By KAMENA DEMOKRACIJA
(ili JE LI BERO KRTICA HDZ-a?)
Razmišljajući o prapovijesti, uglavnom nam na pamet padaju tri razdoblja zvana; kameno doba, brončano i željezno… Sa željeznim dobom koje trajalo oko 1000 godina prestaje prapovijest, a rođenjem Krista ulazimo u novo doba.
Zahvaljujući arheologiji moguće je naći mnoštvo detalja o davno prošlim vremenima. Još više, mnogo više povijesnih podataka, imamo o novom dobu od početka kalendarskog mjerenja vremena. Međutim, ono o čemu nemamo baš nikakvih relevantnih informacija, nikakvih znanja, pa ni površnih skica je – povijest pseudo demokracije bivšeg Istočnog bloka. Naime, nakon tog 9. studenoga 1989. kad se počeo rušiti Berlinski zid, započela je tranzicija – spomenuti proces stvaranja lažnih, pseudo demokracija zemalja oslobođenih totalitarnih stega komunizma. Hrvatska iako nije pripadala ruskim kolonijama, zvanim Istočni blok, dušom i tijelom pripadala je istom modelu. U ozračju Oktobarske revolucije, nakon Drugog svjetskog rata prisilno je stvarano “bratstvo i jedinstvo” naroda Jugoslavije. Dva jadranska otoka obilježila su taj dio naše prošlosti; samozvani maršal Tito, ljubičica bijela i plava, sa svojih Brijuna upravljao je željeznom rukom svim segmentima života svojih podanika. Kao najveći hedonist svih vremena živio je ljepše i slađe nego svi rimski imperatori i prebogati arapski šeici. Ukoliko nije bilo sve “kako treba”, drug Tito slao je neposlušnike na Goli otok. S tih višegodišnjih “odmora” u kamenolomima Golog otoka, oko 5000 osoba nikada se nije vratilo. No, to je samo sitna točkica iz Titovog života, u svim svjetskim ljestvicama najvećih zločinaca 20. stoljeća upisano je i ime Josipa Broza Tita. Pokraj imena stoji i broj žrtava, 1.100.000!
Nakon Titove smrti jugoslovenske republike su životarile u stalnom sukobu interesa, sve do Berlinskog zida i konačnog raspada.
KAMENA DEMOKRACIJA (patentirat ću taj naziv, op. autora)
Narodi bivšeg Istočnog bloka, zajedno s novo stvorenom Republikom Hrvatskom krenuli su u tranziciju, odnosno u vrlo problematični društveni model dvostrukog morala; “miks” diktature i demokracije. U samom početku, ali i godinama kasnije – najveći problem su bili stari partijski kadrovi koji su odmah zgrabili sve vodeće pozicije. Pušteni s lanca Partije jurnuli su na krvavo meso kao bijesni psi! Nakon prvih “uspjeha” izgubili su sve kriterije i krenuli u korupciju i kriminal kao nikada u povijesti hrvatske nacije.
Hrvatska je tranziciju provodila po istoj shemi. General Jugoslavenske narodne armije, Franjo Tuđman, s vrhuškom UDBE; Josipom Manolićem i Josipom Perkovićem, te s Franjom Gregurićem, nasljednikom velikog ruskog rezidenta Ivana Krajačića, Steve – preuzeo je ulogu Tita u novo nastaloj hrvatskoj pseudo demokraciji. Čvrstom rukom vodio je zemlju u lopovsku pretvorbu i privatizaciju vrijednih resursa Hrvatske koji su stvarani generacijama. Domovina, nacija, domoljublje i sloboda bile su samo prazne parole za zaglupljeni puk. Pandorinu kutiju Tuđman je otvorio kupnjom (čitaj; pljačkom!) židovske vile Vrus – i zlodusi su izletjeli.
Zločinačka agresija Srbije dodala je k tomu ratno profiterstvo i nevjerojatan procvat kriminala svih vrsta. U trku za zlatom krenuli su Tuđmanovi suradnici; Gojko Šušak, Ivić Pašalić, Mesić, Šarinić…, požderali su dvije milijarde DEM koje je dijaspora poslala za oružje. Dok se novac prao po inozemnim bankama, mi, dragovoljci 1991. imali smo na bojišnicama privatne lovačke puške i cipele koje su propuštale. Ratni profiteri u podjeli s političkom elitom švercali su sve, pa i hrvatsku naftu slali su za srpske tenkove SAO Krajinu. Ti tenkovi ubijali su naše branitelje. Sve za “Judine škude” za milijune na računima u bankama svjetskih poreznih oaza. Opljačkalo se sve vrijedno, a pljačka se nastavila i danas. Početkom 2018, ostale su samo ogoljele kosti Hrvatske i dugovi od 300,2 milijarda kuna. To znači da je svaki građanin Hrvatske dužan preko 75.000 kuna, jer nas je danas znatno manje od četiri milijuna.
Uz klasični dijapazon nedjela kao što su prodaja i zloporaba droga, trgovina ljudima, krađe i pljačke svih vrsta – hrvatska politička mafija pronašla je i profinjene modele krađe. Banke su pokradene nezakonitim pretvorbama banaka u dionička društva (jer ne postoje zakoni koji omogućavaju pretvorbe banaka). Skriveni iza skrbničkih računa, većinski vlasnici banaka postali su – ne stranci, nego hrvatski zločinci.
Današnja afera Agrokor & Hotmail aplicirana na naše tamno i krvavo ozračje – ukazuje na sav jad i bijedu kroz 28 godina nove hrvatske povijesti. Dok je prvi tajkun Ivica Todorić (uz tisuće također bezobrazno bogatih tajkuna) lebdio u oblacima milijarda, plovio jahtom i letio helikopterom iznad svog otoka i svojih lovišta i dvoraca – postali smo najsiromašnija zemlja u europskom okružju. Svaki peti hrvatski građanin i svako četvrto dijete gladni su u 2018.! Glad u 2018. godini, u Trećem mileniju!!! Je li to istina??? Nažalost, jest!
Hrvatska tranzicijska, pseudo demokracija, identična i danas kao i 1990. godine, rezultat je pohlepe i udbaške prošlosti Interesne zajednice HDZSDP. Te dvije sestrinske stranke tvorci su okamenjenih temelja korupcije i kriminala na kojima se gradi i danas. Štite ih mehanizmi zaštite političke elite stvorene od cca 900 udbaša prve i druge generacije koji se svih tih 28 godina rotiraju po dužnosničkim i rukovodećim položajima. Zaštićeni su pravno i fizički. DORH, USKOK, POSKOK, i svi sudovi odbacuju optužbe za sve milijunske i milijardske pljačke i ratno profiterstvo: policija i kordoni specijalaca s dugim cijevima, zaštita su protiv svake vrste pobune.
Povlačeći paralelu s prapoviješću, izraz koji najbolje iskazuje naš tranzicijski model pseudo demokracije jest: KAMENA DEMOKRACIJA. To je najdugotrajnija, najbolje organizirana i najtvrđa pseudo demokracija u tranzicijskim zemljama – ali i znatno šire. Kamena demokracija ujedno je i najprimitivniji oblik neke vrste vladanja uz spomen izraza – “demos” (narod).
IZLAZAK IZ ORMARA
“Svemu dođe kraj” – dio je teksta jednog starog hita. Velike hrvatske stranke se raspadaju (HSLS, HNS, HSS), ali lukavi planeri Interesne zajednice HDZSDP pronašli su rješenje. Kamena demokracija ovih dana dostiže svoj vrh – homoseksualnim rječnikom rečeno – “izlaskom iz ormara”. Kao kad dva prijatelja priznaju roditeljima i okolini – da nisu samo prijatelji. Interesna zajednica HDZSDP koja je zajednički opljačkala i zadužila sve nas – postat će koalicija HDZ – SDP. Više neće biti skrivanja i lažnog “oporbenjaštva” kad je hinjena neka vrsta kritike jedne stranke prema drugoj. Pred pukom je do sada egzistirala farsa da se lome koplja između njih, no oni su zajednički radili na rasapu svoje domovine i punjenju svojih bankovnih računa. Nikada HDZ nije kazneno prijavljivala SDP – ili obratno! Pljačkali su tiho uz omertu (mafijski zakon šutnje).
Najava ove incestne koalicije konspirativna je i tiha, javnost je još nije prihvatila, ali analitičari odavno znaju za nju. Dovoljno je pratiti rasap SDP-a i nestaje svaka dilema – je li Bernardić HDZ-ova krtica? Odgovorite sami!!!
Postoje samo dvije varijante; ili će Bero pobrati teški honorar za svoj “rad” – ili to radi volonterski, iz uvjerenja? Prva varijanta je vjerojatnija, sjetimo se Sauche, Glasnovića… Plenković je čovjek široke ruke – glasove za svoje premijersko prijestolje kupio je “džepom cijelog naroda”, samo kupovanje Glasnovića učinilo je štetu Hrvatskoj od dvije milijarde kuna. Bernardić bi mogao biti relativno jeftina investicija, uz realizaciju plana o koaliciji – mogao bi sjesti na Kolindin stolac. Fantastično mjesto bez ikakvih ozbiljnih obveza, debelo plaćeno, stalni izleti po najljepšim svjetskim destinacijama sa svitom svojih poslušnika i cijelom familijom… Široki ulaz u mega korupciju ne ćemo spominjati, nije pristojno… Mladi komunistički lav postao bi dobro uhljebljeni, ukrasni fikus s prekrasnim cvjetovima.
Vrlo vjerojatna koalicija HDZ-SDP vrh je kamenog brijega, krajnji domet kamene demokracije – ali i najava “rainforcera” (ubrzivača) nadolazećeg democida – totalnog nestajanja naroda s ovog prostora. Te dvije stranke ili bolje reći, dva zloslutna klana, mogu uzeti 50% biračkog tijela, što bi rezultiralo stabilnom vladom i Hrvatskim saborom. Slijedilo bi brzo stvaranje novih zakona – gorih i od zločinačkih pretvorbenih, Tuđmanovih zakona. Rapidno raseljavanje vitalnog sloja i brzo nestajanje ostatka bolesnih i starih stanovnika zbog siromaštva i propalog zdravstva – poprimilo bi zastrašujuće i konačne oblike. Plan bogate elite HDZSDP bio bi brzo ostvaren, imali bi sve resurse; infrastrukturu i prostore; Jadran, otoke, šume, rijeke… Novi robovi s Bliskog istoka i iz Afrike osiguravali bi eliti lagodan i bogat “život iz snova”.
DRUGI LJUDI
Ostaju pitanja; je li bolje čekati taj konačni kraj, pa i pomoći da što prije dođe – da bi otvorile oči puku? Nakon katarze, možda bi mogli krenuti od početka? Ili je bolje učiniti sve da klanovi HDZ i SDP zauvijek nestanu s ovih lijepih prostora?
Odgovori na oba pitanja su samo u “drugim ljudima”. Kao što se najtvrđi element u svemiru, dijamant – može brusiti samo dijamantom (brusi se prašinom dijamanta!), kamenu demokraciju najsigurnije je razbiti – kvalitetnijim kamenom! Drugim riječima pseudo demokraciju mogu reformama i empatijom prema svome narodu pretvoriti u pravu demokraciju – samo neki drugi ljudi skloni pravoj demokraciji. U Hrvatskoj ima drugih ljudi – problem je samo u dubokom snu i u poznatoj “hrvatskoj šutnji”. Drugi ljudi se moraju probuditi.
Anno Domini MMXVIII. Saša Radović
