By 1. Jutros, 13. rujna 2018. predali smo Ustavnom sudu Republike Hrvatske žalbu na
negativni odgovor Ministarstva uprave RH, od kojega smo krajem kolovoza zatražili
mogućnost sudjelovanja naših promatrača u procesu provjere potpisa prikupljenih u
svibnju u sklopu inicijative za otkazivanje Istanbulske konvencije.
Ministarstvo uprave odbilo je postupiti u skladu s Kodeksom dobre prakse o referendumima koji je Venecijanska komisija izdala 2007. g. i u kojemu se navodi kako promatračima valja omogućiti da budu nazočni svugdje gdje se odvijaju radnje vezane uz referendum.
Sudjelovanje promatrača je i inače dio uobičajene demokratske procedure, primjerice kod
posve analognih postupaka prilikom izbora, gdje promatrači mogu pratiti rad svih tijela za
provođenje izbora. Kao razlog odbijanja Ministarstvo navodi da je „u obvezi pridržavati se
postojeće zakonske regulative“, a ta regulativa ne predviđa promatrače. Međutim, ona ih niti ne zabranjuje. Isto tako zakon ne regulira niti tko ni kako bi trebao izvesti provjeru potpisa, pa čak niti nije predviđeno trebaju li se potpisi uopće provjeravati, a svejedno je Vlada odredila da će se i kako će se to učiniti.
Ono što javnost i građani mogu zaključiti, kao prvo iz odugovlačenja početka provjere potpisa kroz sada već tri mjeseca, a onda i iz nedopuštanja promatrača, jest da Ministarstvo uprave izbjegava da postupak bude nepristran i transparentan tj. želi si ostaviti slobodni prostor za „muljanje“ i namještanje rezultata. Jer, ako zaista žele biti pošteni, zašto se protive promatračima? Traže da im vjerujemo, dok za to nemamo nikakvih temelja. Naime, zna se da je cijela Vlada RH jednodušno bila za Istanbulsku konvenciju i da joj smeta inicijativagrađana za njeno otkazivanje. Vlada je i svojim nečinjenjem ozbiljno naštetila inicijativi, primjerice u slučaju odluke riječkog gradonačelnika o zabrani skupljanja potpisa u Rijeci, kad je rješenje Ministarstva graditeljstva u kojem se ta odluka proglašava ništavnom i nezakonitom stiglo tek nakon mjesec dana, kada je prikupljanje potpisa već davno prošlo.
2. Također smo Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci poslali dopunu kaznene prijave protiv riječkog gradonačelnika Vojka Obersnela.
Pozvali smo se na već spomenuto rješenje Ministarstva graditeljstva u kojem se jasno kaže da je riječki gradonačelnik nastupio izvan granica svojih ovlasti, te na odluku Ustavnog suda RH (broj U-VIIR-1960/2018 od 5. lipnja 2018.) u kojoj je rečeno da tijela predstavničke i izvršne vlasti, kako na državnoj tako i na lokalnoj razini, nemaju ovlast procjenjivati ustavnost referendumskog pitanja, te da ne smiju svojim odlukama onemogućavati ili otežavati postupak prikupljanja potpisa podrške referendumskim inicijativama.
3. Mnogi su roditelji u Hrvatskoj na kraju školske godine bili neugodno iznenađeni promjenama u izgledu svjedodžbi svoje djece.
Još Istanbulska konvencija nije službeno niti stupila na snagu (stupa 1. listopada), a Ministarstvo obrazovanja već je počelo poduzimati korake u smjeru postupnog uvođenja roda i postavki rodne ideologije u škole. Nakon što su u svibnju svim ravnateljima škola poslane upute za postupanje u slučaju djetetove „promjene spola ili odabira života u drugom rodnom identitetu“, u lipnju su izdane učeničke svjedodžbe koje više ne sadrže oznaku spola djeteta, kao ni imena roditelja. Iako to na prvi pogled izgleda nebitno, takvo postupno ukidanje temeljnih odrednica identiteta svake osobe je dio tzv. strategije malih koraka ili „sindroma kuhane žabe“ – malo po malo, korak po korak, mijenjati propise, pravila, zakone, norme i vrijednosti, onako kako to i traži Istanbulska konvencija.
I dok Hrvatska tek planira uvesti rodnu zbrku, neke zemlje koje ju već imaju žele iz nje van.
Italija, primjerice, ukida u obrascima za osobne iskaznice dosadašnje nazive „roditelj 1“ i „roditelj 2“ i vraća nazive “otac” i “majka”.
Organizacijski odbor građanske inicijative „Istina o Istanbulskoj“
Podjeli
Podjeli
