Milivoj Štefanec: Gdje su se „izgubili“ oni koji su dali živote za Domovinu?

• Kad ste zadnji put u nekoj eminentnoj tv emisiji, recimo Hrvatske radiotelevizije (HRT), vidjeli i čuli nekog hrvatskog branitelja, ili majku nekog smrtno stradalog Junaka Domovinskog rata? – pita se Milivoj Štefanec, bivši pripadnik slavne 117. Koprivničko-križevačke brigade, dok je potom dodao: Godinama se bavim glazbom, svojedobno sam u Koprivnici osnovao i rock band „Fakine“ i dobro znam koliko su nam u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskog rata značile domoljubne pjesme. Ali, kako vrijeme ide, tek tu i tamo možete čuti neku domoljubnu pjesmu, kao da se sramimo onih koji pjevaju o Domovini, Bogu i obitelji. Srpska estrada danas „caruje“ u najvećim hrvatskim dvoranama, a domoljubnih koncerata nema, jer takva događanja gotovo nitko više ne želi ni financirati. Pojedini mediji su i od Šerbedžije napravili „pjevačku zvijezdu“. Zovu ga na sve strane, a u njegovim pjesmama, baš kao i u intervjuima, nikada nećete čuti da spominje Hrvate i Hrvatsku. Dok smo mi 1991. bili na ratištu on je bio „tamo daleko“, a pogledajte danas gdje smo mi a gdje je on i njemu slični.

Poglavito ga smeta što se malo ili gotovo ništa ne čuje o 117. brigadi, koja je pod zapovjedništvom Dragutina Kralja na početku velikosrpske agresije oslobađala zapadnu Slavoniju…

• Ova brigada i njezini pripadnici, a bilo ih je gotovo tri tisuće, tek je „mrtvo slovo“ na nekakvim popisima. Jedan je svojedobno izjavio da je ova brigada ratovala „od petka do petka“ i taj danas nažalost predstavlja ovdašnje branitelje. No, najžalosnije je što su se „izgubili“ oni koji su dali svoje živote za slobodnu i samostalnu hrvatsku državu. Evo, u centru Koprivnici postoji spomenik hrvatskim braniteljima, a da na njemu nije uklesano ni jedno ime, pa čak tamo nema ni spomena ni na jednu ratnu postrojbu iz ovog kraja, što znači da se odlazimo „klanjati“ nekakvom betonu, a ne ljudima koji su stradali u ratu, jer javno nema njihovih imena. 117. brigada imala je 38 poginulih i na stotine ranjenih. Tko zna njihova imena? Također me smeta što se zaboravlja i veliki doprinos Podravke u Domovinskome ratu, jer ta je tvrtka, što je mnogo puta ranijih godina isticano, prehranila Hrvatsku vojsku. Nakon rata u Hrvatskoj se, što je dobro, velika pažnja poklanja obiteljima stradalih, ali i ratnim vojnim invalidima, a ja se često pitam, kao i mnogi drugi – zašto i mene nije pogodio metak ili neki geler, pa vjerojatno sada ne bih svaki mjesec primao mizernu mirovinu. Pored toga, relativno često čitam o prepucavanjima u Hrvatskom generalskom zboru, koji navodno okuplja oko 130, pa i više generala, od koji  svaki drugi ima PTSP-i ili se vodi kao „teški“  ratni invalid. Ti su ljudi prepuni odličja, a neki od njih imaju ih više nego ruski generali. Kad ste osim časnih iznimaka vidjeli nekog od hrvatskih generala da se druži s nama tzv. običnim vojnicima ili koliko je od njih vodilo neku ratnu brigadu?

Štefanec je dosad objavio i desetak glazbenih CD-a. Neke je snimio i u Francuskoj. Na njima ima i domoljubnih pjesama…

• Još ni jednu svoju domoljubnu pjesmu nisam čuo ni na ovdašnjoj lokalnoj radio postaji, ali za to sam čuo pregršt „domoljubnih“ srpskih pjesama, koje nazivaju, odnosno „umataju“ u nekakav „folk“.

Imaju li hrvatski branitelji nekakve privilegije? – pitamo..

• Kod nas su i dalje u najtežem položaju ljudi koje ni metak nije okrznuo, kao da oni moraju biti sretni što su ostali živi. Istinski hrvatski branitelj nažalost nemaju, ali i ne traže nikakve privilegije. Kod nas su udruge boraca iz II. svjetskog rata više cijenjene nego udruge branitelja iz Domovinskog rata. Šteta je što nitko nije objavio analizu koliko je bivših partizana sudjelovalo u Domovinskom ratu. U Koprivnici se takvi mogu nabrojiti na prste! Sa mnom u razredu, u bivšoj državi, bilo je dosta djece, mojih vršnjaka čiji su roditelji bili veliki komunisti i koji su imali sve privilegije. Kad većinu od njih sretnem danas oni su pretežno ogorčeni na hrvatsku državu, ali i dalje su među – privilegiranima, osobito tamo gdje se dijele novci.

Milivoj je  predložio da HRT jedan od svoja četiri kanala prepusti domoljubima, odnosno da imamo jedan tv kanal na kojem bi se prikazivali filmovi i emisije o stvaranju hrvatske države i Domovinskome ratu, ali i da se već jednom krene s izgradnjom Muzeja Domovinskog rata na razini države.

Predložio je također da u školama predavanja o Domovinskome ratu isključivo drže hrvatski branitelji, kao što o vjeronauku govore i tumače samo oni koji su vezani uz Crkvu.

• Meni je žao svakog Hrvata, poglavito mladog, koji odlazi iz Hrvatske. Za to je najviše kriva politika, ali meni i mojoj obitelji je dobro i ovdje jer smo napokon – svoji na svome- kazao je Štefanec.

Mladen Pavković