizmu koji nas Istrane određuje!?
- Hrvatski identitet Istre potvrdili su 13. rujna 1943. istarski rodoljubi sa Proglasom o priključenju Istre hrvatskoj braći i da je Istra hrvatska zemlja i da će hrvatska ostati.
- Hrvatski identitet Istre potvrđuju popisi stanovnika još iz 19. stoljeća. A potvrdili su i svjetski moćnici, kada su na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1946-1947. godine odlučili da Istra pripadne Hrvatskoj, odnosno tadašnjoj FNRJ. Podatke iz matičnih knjiga o etničkom sastavu stanovništva, pripremio je Zbor svećenika Sv. Pavla za Istru, a i donio Božo Milanović, s dokazima da u Istri ima 75% hrvatskih i slovenskih župa, 12% talijanskih i 13% mješovitih, u sastavu Tršćanske biskupije, kojoj je pripadao dio Istre. Da bi im komunističke vlasti te crkvene matične knjige oduzele nakon 10.veljače 1947. kada je potpisan Pariški mirovni sporazum.
- Hrvatski katolički identitet Istre potvrđen je u Domovinskom ratu, kada su istarski branitelji sa vjerom u Boga, ispraćeni vjernim svećenstvom, krenuli u obranu Domovine
- Hrvatski identitet Istre potvrdio je popis stanovništva 2021. koji se podudara sa Mirovnim ugovorom koji je potpisan 10.veljače 1947. u Parizu. 75% je bilo hrvatskih župa, a po popisi 2021. u Istri živi 76,40 % Hrvata.
Doista kako bi jedan Muzej antifašizma omogućio da „se svi stanovnici Istre, neovisno o nacionalnosti, vjeri i jeziku, danas mogu osjećati prihvaćeno.“ Ne trebamo više Ustav i Zakone, treba graditi Muzeje antifašizma?
I još prebacuju odgovornost za svoje iskrivljavanje povijesti i manipuliranje antifašizmom „na svih nas”!? A ne, ne odgovornost je isključivo na vama i to povijesna odgovornost prema cijelom čovječanstvu, koje je nizom deklaracija osudilo komunizam kao totalitarni zločinački režim. Počevši od Opće deklaracije o ljudskim pravima, usvojene i proglašene od Opće skupštine UN 10. prosinca 1948., do Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP)) https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-0021_HR.html
Mi ne politiziramo i ne manipuliramo povijesnom istinom!
Lili Benčik/hrvatskepravice
