Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Ako Bog ima problema, neka se obrati nama.“ Tako završava knjiga Komitet 300. Riječ je o nekoj vrsti „Biblije“ demonsko-masonske U toj istoj knjigi piše da na planetu ima prevšie ljudi i da tu brojku treba smanjiti radi spasa čovjeka, koji neće biti po vjere u Boga, nego po njihovoj mjeri. Čak se pozivaju na oca evropske misli, filozofa Aristotela,koji je rekao: Čovijek je mjerilo svih stvari, onih koje jesu da nisu i onih koje nisu da jesu.

Broj ljudskih bića u ljudinjaku ne može se smanjiti tako lako klasičnim ratom, ili atomskim,koji bi bio preopasan za sve živo na planetu, pa je tako ostala silna mogućnost rješavanja sudbine čovjekove u ljudinjaku – biološki rat. U dva svjetska rata ubijalo se nožom, kopljem, mačem, puškom,topom, tenkom, raketom, metkom…

U trećem svjetskom ratu ratuje se bakterijom i virusom. Biološkik rat počeo je 2019.godine.  U tom, biološkom ratu stradava samo čovjek i nitko drugi od svih živih bića na planetu. Koliko će taj rat trajati, nitko ne zna, pa ni oni koji su ga izmislili, pokrenuli, izazvali i plasirali u sve narode na ovom našemu planetu. Da je tomu tako, zlo i naopako, prije dvije godine, jedan od najbogatijih ljudi na planetu, (Bill Gates) rekao da će više nastradati ljudi od bakterija i virusa, nego od metaka i raketa. Tko je tu lud. Pojavio se neki virus u Kini, kojega prozvaše službeno covid-19, a onako odmilja korona, koji sije strah i smrt Suznom dolinom,kako bilijski pisci nazivaju našu majku Zemlju – Dolina suza, ili Suzna dolina. U Kini, najmnogoljudnijoj državi na planetu, u Huanu, kao slučajno se omaklo bezbožnim kineskim znastvenicima, pa im virus pobjega; i, vidi ti njih, taj njihov virus, oteo se kontroli i pobjegao u Italiju, pa  u Iran (prva zemlja je najkatoličkija,a druga najmuslimanskija), a potom je ta kolona korona krenula po drugim zemljama diljem planeta. Ako netko vjeruje u slučaj, neka mu bude. Ja u slučaj i slučajnosti ne vjerujem. Pobjegao ili nije, nepobitna činjenica jest; kineski virus djelo je ljudskih ruku i uma. To je ljudski izum. To nije od Boga. Nije se izaželo od same prirode,nego je djelo ljudskih ruku! Nije od nežive tvari. Živo je to nešto od nečega živa. Ne zaboravite da je glavna zadaća demonerije masonerije na ovom našemu planetu, da nestane vjere u Boga, da sve bude od čovjeka, po čovjeku i za čovjeka. Kineski ateisti rade u labartatoriju u Huanu. Kažem i ne lažem, tamo rade ljudi koji ne vjeruju u Boga, kojima je ideologija komunizma oduizela vjeru u Boga.

Prevodeći knjigu Alberta Eisteina Misli  i ideje, naišao sam na jedan čudan pasus u kojem genijalni fizičar piše o nekom biloškom ratu, koji će nastat zato što je čovjek zloupotrebio svoju malu moć nad velikom i moćnom prirodom. Čovjek je zloupotrebio neke prorodne sile u svoje zle namjere; u zladjela. Einstein ide dalje,pa umuje i naslućuje, kako će se priroda okrenuti protiv čovjeka,koji nije imao stpljenja i mjere u samoj prirodi stvari i događaja. Davno je napisao mudri Zaratustra: Čuvaj se bijesa stroljiva čovjeka. U našemu slučaju i našemu vremenu i u našoj civilizaciji, istina  je negdje u sredini. Jest da je čovjek pokušao sve podrediti sebi i svojim ljudskim slabostima, pa se neke stvari oteše „svemoćnom“ biću na dvije noge, koje se čovjekom zove.

Čovjek je pokušao zarobit prirodu, pa se ona otela  i zarobila njega. Čovjek je pokušao izigravat boga i miješat se u trascendetno. Slučaj one čestice nazvane bozon, očit je primjer čovjekova sulude želje da nadiđe sebe sama i dosegne moć Stvoritelja, koji će neživu tvar pretvorit u živu stvar. Kineski bezbožnici znasatvenikci silno su se zaigrali, pa su nanijeli veliko zlo sebi samima, svojemu narodu i ljudskom rodu. Kako stvari stoje?

Već danima sam zatečen, zarobljen, zatočen među četiri  zida u ovoj sobi, u nekoj zgradurini podno Sljemena. Nit ja mogu komu, nit itko može meni. Svi smo na samoću osuđeni,na strah i moguću smrt od kineskog virusa. Kolikmo je samo prevalio kilometara od Huana do Zagreba,do Mskve, Toronta, Melburna,Punta Arenasa, Berlina, Los Angelesa, Rima…

Oko mene kao da je sve zamrlo, nekama nestalo od kad se pojavio ovaj strašni kineski virus, ovaj mali gad, koji ljudima nanosi veliki jad. Kao da su sva vrata zatvorena, svi odjeci mrtvi u ovom ratu s malim, opakim i opasnim gadom iz Kine.

U ovoj zimu punoj poniženja i boli nepreboli, u ovom nevremenu buljim prema Sljemenu dok mi se priviđa moje selo Borčane ispod Liba i neba, pa mi se sve pričinja, da u mojoj staroj, rodnoj kamenoj, osamljenoj i pustoj kući, neko tiho ječi, dok vjetar bičevima od studeni udara, gole, ozeble grane jasena o kojem odavno ne visi kosa kovanica, vodir i razapeta  janjeca kožica.Tu, na domak tog jasena prag je doma očeva. Tu sam na u ganjku i uranku na ploču iz matere pao one strašne zime, zadnje ratne 1945. godine.

Na kamenu sam zaživio, na kamenu san usnio i jedino

sam na tom kamenu sretan bio. Na kamenu se i moj san skamenio od teške spoznaje o koroni i našoj sudbini.

Lutao sam svijetolm i životm i kamo god   sam išao nosio samu sebi kamenu zipku, kosu britku, kamene kućerke ispod brda, stećke, orača u brazdi, kosca na livadi, polje u svatu i oblake iznad trudnih  njiva.

Božji Sine, kako  sve tako brzo mine što je negdar cvalo i mirisalo, što se cvijetom, drvetom i čovjekom zvalo.

Isuse, u ove teške dane i duge noći, u ovo vrijeme boli

i vele ljudskih jada u meni se porobudilo dijete, koje se, o veliki svijeta, žali Isusu imoli Bogu. Ništa drugo nije preostalo. Ništa drugo i ne mogu.

 

U Zagrebu, 12. 12. 2020.

Ante Matić


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Top tema