By ….Modrić će „Vatrenima“ biti potreban i kada bude u starosnoj mirovini, a novi stadion u Maksimiru, koji Dinamo toliko silno priželjkuje, trebao bi se zvati po Luki Modriću i dominirati metropolom kao veleban spomenik našoj živoj nogometnoj legendi!…
Taj srebrni dvojac zlatnog ruskog sjaja, jedan u ulozi hrvatskog nogometnog izbornika, a drugi kao kapetan „Vatrenih“, kao rođeni maestro dirigent, duša, tijelo i mozak naše reprezentativne vrste, podarili su nam toliko nezaboravnih trenutaka slave, ljubavi i zajedništva za Hrvatsku, da ni jedan poraz to nikada neće i ne smije izbrisati. Svojom magijom omogućili su nam da se u Hrvatskoj osjećamo sto posto Hrvati i da pokažemo da je svehrvatsko zajedništvo moguće i danas, a osobito sutra. Nogomet je tada bio iznad svake političke veličine! Ta neizbrisiva poruka mogućeg hrvatskog zajedništva u pobjedi, mnogima je zasmetala onda kada su Marku Perkoviću Thompsonu isključili struju, ne razmišljajući da su tim činom još više rasplamsali vatru u venama “Vatrenih“. Ti isti i danas žele zauvijek isključiti struju Daliću i Modriću, misleći da će bez njih hrvatskog nogometa nestati po želji generalnog isušivača nogometne močvare bivšeg Milanovićevog ministra Željka Jovanovića!? Ta spoznaja koja je utemeljena na brojnim „svastičarskim“ dokazima, mora u Daliću i Modriću probuditi onaj dodatni hrvatski inat na putu stvaranje jedne nove, mlade i potentne reprezentacije, koja će nadmašiti ruske snove koje smo dosanjali kao neostvariv san. Svi snovi su ostvarivi uz ludu vjeru i kompetentni profesionalizam, a baš te karakteristike naši mladići su pokazali u susretu protiv moćne i favorizirane Španjolske. Jer malo tko danas na svijetu može baciti Španjolce na konopce u klasičan nokdaun nakon što uvjerljivo gube s dva pogotka razlike pred sam kraj utakmice. I ne samo to, uz malo sreće mogli smo nokautirati Španjolce! Tu prestaju sve kritike Daliću, a izmjene i uvođenje mladih igrača dovelo je Španjolce do očaja!
Ni jedan ni drugi kapetan ne smiju podleći kritici zlonamjernika i jedino što je potrebno, bitno i važno je osjetiti bilo svog naroda koji će uvijek cijelim srcem stati iza naše nogometne vrste i simbola koje oni predstavljaju. A taj simbol je zajedništvo svih Hrvatica i Hrvata i dobronamjernika koji vole nogomet i svoju domovinu. I dok cijeli nogometni svijet s oduševljenjem govori o veličanstvenoj utakmici Hrvatske i Španjolske kakva do sada nikada nije viđena, dežurni dušobriznici, koji zapravo nikada nisu iskreno željeli ni jednu hrvatsku pobjedu, igraju se izbornik trudeći se svojim veleumnim nogometnim mudrolijama zamijeniti i Dalića i kapetana Luku Modrića. I ne samo to!? Mijenjali bi i hrvatske povijesne simbole, a Zlatka Daliće bi prisilili da se čak odrekne i Božje pomoći! Jesmo li mi protiv Španjolske poraženi i jesu li ti kvazi kritičari i nogometne sveznalice uopće željeli pobjedu Hrvatske, ili žele poraz svake ideje koja okuplja naciju? Može li se iz poraza protiv moćne Španjolske izvući velika pouka na tragu novog optimizma u nužnoj smjeni generacija koja je uvijek bolna i nepredvidiva. Na tom putu stvaranja nove respektabilne nogometne vrste porazi su sastavni dio tog procesa, a osnovna poruka svakog trenera je da se iz poraza može naučiti daleko više nego iz pobjede!
Izgubljena utakmica protiv moćne Španjolske iskristalizirala je konture neke nove moderne hrvatske nogometne vrste koja može odgovoriti nemilosrdnim uvijetima što pred svakog igrača stavljaju nove trenažne tehnologije u stvaranju allrand igrača, koji su spremni pružiti fizički i mentalni maksimum na svakom djeliće terena. U hrvatskoj vrsti ti potencijali i neophodan talent postoje, a utakmica protiv Španjolske otvorila je procese smjene nedodirljivih i znatno je olakšala posao Daliću u pripremama za odlazak na Svjetsko nogometno prvenstvo na kojemu ćemo braniti srebro.
Dalić i Modrić već danas su zlatnim slovima upisani u nogometnu povijest i u srca svih zaljubljenika u nogomet i Hrvatsku. I jedan i drugi izdržali su daleko veća iskušenja od ovih recentnih, kada ih dežurni kritičari i plaćenici svojom zločestoćom žele omalovažiti i obeshrabriti da nastave raditi posao u kojemu su se dokazali kao najbolji od najboljih. Modrić će „Vatrenima“ biti potreban i kada bude u starosnoj mirovini, a novi stadion u Maksimiru, koji Dinamo toliko silno priželjkuje, trebao bi se zvati po Luki Modriću i dominirati metropolom kao veleban spomenik našoj živoj nogometnoj legendi! Plava legenda, legenda Hrvatske, rođena je na travnjaku Maksimira i baš s tog kultnog mjesta pronio je slavu Hrvatske diljem svijeta. Izbornik Dalić i kapetan Modrić, sposobni su selektirati i stvoriti nove „Vatrena“, bolje od svih do sada i danas im je potrebna podrška i bezrezervno prijateljstvo svih normalnih Hrvatica i Hrvata!
Kazimir Mikašek-Kazo
