By Jedna od najugroženijih sloboda danas, upravo je sloboda govora.
Često slobodu govora osobe s centra ili lijevog spektra namjerno tumače kao govor mržnje kako bi se na taj način obračunali s neistomišljenicima.
To su vam oni silni borci za spolne slobode, toleranciju, prihvat doktora i inžinjera s istoka s blagoslovom masovnih medija.
Takve osobe najčešće iza sebe nemaju kap prolivenog znoja, ili ne daj Bože žulj na ruci od nekog fizičkog rada. Takvi su uspješni studenti Gungumungu kulture srednje afrčke savane, koji treći put uzlaze na kolokviji kako bi profesoru odgovorili na pitanje o plemenskim žirafama i njihovoj grlobolji.
Kada ne uče Gungumungu, rade honorarno za neka ministarstva istine, ili pak špijuniraju po društvenim mrežama i dijele objave “nepodobnih” (čitaj onih koji misle svojom glavom).
Zanimljivo je kako takvi bez ikakvih posljedica uništavaju mnoge živote javno prozivajući nekoga zbog stava koji je oprečan njihovom. Jednostavno kada se ne uklapate u njihov svijet za vas sve prestaje. Označeni ste kao “persona non grata”, za vas nema posla, razumijevanja, strpljenja. Vaše izjave se ne tolerira, već za vas imaju spremne ruksake, ne s kamenjima, već s menhirima koje njih nekoliko lansira direktno vama u glavu kako se ne bi više nikada usudili krenuti protiv masovnog mišljenja i prihvaćenih “novonormalnosti”.
Danas čovjeka ne smiješ upozoriti na mentalni poremećaj bez da zaradiš prekršajnu prijavu zbog govora mržnje, dok s druge strane pripadnik neke LGBTQHLOLOBŽ udruge, vama smije napisati kako ste ustaški gnom čija crijeva treba vući gradskim ulicama.
Posljedice tih tolerancija na svojoj koži najčešće osjete oni koji su previše tolerantni na globalnu glupost, no ipak se usude kritizirati istu, za razliku od mase koja se samo uklopi u truli sustav i svoju energiju modernog roba usmjerava na poslušnost i puko preživljavanje.
Svoje puteve, kao i stavove, trebamo usmjeriti k’ cilju za kojeg znamo da je ispravan, bez obzira na to koliko nas koštalo. Pravi junaci su oni koji se bore protiv sustava laži, hrabro i bez zadrške stavljajući interese svoje civilizacije ispred svojih vlastitih interesa. Danas je opasno reći istinu, jer najčešće za nju platimo vlastitom egzistencijom.
Hvala ti Ursula, u svojoj devedeset i drugoj godini pokazuješ kako u tebi i dalje ima duha kojeg nisu uspjeli uništiti ovi uništavači zdravog razuma i naše civilizacije.
Jednog dana se nadam da će svako europsko sveučilište nositi tvoje ime, velika ženo.
Iva Svaguša
