By Borbeni zrakoplovi zločinačke “JNA” koja se mjesecima prije u potpunosti stavila u službu Beograda i Srbije s ciljem ostvarivanja velikosrpskog genocidnog programa, minutu iza 15:00 sati, tog ponedjeljka, 7. listopada 1991. godine, iznenada su napali Zagreb, Gornji grad i rezidenciju prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana sa 6 navođenih raketa zrak-zemlja.
Nakana im je bila očita: ubiti dr. Tuđmana i njegove goste koji su se tamo zatekli na radnom ručku (tadašnjeg predsjednika Predsjedništva SFRJ, Stipu Mesića i predsjednika Saveznog izvršnog vijeća, Antu Markovića), te tako izazvati krizno stanje u raspadajućoj jugo-tvorevini, nakon čega bi bio otvoren put za sljedeći potez – uvođenje izvanrednog stanja i preuzimanje vlasti od strane Srbije, Crne Gore i “JNA”.
Događalo se to u vrijeme kad je isticao tromjesečni moratorij na ustavnu odluku o samostalnosti Republike Hrvatske koju je Hrvatski Sabor donio 25. lipnja te ratne 1991. godine, ali je njezina primjena (kao i u slučaju Slovenije) na zahtjev EZ-a odložena na 90 dana.
U ovom podmuklom napadu uništen je ured predsjednika koji su on i njegovi posjetitelji sasvim slučajno napustili samo koju minutu ranije, a projektili su ubili jednu civilnu osobu, ranili još 10 i izazvali materijalnu štetu na 72 objekta na Gornjem gradu.
Hrvatsku je trebalo obezglaviti, narod demoralizirati i spriječiti osamostaljenje Hrvatske, te omogućiti pretvaranje države u “Veliku Srbiju”.
Razrušena svečana dvorana u Banskim dvorima, 7. listopada 1991. godine
(Izvor za fotografiju: https://img.24sata.hr/N67MbZ9PmolaBwHVe4Y7ktZGKjs=/1920×0/smart/media/images/2016-40/banski-dvori-7-listopada-1991_13964783496_o.jpg)
Samo koju minutu poslije razarajućeg napada, unatoč najavama novih naleta borbenih zrakoplova, dr. Tuđman je potpuno miran i staložen dao izjavu u kojoj je potvrdio što su bile namjere i ciljevi agresora, ali i poručio kako to Hrvatsku neće i ne može zaustaviti na njezinu putu ka samostalnosti.
Agresor je postigao sasvim suprotno od onoga što je namjeravao, jer hrvatski narod je nakon ovog zločinačkog napada bio još odlučniji i čvršći u svojoj odluci da krene dalje putem državne samobitnosti i u konačnici izbori svoje legitimno pravo na vlastitu državu.
Evo kratkog citata iz izjave hrvatskog predsjednika, dr. Franje Tuđmana, što ju je dao u razrušenoj svečanoj dvorani Banskih dvora. Nakon što je televizijski reporter u uvodu rekao kako su upravo Banski dvori i Hrvatski Sabor oduvijek bili simboli hrvatske državnosti i potom upitao za razlog tako brutalnog napada, predsjednik je odgovorio:
“Baš zato što Banski dvori jesu to što ste kazali. Banski su dvori bili, ali i ostat će simbol hrvatske državnosti. Vidite ovu razrušenu svečanu dvoranu Banskih dvora. Tu sam sjedio četiri-pet minuta, ne znam koliko, možda šest…za objedom sa svojim suradnicima prije nego što će barbari uputiti svoje razorne rakete, da bi uništili, da bi pokušali uništiti taj simbol hrvatske državnosti, da bi pokušali obezglaviti Hrvatsku. Tu se nalazimo pred svjedočanstvom o hrvatskom preporodu iz prošlog stoljeća (pokazuje na sliku Vlahe Bukovca, “Hrvatski preporod” – op. Z. P.), evo, oštetili su tu sliku. Htjeli su uništiti onaj hrvatski preporod koji smo ostvarili u ovih proteklih godinu i pol dana uspostavom hrvatske demokracije, uspostavom suverene i samostalne Hrvatske. Oštetili su sliku, dobrim dijelom su razorili ovu svečanu dvoranu i Banske dvore, ali su time barbari postigli suprotno što su htjeli. Postigli su još veće jedinstvo hrvatskog naroda. Svijest koju smo uskrisili u borbi za izbore, u borbi za uspostavu demokracije, bit će sada još stamenija. Hrvatski narod bit će kao jedan u borbi da istjeramo i posljednjeg okupatora iz hrvatske zemlje. Hrvatski narod i domovinske i iseljene Hrvatske, izgradit će porušenu Hrvatsku. Kad su napali Dubrovnik, poslije Vukovara, Vinkovaca, Osijeka, Pakraca, Gospića, Otočca, Šibenika i Zadra, kad su napali Dubrovnik, htjeli su uništiti najznamenitiji znamen hrvatske kulture, učinili su kulturni zločin pred čitavim svijetom. Napavši Banske dvore, učinili su i politički zločin, zločin koji će pamtiti pokoljenja i čovječanstvo.“
Na opasku novinara kako je to bio i pokušaj njegove likvidacije, predsjednik je rekao: “… pa sve da su i uspjeli, Hrvatska bi živjela i bez mene, a živjet će i sa mnom, u oslobađanju od okupatora i izgradnji. Uskrisit ćemo i obnoviti Hrvatsku.”
(Za dijelove pod navodnicima vidi: https://www.youtube.com/watch?v=8abUt0V8iXU; od 1:00:18 do 1:03:55; snimka sadrži i komentar beogradske televizije o “navodnom bombardovanju Zagreba” u kojem se negira bilo kakvo sudjelovanje “JNA” i Srbije u tomu i Hrvatsku optužuje da je sama inscenirala napad na Zagreb i svoga predsjednika – od 54:54:00 do 59:24:00)
Hladnokrvnost, hrabrost i pribranost dr. Tuđmana je imponirala. Bio je to čovjek koji se ni pod koju cijenu nije povlačio niti znao uzmicati. Rijetko tko nakon takvog napada ne bi doživio šok i završio u nekoj od bolnica, ali ne i on, hrvatski narodni tribun i vođa, otac moderne Hrvatske.
Brutalni, barbarski zločin izazvao je zgražanje u cijelom civiliziranom svijetu, ali agresor je, kao i uvijek, imao svoju verziju događaja. Iz Beograda su stizale besramne tvrdnje kako su “ustaše same postavile eksploziv da bi za to optužile Srbe i vojsku” i to se iz dana u dan ponavljalo u njihovim medijima, pa i na državnoj televiziji.
No, nije trebalo čekati dugo pa da istina izađe na vidjelo. Na kraju su čak i službeni analitičari “JNA” – poput velikosrpskog plaćenika i vojnog propagandista Miroslava Lazanskog – priznali kako “raketiranje Banskih dvora nije režirano od strane Hrvatske” i da je operacija “zamalo uspjela”. Dvadeset i pet godina poslije i sami su se zločinci (naredbodavci i izvršitelji zločina) javili i javno pohvalili svojim “podvigom”, pa čak i počeli otimati za “zasluge”. To je taj barbarski soj s kojim smo morali imati posla u najtežem razdoblju naše novije povijesti – zločinci kojima ništa nije bilo sveto i nisu prezali ni od čega.
Skica zločinačkog napada na Zagreb i Banske dvore
(Izvor za fotografiju: https://m.vecernji.hr/media/img/f2/89/47e9b25ec156ae4083be.png)
Ostaje činjenica da su agenti KOS-a “JNA” imali točne podatke o rasporedu prostorija u Banskim dvorima, vremenu sastanka, protokolu i drugim detaljima vezano za susret trojica visokih političkih dužnosnika i to potvrđuje koliko je bilo razgranato djelovanje ove službe, ali i s čime su se sve morali nositi dr. Tuđman i njegovi suradnici u vremenima presudnim za uspostavu države. Zahvaljujući svojim jatacima i partijskim drugovima okupljenim oko Ivice Račana i njegovog SKH/SKH – SDP, slobodno su vršljali po Zagrebu i Hrvatskoj. I jednima i drugima glavni su neprijatelji bili HDZ i dr. Franjo Tuđman.
Brojna i vrlo aktivna peta kolona u Hrvatskoj sastojala se od tisuća komunističkih špijuna, doušnika i terorista (koji su do propasti komunizma služili režimu u obračunu s “unutarnjim neprijateljem” i “ustaškom emigracijom”) i ona je od početka krize bila aktivno uključena u specijalne rat protiv Hrvatske rovareći iznutra, u nastojanju da unese pomutnju i stvori kaos.
Propagandne laži ali i konkretne terorističke akcije trebale su Hrvatsku poljuljati iznutra ali i kompromitirati ju u svijetu a narod zastrašiti i obeshrabriti, nakon čega bi svaka težnja za samostalnošću bila onemogućena i sasječena u korijenu. Na sreću, hrvatska vlast i narod bili su u takvom jedinstvu koje se nije moglo ničim narušiti. Uz iseljenu Hrvatsku i Hrvate iz Bosne i Hercegovine, Hrvati u Domovini ali i najveći dio hrvatskih građana svih nacija i vjera bili su u toj mjeri odlučni i riješeni na otpor, da je to u sljedećim mjesecima uvelike obeshrabrilo i samog agresora.
Detalji zločinačkog terorističkog čina vezano za raketiranje Banskih dvora, javnosti su postali poznati tek 26 godina poslije, kad je nekadašnji zapovjednik RV u 5. armijskoj oblasti zločinačke “JNA”, general Ljubomir Bajić, priznao kako je on osobno zapovjedio napad. Podatke o kretanju osoba u Banskim dvorima i protokolu, Beogradu su dostavili agenti KOS-a “JNA”. Pored Bajića, u zločinu su sudjelovali: pukovnik Slobodan Jeremić, Đuro Miličević i piloti Davor Lukić i Ratko Dopuđa.
Ključnu ulogu u dostavljanju informacija u Beograd odigrali su agenti KOS-a koji su u kolovozu iste godine organizirali bombaške terorističke napade u Zagrebu na zgradu Židovske općine u ulici Palmotićevoj i židovsko groblje na Mirogoju (Slobodan Rakočević, Slavko Malobabić, Čedomir Knežević, Ivan Sabolović i drugi), od kojih su većina bili suradnici ove tajne vojne službe još osamdesetih godina kao djelatnici tzv. Stručne službe CK SKH.
Naime, sredinom osamdesetih godina, u kabinetu tadašnjeg predsjednika CK SKH, Stanka Stojčevića, formiran je tzv. analitički tim (koji je formalno djelovao u okviru “Stručne službe” ovog političkog tijela), a na čijem su čelu bili Slavko Malobabić (koji je u svojoj političkoj karijeri bio šef kabineta trojici predsjednika CK SKH – Miki Špiljku, Stanku Stojčeviću i Ivici Račanu) i oficir “JNA”, Čedomir Knežević.
Tako je, ustvari, stvoren paraobavještajni sustav vezan za centralu u Beogradu koji je izvršavao njezine naloge (u prvo vrijeme prikupljanje i analizu podataka o osobama nesklonim komunističkom režimu, a kasnije – u fazi raspada SFRJ – organiziranje propagande i terorističkih akcija, vođenje specijalnih operacija naoružavanja Srba u Hrvatskoj, stvaranje kriznih žarišta, praćenje “nepodobnih” pojedinaca i skupina, a sve s ciljem vođenja opsežnih operacija psihološko-propagandnog rata i terorističkih akcija protiv Republike Hrvatske).
Teroristički napad na rezidenciju prvog hrvatskog predsjednika presedan je u novoj povijesti Europe i on pokazuje u kojoj je mjeri agresor bio brutalan, beskrupulozan i bezobziran, kršeći sve međunarodne konvencije i običaje ratovanja.
Razvoj događaja na hrvatskim područjima zaposjednutim od srpskog agresora i sve ono što su jugo-vojska, četnici, srpski dobrovoljci, “teritorijalci” i Martićevi teroristi poduzimali s ciljem istrebljenja svega što nije srpsko – uz bjesomučna razaranja gradova i sela te progone civila, pljačke, silovanja i masovne zločine – čini potpuno bespredmetnim i smiješnim sve one konstrukcije uz pomoć kojih su kasnije neki krugovi nastojali “dokazati” kako je rat u Hrvatskoj bio plod “dogovora između Tuđmana i Miloševića” i to još u ožujku 1991. godine.
To da bi netko dogovorio razaranje vlastite zemlje – pa i atentat na sebe samoga, doista je nešto što se protivi zdravom razumu. Takve blasfemije spadaju u sferu patologije i mogu ih zastupati i pronositi samo pojedinci krajnje upitnog mentalnog stanja.
Tek u prosincu 2017. godine podignute su optužnice za napad na Zagreb i Banske dvore, te pokušaj ubojstva visokih političkih i državnih dužnosnika i to protiv tadašnjeg zapovjednika 5. zrakoplovnog korpusa bivše “JNA”, Ljubomira Bajića (81) i ostalih: načelnika za zračnu podršku Slobodana Jeremića (71), načelnika 105. lovačko-bombarderskog puka Đure Miličevića (65), referenta kontraobavještajne službe pri nekadašnjem ratnom zrakoplovstvu i protuzračnoj obrani Čedomira Kovačevića (69) i dva pilota koji su bili izvršitelja napada – Ratka Dopuđe (63) i Damira Lukića (62). Svi su do danas ostali nedostupni hrvatskim tijelima vlasti i sudi im se u odsutnosti, što praktično znači da su izbjegli zasluženu kaznu.
Zločinački akt razaranja Gornjeg grada i Banskih dvora samo je jedan i nizu barbarskih zločina što ih je počinila “narodna vojska” (tzv. JNA) koja se stavila na čelo najvećih i najokrutniji zločinaca u povijesti poratne Europe i s njima krenula u operacije genocida i etničkog čišćenja na cijelom zamišljenom prostoru “Velike Srbije”.
Dan kasnije (8. listopada 1991.), Republika Hrvatska je proglasila svoju neovisnost i tako dala do znanja i zločincima u Beogradu i svijetu da se neće pomiriti s nikakvim prijetnjama i ultimatumima, te da je spremna svoju slobodu i pravo na opstojnost braniti svim sredstvima i po svaku cijenu. Iz sigurnosnih razloga, ovu je povijesnu sjednicu Hrvatski Sabor održao u podrumu zgrade INA-e u Šubićevoj ulici u Zagrebu. Od tada se 8. listopada obilježava kao Dan neovisnosti Republike Hrvatske.
Dr. Franjo Tuđman – lider, narodni vođa, vojskovođa i državnik, svoja je obećanja ispunio. Agresor je poražen, zemlja oslobođena i hrvatski je narod nakon više od devet stoljeća uspio obnoviti vlastitu državu i izboriti se za samostalnost i svoje mjesto pod suncem.
To je ono što je zabilježila povijest i što ostaje u naslijeđe budućim naraštajima kao trajna vrijednost – a kojekakvi intelektualni patuljci, šarlatani i neostvareni političari i državnici koji su po svaku cijenu nastojali klevetama i lažima baciti sjenu na njegovo djelo završili su tamo gdje im je i mjesto: na smetlištu povijesti.
(Video) Raketiranje Banskih dvora 7. listopada 1991. godine: https://youtu.be/GRY5G40yj38
Zlatko Pinter
