By U vrtlogu aktualnih događanja,od izbora,raspuštanja Sabora,jedrenja političara iz stranke u stranku do toga da neki mijenjaju profesiju i mahom odlaze u politiku,jer očito je najisplativije…Trebamo pogledati djecu,djecu koja su mlađeg uzrasta,na kojima sutra država treba ostati,koja se sutra trebaju zaposliti,osnovati obitelji,raditi i privređivati…A o tome nitko ne misli,čast izuzetcima ukoliko ih ima.Od ove školske godine nisu imali niti “š”,prvo su učitelji i nastavnici koji rade pola godine od godine koja ima 12 mjeseci odlučili da im plaća koju primaju za polugodišnji rad nije dovoljna te da tvrdoglavo žele štrajkati i staviti svoje interese i interese svojih novčanika ispred interesa djece,a prilikom upisa na fakultete,priča je išla u smjeru da im je “rad s djecom prekrasna stvar i da je važno da djecu usmjerimo na pravi put”.Pravi put nije onaj na kojemu su djeca tako reći prepuštena sama sebi,jednom prvašiću u životu riječ “štrajk” ne znači baš ništa,veseli se kada vidi najboljega prijatelja iz klupe,i kada čuje školsko zvono koje označava 5-minutni odmor,takva sitna veselja,izuzev znanja,svojim su im štrajkom oduzeli.Ne razumijem samo čemu tako silan štrajkaški nastup kada osim što rade 6 od 12 mjeseci,za svoje predmete kao zamjenu uzimaju bilo kojega učitelja ili nastavnika koji vezu nema s onim što predaju,pa ih tako 45 minuta samo čuvaju u razredu,dok roditelji ili samohrani roditelj rade/radi,misleći da dijete uči.Takve stvari se dozvoljavaju,što onda roditelji plaćaju?Koliko su samo novca ostavili za knjige,radne bilježnice,pribor,odjeću,obuću,opremu za tjelesni,opremu za likovni,opremu za tehnički,i onda kada u svoj toj strci,gdje je i na knjižarama pritisak,ne uspiju naći dio toga,djecu se kažnjava s jedinicama u zalaganje,nedaj Bože da je netko slabijeg imovinskog stanja,može se predbilježiti na tu jedinicu do daljnjega.Što naravno nije u redu jer bi škola trebala osigurati barem minimum minimuma.Isto tako obitelj sa više djece mora sve to plaćati puno više gdje u nekim slučajevima sva djeca ne mogu dobiti jednako jer financije to ne dopuštaju,kako onda objasiti sestri da ne može dobiti isti broj bilježnica kao brat?Da li ste svjesni s čime suočavate roditelje i djecu svojim nepromišljenim i ishitrenim odlukama?Sutra kad odrastu nitko s nikim neće razgovarati jer se radila razlika između djece,nitko s time na umu nije spreman zaspati,barem nitko normalan.
Sada ste potaknuti pandemijom,istu tu djecu zatrpali u kuće,gdje se nastava održava online što u teoriji možda i ne zvuči tako neizvedivo i loše ali u praksi je to doista neorganizirano,loše i tužno.Da li je djetetu dovoljan video poziv u kojemu će nastavnik ili nastavnica izrecitirati ono što dijete treba napraviti,u dvije minute,i poklopiti?I za to ste štrajkali?Isto tako,nisu sva djeca u mogućnosti koristiti internet,laptope i tablete,da li se itko pitao kako osigurati takvoj djeci ono najpotrebije?Na kraju,što je s djecom s posebnim potrebama?Da li je ijedan učitelj pozvonio na vrata roditeljima takve djece i pomogao i njima i djeci prilikom učenja?Da li je ijedan od njih apelirao na to da ima roditelja koji djeci ne mogu priuštiti potrebne alate za nastavu i da im se omoguće laptopi,tableti i sve ostalo?Kad su već štrajkali zbog svoga položaja,mogli su barem podići glas kao što su znali podići za sebe!Na kraju,što je s onom djecom koja su po domovima i tko će njima nadoknaditi gubitke?Oni nemaju roditelje koji mogu s njima sjesti za stol i učiti,oni su prepušteni državnom aparatu koji je za njih vrlo često izvan funkcije.
Najlakše je smisliti plan koji obuhvaća samo dio djece,treba misliti na sve skupine,jer nisu jedni manje vrijedni od drugih.
Sada opet,kako se epidemiji bliži kraj,niže razrede osnovne škole vratili ste u klupe,zadnja dva tjedna školske godine dok recimo maturanti sjede doma,kojima je odlazak u škole potrebniji u ovom trenutku,umjesto da ste i ovako izmučenoj djeci zaključili ocjene i ispričali se javno i njima i roditeljima jer ste im od godine napravili cirkus zahvaljujući svojoj podobnosti a ne sposobnosti.
Da ne spominjemo da se događaju situacije gdje su djeca uplašena,boje se odlaska na nastavu jer ih je predmetni nastavik uzeo na zub zbog ne znanja,a ne gleda se koliko se taj isti potrudio nebi li dijete shvatilo i nebi li mu taj predmet prestao stvarati strah.I isto tako,gdje nastavnik razredne nastave ima jednog ili više “miljenika” pa se ostatak djece osjeća manje vrijednima…Da ne nabrajamo dalje…
Tako da bi se trebalo razmisliti čemu ste štrajkali,i čemu ste izveli kompletan ovaj očaj,uključujući pri tome i vladajuće što se tiče provođenja ove školske godine.
Kad već govorite o silnim obrazovnim reformama prvo bi trebali provesti moralnu,kulturnu,odgojnu,obrazovnu i humanu mjeru između djelatnika,pa tek onda razmišljati o tome kako dalje usmjeriti obrazovanje.
Za portal „Bez cenzure“;književnica i novinarka:Jadranka Balatinac
