Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Po zakonu u Saboru i Vladi treba biti i žena, imamo 3 ministrice u Vladi i puno žena u Saboru.
Prekjučer one su u Vladi složno odbile obiteljski zakon o nasljeđivanju mirovine, a jučer žene iz ekipe vladajućih, odbile zakon o zlostavljačima,
 a podržale zakon o novim braniteljima.
Nešto se promijeni u genskoj strukturi kada padneš u milost poštovanog predsjednika Vlade ili postaneš poštovan zastupnik u vladajućoj većini.
Nema drugog tumačenja ,
prirodno bi bilo da žena ima razumijevanja za drugu ženu.
Kada zlostavljana žena progovori, godine šutnje su iza nje, godine skrivanja i trpljenja,
godine života bez podrške, često tu bude i puno novčanih gubitaka,
Ne rijetko se muž, kada najprije isprazni ženin novčanik, izgubi u kladionici, na kraju iskali na ženi, zato što nije pogodio dobitnu kombinaciju.
Žena u braku, koji na početku pođe u krivo,
najprije šuti o zlostavljanju radi roditelja, ne želi priznati da je krivo izabrala,
onda dobije djecu pa šuti radi djece,
stalno se nada da će djeca promijeniti zlostavljača,
da će u njemu probuditi onu iskru koju je vidjela dok joj je udvarao.
S djecom dolaze problemi, često su to samo ženina briga, kad problemi eskaliraju onda je to njezina nesposobnost,
žene majke stide se pred djecom svoje nemoći pred zlostavljačima.
Pored svega tu je i stambeno pitanje i još tisuću drugih specifičnih za tu porodicu, za tog muškarca i tu djecu.
Kada žena prelomi, a najčešće je to uslijed financijskog kraja ili brutalnog fizičkog obračuna, onda žena treba brzu reakciju društva. Treba pomoć odmah i tada, odgoda procesuiranja zlostavljača ide isključivo njemu u korist.
Iz redova HDZ koji su na funkcijama u izvršnoj vlasti, ima puno evidentiranih zlostavljača,
 jučer su im stranačke kolegice u Saboru dale podršku.
Zastupnice vladajuće koalicije,
niste više časne zastupnice,
položile ste zakletvu da ćete časno zastupati građane Hrvatske,
povele ste se za nečasnim porivom koju donosi vlast, ništa nije časno u odgodi postupka prema zlostavljaču.
Biti žena majka posao je koji započinje trudnoćom, najprije sitna hrpica u tijelu žene mijenja ženu u zavisnu osobu, najprije je to samo pomak nožice u trbuhu,
onda je to prvi osmijeh , pa prvi korak.
Strepnje, za zdravlje,strepnje za uspjeh u školi,strepnje za svaki izostanak.
Kroz ženini krvotok, kada žena postaje svjesna svoje odgovornosti, počinje teći i strepnje za svoje dijete.
Ako majka mora poslati u rat ili oca svoje djece ili vlastito dijete ,to je najgora noćna mora za svaku ženu.
Domovinski rat žene su proživjele kao stup obitelji ako je muž bio na ratištu.
Svaki dan na posao, briga za djecu, briga za ostarjele, muževe i svoje roditelje i ogroman strah za život ratnika na bojištu.
Niti jedna žena nije imala pravo niti jednu sekundu odmora od brige. Život je morao teći dalje usprkos tutnjavi topova na bojištu.
Nikada naše društvo nije priznalo doprinos žena u ratu, .već su žene doživjele diskriminaciju kod izglasavanja majčinskog dodatka,  diskriminacija koja je započela manjim plaćama za isti posao nastavlja se i u mirovini.
Danas je normalno da žene u mirovini i imaju manju mirovinu, nakon suprugove smrti mogu uzeti njegovu, ali samo 70% ,  svoje uplate poklanja mirovinskom fondu, niti poslije smrti ne može biti ravnopravna i dobiti cijelu muževu mirovinu, ako  je već ostavila svoju.
Htjeli smo to promijeniti, kada na kraju života fizički onemoća, kada isplače sve suze, kada joj silna strepnja zauvijek odnese sve životne iskrice radosti, da ne mora onda strepiti hoće li imati za sve račune koji joj ostaju nakon smrti preminulog životnog suputnika.
Nismo radili diskriminaciju htjeli smo i da muževi imaju dio ženine plače da onemoćali mogu platiti za prijeko potrebnu pomoć, da imaju dovoljno za smještaj u Domu.
Glatko su odbili,i ministrice u Vladi, ostale su dosljedne u svojoj ulozi vladajućih poltrona.
slijede svoje muške kolege čija  promocija  stane u dvije riječi:
  “Vlast je slast”,
Podržale su zakon o braniteljima po hitnom postupku     nakon 25 godina poslije rata, stvar je postala hitna.
Odane do kraja politici besćutnosti prema slabijima, prema umirovljenicima iz rada, prema osamljenim starcima, prema ženama.
Njihovu  žensku predispoziciju suosjećanja sa slabijima pojela je ambicija.
Njihova izdaja najviše boli, no nema predaje, žene su vječiti borci u ratu koja nikada ne prestaje, intuicija će proraditi, znat ćemo sve diskriminatore, bili oni muški ili ženski, koji su sve svoje životne osobine podredili ambiciji, eliminirati iz izvršne vlasti, ovaj put radi naše djece i naših unuka.
Dragica Trumbetaš


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Top tema