By Prof. dr. Ivo Goldstein objavio je novu knjigu, „Povijesni revizionizam i neoustaštvo u Hrvatskoj“, možda sto i pedesetu po redu. I opet je pokazao i dokazao da hrvatska povijest ide šumom, a on drumom. To što piše i objavljuje ovaj žalosni diplomat, koji je u svojem uredu u Parizu s ponosom „izlagao“ i sliku Josipa Broza Tita gotovo nigdje ne prolazi, osim kod njegovih istomišljenika, ala istih onih kojima crvena zvijezda ne izlazi iz srca.
Stoga, knjige ovog povjesničara ili bolje rečeno „istoričara“ čitaju se više kao humorističko štivo nego nešto iznimno važno.
Međutim, veliko je pitanje, kako ovaj „znanstvenik“ i dalje predaje na fakultetu, kako može biti etički i moralni autoritet?
A tko je on, i o kakvom je „znanstveniku“ riječ više puta ga je najbolje u svojim komentarima „ocrtao“ akademik Josip Pečarić, pa zahvaljujući i njemu ovaj i dalje može poljubiti vrata HAZU, iako bi svim srcem želio biti član ove značajne hrvatske institucije, koja nažalost ipak ne prima one koji, kako je jednom napisao i prof. Brandt, uopće ne poznaju dubinski ono o čemu pišu, koji u svojim bilješkama navode pisce koje nije pročitao ili čak uopće ne postoje, koji na primjedbe odgovaraju „Tako to rade svi, pa zašto ne bih i ja!“.
Dakle, jednom riječju, „znanstvena“ djela jednog Goldsteina nisu ništa drugo nego – pričam ti priče!
S obzirom da se razni goldsteini najviše bave bivšom, propalom NDH, i na tome odlično zarađuju, (neprestano ponavljajući laži i poluistine) nije na odmet da se čuje i druga strana, pa će možda od svega na kraju ipak biti i neke koristi.
Naime, činjenica je da je NDH već bila uspostavljena 7. travnja 1941. u Čakovcu, dan kasnije u Bjelovaru, a 10. travnja u Crikvenici i Zagrebu. Službena uspostava smatra se ona u Zagrebu, koju je u ime Poglavnika dr. Ante Pavelića izvršio umirovljeni pukovnik Slavko Kvaternik, kao njegov opunomoćeni zamjenik.
Zašto se govori o uspostavi, a ne o osnutku NDH-a? Pa, riječ je o tome da NDH nije bila nova država, već nastavak 16 stoljeća stare Države Hrvatske iza Karpata i na Jadranu (626-1918). Ona je bila izravni pravni nasljednik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, koja je postojala sve do prevarnog „ujedinjenja“ sa Srbijom 1. prosinca 1918. Zbog toga se i govori o uspostavi.
Pukovnik Slavko Kvaternik izvršio je 10. travnja 1941. uspostavu NDH preko Radio Zagreba u 16 sati, a njemačke čete započele su ulaziti u Grad Zagreb sat kasnije. Tu činjenicu svjedoči na desetke tisuća Zagrepčana koji su na ulicama grada oduševljeno slavili uspostavu NDH, što opisuju čak i komunistički svjedoci. Međutim, unatoč ovoj činjenici tadašnji sekretar Komunističke partije Jugoslavije Josip Broz Tito je govorio da su „ustaše već 9. travnja preuzimale vlast u Zagrebu“ te da su im „mačekovci dragovoljno predavali tu vlast u ruke“ (Politički izvještaj V. kongresa KPJ, Beograd 1948., str. 35.).
A kako je tekla uspostava NDH? Pukovnik Slavko Kvaternik zamolio je dr. Vladka Mačeka da proglasi uspostavu NDH, kao zakoniti vođa hrvatskog naroda na temelju izborne pobjede 1938. Maček je odgovorio: „Pukovniče, moja politička koncepcija je doživjela slom. Proglasi Ti Hrvatsku Državu“. Nakon toga, Maček je na zamolbu pukovnika Kvaternika pročitao proglas preko Radio Zagreba, a koji je zatim bio tiskan u izvanrednom izdanju dnevnika „Hrvatski narod“ 10. travnja 1941.
- „Hrvatski narode! Pukovnik g. Slavko Kvaternik, vođa nacionalista u zemlji, proglasio je danas slobodnu i samostalnu Nezavisnu Hrvatsku Državu na cijelom teritoriju hrvatskog naroda te je današnjim danom preuzeo vlast u svoje ruke. Pozivam sve Hrvate da se novoj vlasti pokore. Sve članove HSS molim, a kotarske poglavare pozivam da ostanu na svojim mjestima i da surađuju s novim vlastima. Dano u Zagrebu dne. 10. travnja 1941.“.
Nakon toga je dr. Maček položio ostavku na vodstvo hrvatskog naroda, ali ne i u predsjedništvu Hrvatske seljačke stranke. Istog dana predstojnik Odjela za pravosuđe Banovine Hrvatske (samoupravnog dijela Kraljevine Jugoslavije, sa svega 66.000 č.km i 4,732.000 stanovnika 1939.-1941.) dr. Franjo Žilić formalno je predao vlast zamjeniku Poglavnika pukovniku Slavku Kvaterniku, u Banskim dvorima. Narodni zastupnici HSS-a Janko Tortić i dr. Marko Lamešić već su uoči rata postrojili tajnu Organizaciju za oslobođenje i borbu (OZOIB) u redovima HSS-e i zajedno s predstavnicima Ustaškog pokreta u zemlji izradili nacrt za uspostavu Države Hrvatske.
U NDH su imenovane tri vlade: prva na čelu s dr. Antom Pavelićem 17. travnja 1941., druga također pod njegovim predsjedništvom 10. listopada 1942., a treća na čelu s dr. Nikolom Mandićem 11. listopada 1943. NDH je od 1941.-1945. bila priznata od 17 suverenih i nezavisnih država (tada ih je bilo svega šezdesetak u svijetu). Bile su to: Kraljevina Madžarska, Njemački Reich, Kraljevina Italija, Slovačka Republika, Carevina Bugarska, Kraljevina Rumunjska, Carevina Japan, Španjolska, Finska Republika, Kraljevina Danska, Carevina Mandžurija, Kraljevina Tailand, Nacionalna Kina, Država Burma, Talijanska Socijalna Republika, Filipinska Republika i Slobodna Indija. Pored toga, NDH je imala s Vatikanskom Državom, Francuskom i Švicarskom odnose koji su imali značaj stvarnog priznanja: duhovna i trgovinska izaslanstva, odnosno opunomoćene ministre. Kraljevina Švedska je priznavala putovnice NDH.
Za vrijeme NDH preminuli su ministri dr. Anton Filipančić i dr. Ljudevit Šolc, žrtvom neodgovornih osveta pali su razriješeni ministri dr. Mladen Lorković i krilnik vitez Vokić u Lepoglavi 1945. Zapadni saveznici izručili su 1945.-47. komunističkoj Jugoslaviji ministre dr. Mehmeda Alajbegovića, dr. Milu Budaka, dr. Vladimira Košaka, vojskovođu viteza Slavka Kvaternika, dr. Julija pl. Makanca, general poručnika Miroslava Navratila, dr. Mirka Puka i doadmirala viteza Nikolu Steinfla, koji su zajedno s Živanom Kuveždićem osuđeni i pogubljeni. Dr. Andrija Artuković bio je izručen 1987. iz SAD na temelju lažnih optužbi, osuđen na smrt, ali umro je u bolničkom zatvoru u Zagrebu. Ostali su umrli u izbjeglištvu od 1946.-1990.
Zanimljivo je da je NDH bila primljena u Međunarodni crveni križ, Međunarodnu poštansku uniju (UPU) te da je pristupila Ženevskim konvencijama o poboljšanju postupka s ratnim zarobljenicima i ranjenicima na bojnom polju. Sudjelovala je i kao ravnopravni član u Savezu europskih književnika, pravnika, novinara, mladeži, filma, željeznica itd., a u tim savezima su sudjelovale i nezaraćene europske države. Sudjelovala je i u raznim trgovinskim međunarodnim ugovorima, zajedno s neutralnim državama.
Dr. Ante Pavelić, Poglavnik NDH, ponovno je uspostavio Hrvatski državni sabor 23. veljače 1942., kojeg je još 1919 ukinuo srbijanski kralj Aleksandar Karađorđević. Prigodom svečanog uspostavljanja Sabora Pavelić je u svojoj poslanici rekao:“… Sazvao sam Hrvatski državni sabor u glavni državni grad Zagreb, uspostavljajući tako u život prastaru hrvatsku narodnu ustanovu i prastari hrvatski ustavni čimbenik, u kome su naši pređi začeli prve začetke postrojenoga narodnoga života, u kome su udarili prve temelje i dali oblik najsavršenijoj zajednici naroda, državi…“. Time je ispunio svoje obećanje da će se hrvatski narod upravljati u svojoj vlastitoj državi prema svojim tradicijama slobodnog i suverenog naroda.
Partizani, u II. svjetskom ratu, a poglavito nakon njegova završetka, nikada nisu priznali svoje zločine, kao što ih i ne priznaju srpski i ini agresori u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu. Nu, ostaje činjenica da su od 1941.-45. ubili ukupno 387 hrvatska svećenika te gotovo 80 posto novinara koji su pisali za NDH (ostale su protjerali), itd. i tome slično.
Kad je zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac 1946. bio izveden pred tzv. Vrhovni sud Narodne Republike Hrvatske i optužen zbog suradnje s oblastima NDH i ustašama, uz ostalo je rekao:
- „…Hrvatski se narod prebiscitarno izjasnio za hrvatsku državu, i ja bih bio ništarija, kad ne bih bio osjetio bilo hrvatskog naroda, koji je bio rob u bivšoj Jugoslaviji“.
Nu, kako god okrenuli, činjenica je i to da je svatko onaj tko u to vrijeme nije bio za komunističku Jugoslaviju, a za hrvatsku državu – bio je proglašavan od jugosrpske, a često nažalost i od savezničke promidžbe „fašistom, nacistom, kvislingom, slugom okupatora i pristašom marionetske vladavine Nezavisne Države Hrvatske (NDH)“.
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
