By Ipak, čini mi se, najbolje je pitanje, potpuno legitimno i opravdano, hoćemo li i nakon predsjedničkih izbora koji se približavaju munjevitom brzinom i nadalje imati predsjednicu, ili će na Pantovčak u nevjerojatnom raspletu političkih događaja zasjesti kontroverzni Zoran Milanović, fatalni gubitnik koji je za vrijeme svoje vladavine Hrvatskom i SDP-om izgubio od Tomislava Karamarka sve izbore na koje je izašao, a taj gubitnički niz po šesti put samo je potvrdio Andrej Plenković na zadnjim parlamentarnim izborima. Hrvatska je zemlja čudesa, Hrvatska je zemlja paradoksa, Hrvatska je zemlja u kojoj se događaju nevjerojatni horor politički obrati i kada danas iz ovog obzorja promatramo i objektivno analiziramo odnose političkih snaga vidimo da je u Hrvatskoj moguće ono što bi bilo nemoguće u bilo kojoj normalno uređenoj demokratskoj državi Svijeta. Moguće su veleizdaje, torbarenje, korupcija, klijentelizam, krađa izbora i notorna prijevara birača. Gubitnici i veleizdajnici žele postati pobjednici, a pobjednici su ušutkani, lustrirani i gurnuti na marginu političkog života. U Hrvatskoj politika prestaje biti umijeće mogućeg, već politika u Hrvatskoj postaje umijeće nemogućeg!
Sprema li se aktualnoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović isti urotnički i rušilački scenarij i pakao koji nam je najavio Zoran Milanović, pakao kroz kakav je prošao Tomislav Karamarko, njen tadašnji stranački prijatelj i čovjek koji je uložio sav svoj politički kapital kojega je posjedovao ne bili Kolindu Grabar Kitarović časno ustoličio na Pantovčaku? Urotnici, neojugoslaveni, titoisti i veleizdajnici hrvatskih nacionalnih interesa, ne će mirovati dok ne padne i druga meta koja je vrlo precizno označena, meta koja mora pasti zajedno s Tomislavom Karamarkom i njegovim konzervativnim politikama koje mentalni komunisti ponidaštavaju stavljajući znak jednakosti između konzervatizma, fašizma, ustaštva i neonacizma.
Nije li upravo rušenje Tomislava Karamarka i Kolinde Grabar Kitarović kristalno jasno najavio general Blagoje Grahovac, geostrateški analitičar IFIMES-a, instituta za bliskoistočna i balkanska pitanja sa sjedištem u Ljubljani kojega su osnovali Budimir Lončar i Stjepan Mesić, a članovi su mu brojni ortodoksni Jugoslaveni, bivši visoki politički dužnosnici u Titovom diktatorskom aparatu. Evo što kaže Blagoje Grahovac geostrateški analitičar i glasnogovornik Bude Lončara i Stjepana Mesića u svojoj analizi „Biografije“, citiram:
„Peti kriterij za dobru biografiju je da političar posjeduje dvije temeljne evropske vrijednosti, a to su antifašizam i poštovanje različitosti. Tuđman je od početnog antifašiste, u svojoj drugoj dobi provodio opštu fašizaciju Hrvatske. Tipičan politički proizvod tuđmanizacije su Kolinda Grabar-Kitarović i Tomislav Karamarko, dok su političke žrtve tog procesa već osvjedočeni antifašisti Ivo Josipović i Zoran Milanović.
Prije šest godina javno sam iznio stav da nema mira na Balkanu dok od svih državnih i političkih funkcija ne budu odmaknuti Silvio Berluskoni, Ivo Sanader, Milo Đukanović, Hašim Tači, Nikola Gruevski i Tomislav Karamarko za koga je tada malo tko i čuo. Očekivao sam da će procesi brže ići, ali, iako usporeno, ipak idu. Do sada su otišla dvojica, do kraja ove godine će otići jedan, a do kraja 2016.godine će otići još dvojica. Proces ipak ide.
Nastupa period velikih problema za Tomislava Karamarka.
Ljubljana/Podgorica, 12.juni 2015“
Analogno tome, a to je i zapisano, nastupa period velikih problema za Kolindu Grabar Kitarović.
Bez ikakve razumne sumnje postoji precizno razrađen plan i strategija kako srušiti konzervativne politike Tomislava Karamarka i Kolinde Grabar Kitarović koji su se drznuli iz Banskih dvora, s Pantovčaka maknuti diktatora Tita i politički poraziti jugoslavenske miljenike, Josipovića i Milanovića, koje kao žrtve Tuđmanove fašizacije Hrvatske precizno označava general Blagoje Grahovac. S obzirom da je sve zapisano, da se urotničko rušenje Tomislava Karamarka dogodilo pred našim očima, razumno je vjerovati da ista kalvarija čeka i predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović, osobito kada svjedočimo recentnim predizbornim preslagivanjima u kojima upravo Zoran Milanović, kao stvarni King Kong iz njegove dosjetke „tjerali ste lisicu, a istjerali King Konga“, dobiva sve značajniju ulogu. Nema mjesta naivnosti i kojekakvim podmetanjima da se radi o teorijama zavjere, jer vrlo brzo ćemo svjedočiti da je iz zoološkog mentalno komunističkog kaveza na ulice Hrvatske ponovno pušten King Kong, Zoran(gutan) Milanović da još žešće rasplamsa pakao kojega nam je on sam javno najavio, onaj plamen pakla koji je samo prividno utišan dolaskom Andreja Plenkovića na čelo HDZ-a. Podjele u Hrvatskom društvu opasno bukte više nego ikada prije i vrlo brzo prijeti neviđena erupcija požara nakon koje se ne će postavljati pitanje imamo li mi Predsjednicu, već ćemo biti prisiljeni postaviti pitanje imamo li mi uopće Hrvatsku?
U hrvatskom apsurdistanu pred našim očima događaju se pogubni procesi i danas svjedočimo da najistaknutiji eksponenti s mentalno komunističke ljevice, istaknuti političari, analitičari i javni djelatnici govore istim meta jezikom kao i oni s desnog političkog spektra, osobito oni koji su još i danas opijeni rezultatima na izborima za EU parlament naivno misleći da su postali trajni politički faktor. Stvorila se svojevrsna kvadratura kruga pa danas istim jezikom govore Nenad Puhovski i Pero Kovačević besprizorno cipelareći predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović usput hvaleći mogućeg predsjedničkog kandidata, pjevača, kantautora, bivšeg diplomatu i dr. ekonomskih znanosti Miroslava Škoru. Pri tome ni lijevi ni desni mrzitelji i kritičari Kolinde Grabar Kitarović ne mogu hrvatskoj javnosti podastrijeti baš ni jedan validan dokaz da je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović u svom prvom mandatu svjesno ili namjerno učinila bilo kakav veleizdajnički čin, čak niti na etičkoj ili moralnoj razini koji bi mogao narušiti njenu vjerodostojnost.
Bio sam među prvima kao novinar i analitičar koji je snažno kritizirao predsjedničin poziv Vučiću da posjeti Zagreb i tu kritiku sam stavio pod naslov „15 minuta masakra na Pantovčaku“ predvidjevši da će velikosrbin Vučić besramno, u Čosićevskoj maniri, prevariti i poniziti predsjednicu i sve hrvatske institucije. Ipak, ne pada mi na pamet miješati se u suverene i državničke odluke predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, jer nitko od nas ne zna precizno političku pozadinu istih. A stvar je prilično jednostavna. Predsjednica je u međunarodnim okolnostima takvima kakve jesu, Vučiću iskreno, državnički, na tragu Tuđmanove političke doktrine pružila ruku pomirenja i šansu da se doista pokaže kao „europski Vučić“. Tu šansu je Vučić besramno propustio, Predsjednica je odbila uzvratni put u Beograd i sada je kristalno jasno da sa Srbijom nema poboljšanja odnosa dok se do kraja ne riješe sva bolna bilateralna pitanja. Njena izjava da bi ponovo učinila isto samo pokazuje čvrsti državnički stav da ponekad treba pregovarati i sa „crnim vragom“ ako postoje i najmanje šanse za postizanje bilo kakvog napretka. I eto, lijevi cipelare Predsjednicu da je previše desno, da je zajedno s Tomislavom Karamarkom proizvod Tuđmanovog fašističkog djelovanja, žele je srušiti pod svaku cijenu i na Pantovčak dovesti Zorana Milanovića, a desni je cipelare, jer je navodno previše lijevo pa ih je na taj način prevarila i izdala. Desničari se groze svake primisli o stvaranju velike koalicije, a pred našim očima su zapravo stvorili veliku koaliciju protiv Predsjednice pa zajedno s mentalnim komunistima, kakvi su Puhovski, Grbin, Bauk, Beljak, Mrak Taritaš, pušu u isti rog i tako svjesno ili nesvjesno prostiru crveni tepih Milanoviću na putu prema Pantovčaku.
Politički luzer, Zoran Milanović, nikada ne bi pristao na kandidaturu za predsjednika države da nema gotovo čvrste garancije da će osvojiti Pantovčak i to treba shvatiti krajnje ozbiljno. Sjetimo se predsjednika Mesića koji je na početku prve kampanje imao tek 2% popularnosti, a na kraju je perfidnim manipulacijama, zapravo većinom HDZ-ovih glasova osvojio Pantovčak i okovao Hrvatsku na punih 10 godina. Teške posljedice Mesićevog vlastodržja Hrvatska trpi i dan danas tapkajući u blatu balkansko-jugoslavenskog „regiona“! U urotničkom planu rušenja predsjednice Kolinde Grabar Kitarović planski je ukalkuliran poznati modus operandi okretanja desnice protiv nje i to je zapravo temelj njihovog optimizma da je objektivno Milanoviću otvoren široki front na putu prema Pantovčaku. I eto, valjda slučajno, u toj igri prijestolja odjednom se pojavljuje gospodin Miroslav Škoro koji u tom perfidnom planu, znao on to ili ne, u objektivu vladara duboke države ima jednu jedinu ulogu, a to je, razbiti glasačko tijelo Kolinde Grabar Kitarović, oslabiti predsjednicu već u prvom krugu predsjedničkih izbora, omogućiti da Milanović bude pobjednik prvog kruga, a ako se dogodi da Milanović krene s pozicije pobjednika u prvom krugu predsjedničkih izbora, bez ikakve sumnje, na Pantovčaku ćemo vrlo vjerojatno u liku Zorana Milanovića pet godina gledati zgubidana Mesića poslije Mesića i veliku koaliciju HDZ-a i SDP-a koja je već danas vidljiva iz aviona. Milanovićeva bulumenta upravo na toj objekciji gradi svoj optimizam. Na izborima koji nam slijede mentalno komunistička mafija učinit će sve da im se ne dogodi isti scenarij kakav se dogodio kada je Kolinda Grabar Kitarović prije pet godina kroz iglenu ušicu prošla na Pantovčak. Učinit će sve, upotrijebit će sve prljave alate, izmislit će još tri APISA ako treba, s planom da otmu ove izbore, radi spašavanja svoje „zločinačke“ prošlosti i svoje „zločinačke“ budućnosti!
Može li im Miroslav Škoro svima pomrsiti račune i biti pravo iznenađenje ovih izbora tek treba dubinski pažljivo analizirati s obzirom da je glasačko tijelo HDZ-a apsolutno razjedinjeno i traži svog kandidata koji nije na daljinskom upravljaču neomiljenog Andreja Plenkovića? Zapravo, mnogi u HDZ-u priželjkuju pad Kolinde Grabar Kitarović , jer misle da bi njen poraz bio definitivno i politički kraj Andreja Plenkovića! Može li gospodin Miroslav Škoro svojom svježinom, osebujnošću i lucidnošću donijeti na hrvatsko političko tržište nešta nekonvencionalno i novo, nešta u skladu s trendovima jačanja konzervatizma koji se događaju u Europi i Svijetu? Može li gospodin Miroslav Škoro svojim pjesmama i snažnim porukama probuditi uspavanu i uplašenu demokršćansku većinu i svojom pobjedom poništiti učmalu političku bipolarnu klackalicu podjele fotelja između HDZ-a i SDP-a? Može li Miroslav Škoro jednim velikim rezultatom iznenađenja poništiti programirani plan stvaranja velike koalicije iz navodne političke nužde, potaknuti neophodne lustracijske procese u HDZ-u i ojačati optimizam i zajedništvo na desnom političkom spektru u pripremama za nadolazeće parlamentarne izbore?
Vrijeme je da se ohlade usijane glave, vrijeme je za racionalne odluke i realnu procjenu vlastite političke težine nakon održanih izbora za zastupnike u Europskom parlamentu. Nije vrijeme za srljanje u možebitni globalni gubitak i neizvjesnost za Hrvatsku gledajući samo svoje partitokratske interese, sebično misleći samo na svoju političku stabilnost i rast koji se temelji na tuđoj nesreći, pred kojom zatvaramo oči i pristajemo govoriti istim rušilačkim jezikom kao što govore naši najžešći politički oponenti. Povucimo ručnu, istu onu ručnu iz poruke koju je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović snažno i hrabro poslala Angeli Merkel i racionalno bez obzira tko je opravdano ili neopravdano uvrijeđeni marginalac a tko ne, analizirajmo što je bolje za Hrvatsku i tko od dva ponuđena kandidata na tzv. desnom spektru ima veće izglede osvojiti Pantovčak. Kolinda ili Škoro? Jer može se lako dogoditi da oni koji se danas busaju o hrvatska prsa svojim pravovjerjem, već sutra budu proglašeni veleizdajnicima koji su se prodali za Judine škude! Ako Milanović zasjedne na Pantovčak, a na tome se vrlo ozbiljno radi, to će im se sigurno dogoditi!
Kazimir Mikašek-Kazo
