Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Eto, utihnuli odjeci proslave postavljanja kamenog bloka na mostu. Još samo povjesničari prekapaju po dokumentima kako bi našli poveznicu da se to dogodilo nakon 300 godina i 8 dana, naime karte pokazuju drugačije,
no i to će uskoro postati ne  previše bitno.,
Teško da će neko dugo razmišljati o tome, bar ne dok most nije u funkciji, dok se vozi kao i do sada.
 Slavlje je bilo u društvu susjeda , poslije svega,
 ljute se oni, ali i naši.
Nekako se čini da je i slavlje bilo zamišljeno da poslije svega bude puno ljutnje i da se pokažu mišići , no na žalost ne onih koji su ih istesali radom,
već onih koji mišiće pokazuju prezentacijom političke moći.
Već imamo nove radosti, naši olimpijci osvajaju medalje, ali i u tome nema jedinstva, sport nije ostao sport, umiješalo se puno toga što je primjerenije za političke ili vjerske skupove, nikako da vratimo u vrijeme kad se nacionalnost nije dokazivala,
 već se ona stjecala rođenjem  i kroz život u tišini njegovala.
No već su na pomolu i nove svađe, proslava obljetnice Oluje, opet će biti manifestacija dokazivanja zaslužnih. Ima prijepora, pa posebnih zahtjeva za Alku,
za proslavu Gospe u Sinju.
Donosimo pravila ponašanja da bi činili izuzetke, da bi i dalje dijelili, a ne spajali.
Niti nema mira u nebeskim dvorima, Gospa iz Međugorja preuzela je sve zasluge od  Majke Božje Bistričke, Majke Božje Trsatske, hrvatske svetinje moraju se pomaknuti na nebeskom tronu, napraviti mjesta za susjede.
Tužno da ne može tužnije, vjera se koristi za dominaciju, a nije utočište
za one u potrebi za povratkom izgubljene snage
 u borbi s nepravdama koje donosi život.
Dopustili smo to kada su se u katedrali postavile rezervacije na sjedala bliže oltara za naše političare, u prvi red Milana Bandića,
 koji je poharačio Zagreb i bit će sada teško vjeru vratiti vjernicima, politiku vratiti na politički teren,
a sport na igrališta.
Sve su to ispremiješali pokvareni političari  da bi nesmetano mogli vladati i obilato krasti.
Oni su sada na odmoru po državnim rezidencijama,
o njima će se pisati što su jeli,
na tržnicu će ih pratiti čuvari, uživat će u slavi koju su stekli samohvalom zamotanu domoljublje i  Hrvatsku zastavu.
Građani će prekapati po novčanicima tražiti kune zaostale u novčaniku da prežive mjesec,
penzioneri s nestrpljenjem očekivati ponedjeljak da podignu mirovinu, koja neće potrajati do Gospe, jer su cijene vrtoglavo porasle.
Oni će u hodočašća pješice, njihove će molbe biti skromne, da imaju dovoljno kruha,
 da im Elektra ne isključi struju, da se ne razbole.
S nestrpljenjem će očekivati usklađivanje mirovine, jer po prognozama mirovina bi im mogla porasti za troškove za dva skromna obroka u mjesecu više.
Ljudi na minimalcu  njih 37 000 koji primaju 3400 kuna zavjetovat će se Gospi na odane molitve, ako im pomogne obuti i opremiti đake,
ako im  Gospa pomogne naći kakav dodatni posao, da im se  djeca ne moraju sramotiti pred vršnjacima .
Može i čišćenje u subotu, može i peglanje u sređenim domovima, može i kod onih koji imaju dobre plaće s krivotvorenim diplomama, može i kod onih s pribavljenim lažnim invalidninama.
Sila ne pita i ne bira, bez novaca se ne može , badava ti talent, badava prava diploma, ako nisi znao u životu pronaći prave prijatelje, ako nisi imao stečeno nekakvo financijsko zaleđe koje ti je omogućilo sigurne prve korake.
Samo pola sata vožnje od Hrvatske u Sloveniji našoj nekada bratskoj Republici s kojom smo dijelili iste zakone, ista izdvajanja,
 protiv kojih smo jednako gunđali, minimalna plaća za isti broj sati je 940 eura,
malo dalje u Irskoj 1700 eura.
Njihovi će se političari odmarati  između ostalih destinacija i na našoj obali, bez  zaštite, bez novinarskog izvještaja što su jeli i pili, bit će samo
 ljudi koji rade svoj posao u korist svojih građana.
Sami smo krivi što smo to dopustili, što je danas bahatost vrlina, skromnost “falinga” a pokvarenost vještina.
Zaboravili smo da je licemjerje najgora ljudska osobina koja u sebi krije pohlepu, potrebu za dominacijom i da se takvi ljudi ne ustručavaju zbog svoje udobnosti ,
 utopiti naciju u siromaštvo.
Zadnji je trenutak da se tome odupremo, ona tiha njegovana  ljubav prema rodnoj grudi bude nam  dodatna snaga, ali i ljudi koji su  došli i zavoljeli našu zemlju, čisto i bez računa i s nama su gradili i stvarali, s nama su i sada pate u siromaštvu, oni će nam isto pomoći.
Dragica Trumbetaš


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Top tema