By Tko su zapravo Duvnjaci i Kuprešaci i komu pripadaju u političkom, a komu u crkvenom smislu!?
Jurkićeva Kupreška visoravan i hrvatsko Duvanjsko polje
Čovječe ne budi goveče! Svojedobno si bio komunističko jugo govedo, koje je bukalo i mukalo kad ne trebe i bolo gdje ne treba. Kako si se domogao vlasti, zna se! A zna se i što si bio u vrijeme Titove satrapije. Kako se hrvatski drugovi olako odriču svoje prošlosti. Ne zaboravi onu narodnu:Svak zase travu pase. Upamti, druže Čoviću (i svi oni koji misle kao on), Duvnjaci nisu Hercegovci, a Kuprešaci još manje. Duvnjaci nisu Bosanci, Duvnjaci su Hrvati iz duvanjskog kraja, a Kuprešaci su geografski Bosanci. Duvnjaci su neko vrijeme bili geografski Bosanci. Po crkvenim razdiobama, Kuprešaci su u bosanskoj biskupiji, Duvnjaci u hercegovačkoj biskupoiji. Stalno nas neki humski i bosanski lokalpatrioti, da ne kažem idioti, pokušavaju ugurati u Hercegovini, a neki bosanski u Bosnu. Neuspjeli primjerci ljudske vrste hoće od Duvnjaka učiniti Hercegovce, a od Kuprešaka Bosance. Neće ići, jer nikad i nije ni išlo. A evo zašto. Duvno je povjesno mjesto, Kupres je povjesno mjesto. Nisu sva mjesta povijesna. Zna se što znači kad se za neko mjesto kaže da je povijesno mjesto.
Kad se kažem, povjesno mjesto, misli se na neke važne, nezaobilazne i sudbonosne događaje koji su sedogodili nekom narodu u nekom mjestu. Prije nego je postojala Hercegovina, Duvnjaci su bili Hrvati katolici duvanjske biskupije, kojoj je na čelu bio biskup Venancije, kojega su naši preci, nažalost, ubili. Rečena je biskupija zamrla Venancijevom pogibijom i stoljećima nije je bilo, pa je oživjela nakon mnogo stoljeća, kao mostarsko-duvanjska biskupija. Venancije je živio u četvrtom stoljeću.
Ako imamo u vidu Duvanjski sabor (753) na brdu Lib i krunidbu kralja Tomislava (925), onda biva jasnim kao dan, da je Duvno povjesno mjesto.Neki su mudrijaši taj stari ilirski delmatski Delminij i hrvatsko Duvno prekrstili u Tomislavgrad. Prvi je to učinio ujac moje majke, fra Mijo Čuić. Duvno je mijenjalo imena kao malo koje mjesto pod ovim našim krvavim podnebesjem. Kupres je bio i ostao povjesno gledano važno geografsko strateško mjestu u hrvatskoj prošlosti i sadašnjosti.
Duvnjaci su zapravo prološću, baštinom i duhovnošću u Hrvatskoj. Ili, točnije kazano, kolijevka hrvatske državnosti je u duvanjskom i kupreškom kraju. Nekad davno su rečeni krajevi bili ilirski, a potom hrvatski, tako da nije moguće Duvno i Kupres gurnut ustranu i zaborav, kao neke, da prostiote, vukojebine, kako to neki naši dušmani pokušavaju. To Dragan Čović nije shvatio, kad je udario na Ivića i Lovrića.
Kako ja kao Hrvat – Duvnjak ili Kuoprešak mogu biti Hercegovac ili Bosanac. Ajde nekako bi se to politički i dalo prihvatiti, ali zibiljski i sudbinski nikako. Što zapravo znači biti u Bosni i Hercegovini politički Hrvat, a što Bosanac, Hercegovac ili Bošnjak, kako se bosanski i hercegovački muslimani odnedavno nazivaju. Hrvati koji su geografski nalaze negdje između Bosne i Hercegovine (Duvnjaci i Kuprešaci), politički su Hrvat. Čović ni ovo ne shvaća. Što znači biti Hercegovac u ovoj i ovakvoj Bosni ili Hercegovinim, a što u Hrvatskoj? Ili,što znači biti Hrvat u Hercergovini, i Hrvat u Bosni?
Dakle, samo u političkom smislu, a u ostalim ljudskikm određenima Duvnjaci i Kuprešaci nisu ni Hercegovaci, ni Bosanaci. Muslimani i Srbi to lakše rješavaju od Hrvata. Srbin je Srbin svugdje,a Hrvati se dijele na Hercegovce i Bosance u Bosni i Hercegovini. Ja sam Hrvat iz Duvna, kao što je i Ivić Hrvat sa Kupresa. Kažem, sa Kupresa, ne iz Kupresa, jer je Kupres visoravan, pa to ga određuje i jezično. Kupres je na planini, točnije na visoravni, a visoravni su na planinama.
Drug Čović je nažalost zatočenik komunističkog mentalnog sklopa. Odrekli su se drugovi onoga što su bili. Nije dobro kad iz nekog poliotičara, koji je u vrhui politike i vlkasti, progovori mentalni komnist ili lokalpatriot. To se Čoviču dogodilo u slučaju Duvnjaka Vukadina i sada Kuprešaka Ivića. Drug Dragan to časna drugarska riječ, radi na drugarski i hecegovački način. Ne radi nam to, druže Čoviću. Dobro ja znamo za koga si radioi u vrijeme Titove tiranije i dobro znam za koga radiš danas.
Na kraju,moram priznatik, da me ovaj najnoviji Čovičev politički potez o isključenju dvojice Kuprešaka iz stranke opasnih namjera, iznenadio, ozlojadio, rastužio, naljutio i zabrinuo.
Čoviću, čovječe ne budi drugarsko goveče!
Zagreb, 12. 2. 2021.
Ante Matić – Borčanac
