By Možda u ovoj džungli opstaju samo krvoločne zvijeri. Pitanje je – želimo li tu cijenu platiti.
Upoznavanje novih ljudi uvijek me obogati – naravno ako je riječ o kvalitetnim ljudima. One druge štetne izrežem iz svog života kao višak masnoće na mesu. Nekad tu dokazano štetnu masnoću ne možete izbjeći ali srećom nije nam svaki dan na meniju i ne moramo ju svaki dan gutati.
Nedavni događaji sa mojim znancima ponukalo me je da se pitam gdje je k vragu sve krenulo po zlu. Zašto su ljudi danas tako poremećeni? Zašto su ljudi danas tako zli i čini li ih ta njihova zloća sretnima? Zar je moguće da su na kraju dana zaista istinski sretni i ispunjeni s onim što rade drugim ljudima, s nepravdom i noževima koje su zabili u leđa ljudi na svom putu?
Često danas krivimo vrijeme, krizu i recesiju, životne probleme, teškoće za to što ljudi postaju neljudi. Ljudi su postali sve gori jedni prema drugima. Svoje komplekse, frustracije i probleme liječe na leđima drugih koji imaju posljedice zbog tuđih poremećaja ličnosti i nedostatka ljudskosti. Krivimo nedostatak vremena za nedostatak takta prema drugima. No vrijeme nije krivo, krivi su neljudi. Da bi bili ljudi u punom smislu te riječi, potrebno je više vremena i inteligencije. Imati osjećaje i ljudskost danas je postao veliki minus. Ukoliko želite biti uspješni često se podrazumijeva da morate biti čvrsti bez razvijene empatije i osjećaja. Osjećaji su danas postali slabost ljudima koji ne znaju da vole pa kažnjavaju one bolje. Oni koji ne znaju, ne vide i ne čuju bit, ne znaju da su osjećaji zapravo snaga.
Ja bih zlo u ljudima iskorijenila ,to je sasvim moguće i izvedivo .To su bolesnici koji čine štetu cijelom društvu širom planeta . Nažalost, do sada ih se teško zaustavljalo u njihovim pohodima. Ali smo ih zaustavljali ! I ponovo ćemo.
Zbog takvih i imamo ratove na svakom koraku. Rat ne mora biti samo puškama i pištoljima. Riječi ponekad nanesu više štete. A pravdu mnogi ni ne dočekaju. Ponekad kleveta jako puno košta i šteta koja vam se nanese je nemjerljiva. Ponekad trač sitnih duša vas dovede u neugodne situacije u kojima niste zaslužili da budete. Ponekad ne možete ništa napraviti dok se sve to događa. Baš ništa.
Neki ljudi jednostavno vole nanositi zlo drugima, to puni njihove sitne, hladne ljušture bez duše. Nije li to nešto najžalosnije? Nije li šteta trošiti život na takve ratove? Naravno, uvijek postoji razlog zašto su ljudi koji se ponašaju kao neljudi takvi. Nekome je zabijanje noževa u leđa naslađivanje, desert koji halapljivo posrču jer NE ZNAJU bolje, ne znaju drugačije, imaju komplekse i slabi su. Njihovo oružje je prljavo.
A puno je lakše napasti boljeg kad ti okrene leđa. Licem u lice bore se najbolji, bez spletki i bez metaka u leđa. Neljudi ne znaju da je prava draž u onome istinski lijepom, dobrom, ispravnom jer jedino dobra stvar, dobri, vrijedni, pošteni i pravedni ljudi ispunjavaju sebe ali i druge. Oni nisu takvi i mrze takve. Vrijednost koju pravi ljudi dodaju društvu u kojem živimo je dragocjena. Zato takve ljude cijenim i poštujem. Jedino takvi ljudi mogu napraviti nešto kvalitetno i stvarati ne samo za sebe nego i za druge.kankapravdu i nepoštenje. Pitam se jesu li rođeni pokvareni ili su se sami pokvarili? Je li uopće isplativo i sigurno biti čovjek danas ili je sigurnije da budemo zvijeri?
Živi samo onaj koji zna biti Čovjek, koji zna voljeti i biti voljen.
Neljudi nemaju tu toplinu, imaju samo privid života. Žive u ljušturi, hladni, mali i prazni. Takve iskreno i duboko žalim i uklanjam iz svojeg života!!!!
Nada Ećim
