By Sve medije u Hrvatskoj drže potomci srpskih oficira i hrvatskih partizana, komunista, udbaša, kosovaca…
Ala su se osilili srpski novinari u Hrvatskoj. I novinarke, naravno još su gore. Kad sam pročitao da je sirovina Boris Dežulivić novinar godine u Hrvatskoj, puklo mi je pred očima i ja više nema ograda, ni obzira ni prema komu u ovoj lijepoj i nesređenoj zemlji Hrvata i ostalih radnih ljudi i građana!
Dakle, taj Boris, kad je pao Vukovar ušao je u taj hrvatski razoreni grad u pratnji srpskog oficira, koji mu pokaza ruševine „ustaškog“ grada na Vuki. Napisao je reportažu tada vrlo lukavo, pa je teško razlučiti tko je tu agresor,a tko žrtva, tko je tko u Vukovaru. Kasnije je bljuvao po hrvatskim svetinjama preko Ferala i nekih srpskih novina.Trenutno sere preko srpskih novina Novosti, koje kizlaze u Zagrebu i obilato su finacirane iz hrvatskog proračuna. Pitam se:kad će doći kraj srpskom medijskom teroru u Hrvatskoj!?
Svake nedjelje u dva sata pokvari mi Saša ručak, onaj sin srpskog oficira; ona alapača Danijela petkom arlauče i zavija kao vučica, a na večer tog istog dana neki umišljeni Đetić i dvije svetosavke iz kola srpskih sestara sole pamet radnim ljdima i građanima u Hrvatskoj i pametuju u tri materine, onda ona oficiruša ženturača rasturača Jasmina arlauče preko radija i televizije lukava srpska politička pička, onda ona alapača škopigudanova sina jebačica preko jutarnjih novina farba sve u šenaest i piče s Milom lajkovačkom prugom, odnosno hrvatskom alejom propalih komentatore i političkih mrtvaca, pa ona drpižaba, koja frflja preko malih ekrana i pokazuje silne preinake lica i obličja, a onaj svetosavski gojenac od ovce kurac, Rašeto i pajdo mu po peru Babić seru li ga seru! Rakićkini i Pupijevi puleni i puce odrađuju iz dana u dan iz emisije u emisiju. Kad ta svetosavska i komnistička jugo bagra odradi, onda složno poje srpsku „pesmu nad pesmama“:
Nebo je srpsko plave boje.
Na nebu stoluje Srbin bog,
oko njega anđeli lepo poje
i slave Srbina boga svog!
Teško narodu komu su oni komšije, odnosno susjedi. Kad se svaki od njih uneredi, hrvatskom zemljom širi se njihov nasnošljiv medijski smrad. Taj srpski medijski teror traje već godinama. Da je prošla lustracija, Hrvatska bi mirisala. Ovako, smrdi i zaudara poput truli lešina političkih mrtvaca i medijskih žreca, koji se ćopaju…
U ovoj i ovakvoj Hrvatskoj sve je moguće, pa i to da čovjek, Srbin rođen i odrastao u Hrvatskoj, godinama pljuje po hrvatskim svetinjama, vrijeđe najdublje osjećaje u čovjeku…postaje novinar godine. To može samo u ovoj nesređenoj zemlju u kojoj vladaju partizani i njihovi okoti od 1945. do danas. Dokle, tako, zlo i napako, krvavom im podnebesje, kako je znao reći veliki pisac Ivan Raos kad bi ga nasikirali, naljutili ili ozlojadili, kao što su mene ovi neuspjeli primjerci ljudske vrste.
Piše: Ante Matić
