By Tko zna po koji puta je Hrvatska poklekla pristajući se prikloniti nametima Bruxellesa i europskih moćnika. Ako je unutar Istanbulske konvencije osnovno pravo na zaštitu žena i svaka povreda tog prava je grubo kršenje ženinog suvereniteta. Što je s pravom suverenih naroda kad se on grubo krši i kad se vrše različiti pritisci s određenim ciljevima i namjerama. Ovdje je definitivno riječ o najgrubljem uplitanju Bruxellesa i onih koji ga predstavljaju u suverenitet Republike Hrvatske.
Plenković je samo emisar i provoditelj tuđe volje te se je na isti način postavio prema svojim neistomišljenicima govoreći im „ ako dođe do novih izbora, vas polovica više neće biti ovdje“.
Konvencija će biti po svoj prilici prihvaćena, jedino će Juncker i Bruxelles radovati tom „smjelom“ hrvatskom potezu. Međutim, Andrej Plenković je po prvi put od početka svog mandata kao predsjednik Vlade RH zaigrao kartu na „sve ili ništa“. On najbolje zna što je sve i na koji način poduzeo kako bi bar prema javnosti stvorio privid „uspjeha“ i dogovora s HDZ om. Ništa se tu nije promijenilo, sindrom „sauhizam“ je i dalje prisutan. U zemlji koja ostaje bez radnih mjesta, zemlji čiji građani traže put u budućnosti kako bi preživjeli u zemlji u kojoj propadaju brodogradilišta u zemlji u kojoj malo što dobro funkcionira od katastrofalnog pravosuđa do neučinkovitosti javne uprave, ništa više nije iznenađenje.
Nasilno guranje Istanbulske konvencije ima jednak učinak kao i ratni pad Vukovara 1991.
Značenje riječi interpretacija (lat. interpretation), označava tumačenje, objašnjenje.
Kako bi to imalo bilo kakvog pravnog učinka na zajedničku poveznicu između prihvaćanja Istanbulske konvencije te njene ratifikacije.
Spomenuta Interpretacija nema i neće imati nikakav pravni učinak, nešto je slično izjavila i saborska zastupnica SDP a , Sabina Glasovac. I ona je „razgolila Plenkovića“ jasno dajući do znanja o čemu je riječ. Plenković i dalje smatra da je narod nepismen i da se može ponašati kako mu drago.
Prisutni „sauhizam“ u Plenkovićevoj blizini je prisutan, potrebno je vidjeti tko to Plenkoviću daje podršku. Pojedinci i ljudi koji imaju „putra na glavi“i aparačici.
U tri točke Interpretativne izjave spominje se riječ „smatra“ ta riječ znači – shvaćanje, imati mišljenje.
Kakvo je to potrebno mišljenje koje će već sutra prihvatiti Hrvatski sabor. Pravni učinak tog „pamfleta“ ili bolje žutog papira je potpuno nevažan i neučinkovit.
Što Plenković nije potpisao kod javnog bilježnika dokument koji bi u prvoj riječi imao „Ja“, garantiram, „Ja u ime Vlade garantiram“. Naravno, da do nije običajno i moguće, ali manipulacija svim i svačim je poželjna.
Plenković je otvorio sebi vrata Bruxellesa, vratio Ruse u Agrokor, nastavio pregovore oko plinskog terminala na Krku – možda i onog na kopnu, kad već ploveći nije poželjan. Plenković je nastavio s gradnjom Pelješkog mosta, Plenković je otvorio 10 000 novih radnih mjesta.
Ništa od toga Plenković nije učinio niti će učiniti.
Odavna je započeo Plenkovićev pad i on je toga svjestan, ali mu je draža igra skrivača „tko se nije skrio“.
Što to govori Interpretativna izjava, bar o onome što je trenutno dostupno u javnosti:
Republika Hrvatska smatra da je cilj Konvencije zaštita žena od svih oblika nasilja te sprječavanje, progon i eliminacija nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja.
Republika Hrvatska smatra da odredbe Konvencije ne sadrže obvezu uvođenja rodne ideologije u hrvatski pravni i obrazovni sustav, ni obvezu promjene ustavne definicije braka.
Republika Hrvatska smatra da je Konvencija u skladu s odredbama Ustava Republike Hrvatske, posebno s odredbama o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda te će Konvenciju primjenjivati uzimajući u obzir navedene odredbe, načela i vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske.
Nakon prihvaćanja Istanbulske konvencije u Hrvatskom saboru, mnoge druge konvencije i „pamfleti“ dolazit će na dnevni riječ, a sama konvencija otvara mnoga vrata i nedoumice poput rodne ideologije, izopačenog pokušaja da se pod krinkom „zaštite žena“ nametnu mnoga druga i otvore razna pitanja, poput prava i zaštite izbjeglica, migranata i emigranata, useljenja na tuđe prostore, promjene u školskim udžbenicima, prisile u edukaciji mladih s policajcem u razredu.
Nijedna prisila nije dobra i stvara reakciju, kratkotrajnu i dugotrajnu.
Europska Unije nije med i mlijeko i redefinicija europskog poretka je potrebna, ako se ne želi njena entropija , a oni koji je trenutno grčeviti zastupaju čine najviše u laganom i tihom europskom nestajanju kako kulturnom, tako i u nacionalnom, obiteljskom, a Europi priječe put da živi dostojanstveno.
Istanbulska konvencija je protivna prirodnim zakonima i vjerskom učenju, a rat protiv vjere nikada nitko nije dobio pa ni novi iluminati.
Anđelko Jeličić
