By Kad bi hrvatski premijer Andrej Plenković branio dostojanstvo naroda na čelu Vlade nakon novog skandalozno besramnog sudjelovanja predsjednika SDSS-a i zastupnika u Hrvatskome saboru Milorada Pupovca na skupu u Bačkoj Palanci, gdje je srbijanski premijer ali i osvjedočeni četnik Aleksandar Vučić usporedio Hrvatsku s Hitlerovom Njemačkom, on bi sa njime i njegovom petokolonaškom strankom jednostavno prekinuo svaku suradnju. Uz to Andrej Plenković u obraćanju javnosti trebao bi jasno i glasno oštro osuditi postupak Milorada Pupovca i njegovu velikosrpsku politiku koju sustavno vodi. To po svemu sudeći premijer Planković ne će učiniti, dokazujući još jednom da je zarobljenik Milorada Pupovca zbog pragmatičnog razloga što mu on sa svoja tri zastupnika u Saboru osigurava tijesnu većinu.
Ako je premijer Plenković reagirajući na Vučićevo izjednačavanje Hrvatske s Hitlerovom Njemačkom izjavio „što je previše, previše je“, onda bi morao u tom smislu djelovati i prema svojem koalicijskom partneru. On to naravno ne će učiniti, pružajući još jednu potvrdu ocjeni da vladajuća stranka kojoj je on na čelu Hrvatska demokratska zajednica postaje u aktualnim političkim prilikama „stranka opasnih namjera“, jer ne brani dostojanstvo naroda koji se uz velike ljudske i materijalne žrtve uspio oduprijeti velikosrpskoj agresiji braneći uspostavu neovisne demokratske države Hrvatske. Ako je premijer Plenković na ovaj ili način preko suradnje s Miloradom Pupovcem zarobljenik očigledne velikosarpske politike u Hrvatskoj, onda je odgovornost na vodećoj hrvatskoj političkoj stranci da unutar svojih redova raščisti s takvim premijerom. Međutim i to se ne će dogoditi, jer se HDZ pretvorio u kako je ukazao buntovnik Davor Ivo Stier u „klijentelistiku stranku“ koja počiva na rođačkom kapitalizmu.
U takvim uvjetima i okolnostima sasvim je shvatljivo da se Milorad Pupovac koristeći svoj ucjenjivački položaj prema premijeru Plenkoviću nije ogradio od Vučićeve izjave o izjednačavanju Hrvatske s Hitlerovom Njemačkom, drugim riječima on se s njim slaže. U svojem dugom priopćenju dva danas nakon skupa u Bačkoj Palanci po već ustaljenoj šabloni muljanja i verbalne velikosrpske retorike iza koje se u stvari krije ocjena Memoranduma2 SANU da se u Hrvatskoj vodio građanski rat, te da Hrvatska i hrvatski narod nisu bili žrtve velikosrpske agresije. on se ni jednom rječju nije ogradio od Vučićeve skandalozne izjave, a još je manje osudio. Vodeći mediji usredsredili su se na njegovu izjavu „razumijem svoje sugrađane Hrvate koji su u usporedbama današnje Hrvatske s Hitlerovom Njemačkom prepoznali teške riječi, težak teret koji se njima ne bi trebao pripisivati zbog historijskog stradanja koje su Srbi doživjeli tokom i poslije “Oluje”. Ta izjava Milorada Pupovca je nova teška podvala hrvatskoj javnosti, jer se njome on nije ogradio od besramne Vučićeve izjave, nego je samo izrazio razumijevanje za svoje sugrađane. Osim toga on to povezuje s historijskim stradanjem koje su Srbi doživjeli tokom i poslije „Oluje“.
To je naravno stalno opetovana laž kojom se služi službeni Beograd, a Milorad Pupovac je samo ovdašnji glasnogovornik te beogradske politike, iz prostog razloga što su za historijsko stradanje Srba, premda se ne radi o Srbima nego o pripadnicima srpske manjine u Hrvatskoj, krivi Slobodan Milošević i vlasti tzv. Krajine koje su, što je dokumentima dokazano, prije napada na Knin naredili evakuaciju. Zato u Kninu nije izvršeno nikakvo etničko čišćenje kako tvrdi velikosrpska beogradska propaganda, a ponavlja Milorad Pupovac. O tome je na svjedočenju pred Haaškim tribunalom bivši američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith izjavio da Hrvatska vojska u oslobađanju Knina nije mogla izvršiti etničko čišćenje koje su već izvršila kninske vlasti. Postavlja se legitimno pitanje hoće li konačno neko od drugih vodećih hrvatskih političara, jer to očito nije Andrej Plenković, konačno začepiti usta velikosrpskoj propagandi i njezinom glasnovorniku Miloradu Pupovcu u samoj Hrvatskoj.
Izjava Milorada Pupovca puna je manje više poznatih Pupovčevih floskula umotanih u celofan, pa bi njezina analiza uzela mnogo prostora. Temelj te izjave čini međutim teza da se u Hrvatskoj vodio građanski rat, a ne da je Hrvatska bila žrtva velikosrpske agresije. Nažalost to je politika kojoj je na neki način kumovao u sam pokojni predsjednik Tuđman koji nikad nije spomenuo velikosrpsku agresiju, a nije čak ni proglasio ratno stanje. U tim ratnim danima narod je išao ispred njega osvajajući vojarne JNA što je on bio izričito zabranio. I na kraju svega poslije veličanstvene pobjede u „Oluji“ Tuđmanov ministar vanjskih poslova, kako se sam volio predstavljati, Mate Granić, a današnji savjetnik predsjednice Kolinde Grabar Kitarović otišao je Beograd potpisati sramotni Sporazum o normalizaciji odnosa sa tadašnjom SR Jugoslavijom. Upravo se na taj sporazum u ovoj izjavi poziva Milorad Pupovac, jer u tom sporazumu nigdje se ne spominje da je Hrvatska bila žrtva agresije, izjednačene su žrtve na obje strane, nema ni spomena o naplati ratne štete, jer su pravno izjednačene srpske vikendice na Jadranu s golemom materijalnom štetom počinjenom u velikosrpskoj agresiji, a što je najvažnije Hrvatska tim aktom priznaje državnost SR Jugoslaviji odnoso Srbiji, dok Srbija priznaje Hrvatskoj i nakon što je postala međunarodnopravni subjekt samo „državotvornost“. Dok je taj sporazum na snazi Milorad Pupovac može i dalje rovariti protiv Hrvatske kao što rovari i ovih 27 godina, da bi na kraju njegov velikosrpski mentor četnik Aleksandar Vučić ne mijenjajući ni čud ni dlaku izjednačio Hrvatsku s Hitlerovom Njemačkom.
Vjekoslav Krsnik
