DJELITELJI PRAVDE…

Biti sudac bi, po naravi stvari trebala biti časna profesija. Obnašatelj sudačke dužnosti bi trebao imati osobno poštenje, sposobnost logičkog mišljenja i zaključivanja, sposobnost izražavanja svojih misli i do posljednjeg odan primjeni zakona .U raspravnoj dvorani bi trebale prestati sve rođačke veze, sva kumstva, sva prijateljstva i ne bi trebalo biti mile – lale, po babi i po stričevima.,Trebao bi biti potpuno neovisan u donošenju svojih presuda. Konačno zato ih i masno plaćamo pa samo raspikuće u njihovim redovima ne uspiju, za radnoga vijeka steći vrijedniju imovinu. Ima takvih u ovoj zemlji ali su rijetki poput Velebitske degenije. Evo dok ovo pišem na N1 se očekuje gostovanje visokog sudačkog dužnosnika kojeg od milja zovu “Đuro Kesa”, za razno razne marifetluke ga optužuju pravomoćno osuđeni čim prijeđu našu granicu na putu u matičnu domovinu ali to njegovoj funkciji i visokom ugledu koji uživa nimalo ne smeta. I vjerovatno neće smetati do mirovine a onda će blaženo krckati ono što je stekao.

Za ovaj post zahvaljujem jednom drugom sucu, on me jučer baš nadahnuo.

Momak iz Virovitice, “naš dečko” kako kaže glavni kadrovik dijeljenja pravde instaliran je najprije na položaj predsjednika Okružnog suda u glavnom gradu. Time je dobio priliku voditi velike slučajeve za koje je javnost bila iznimno zainteresirana. Kako sam tijekom radnog vijeka brljala po pravnim poslovima bila sam uvjerena kako je dotični, sudac, osoba koja ima izuzetne kvalitete, objektivan i nesmiljen u provođenju zakona. I tako sve do suđenja našem bivšem premijeru koji je rekao “Doviđenja i hvala vam na suradnji” pa se dao u bježaniju, pa su ga stranci hvatali, pa ga izručivali da bi napokon došao pred lice pravde oličene baš u tome sucu. Doduše uz njega presuđuju još dva suca_ . laika oli ti porotnika kojima je društvena zajednica kao najboljima povjerila tu časnu funkciju ali oni su više ukras kao fikus u kancelariji nekog direktora. Trajalo je to suđenje…izvodili se dokazi, svjedoci govorili svoje, vještačilo se, Ivo se branio kako je znao i umio uz potporu razvikanih odvjetnika i konačno je došao dan izricanja presude. Javno s prijenosom na HRT uživo. Bilo mi je drago što ću imati priliku slušati tako sjajnog suca, saslušati presudu i dokaze koje je uzeo vjerodostojnima.

Počelo je: od samog početka sudac se nešto spleo, zamuckivao, gutao slogove riječi no to sam pripisala tremi pred TV kamerom. I ja bih se, lajava kako jesam skutrila kad bi se ono svijetleće, zlokobno oko uperilo u mene i nigdje me ne bi bilo. Skrušeni Ivo je odasutno prebirao po mobitelu dajući na znanje koliko drži do suca i suđenja. I kako je dalje sudac obrazlagao sve sam se više iščuđavala a kad je svjedoku naredio da 5 milijuna EUR-a prebaci sa svoga računa na posebni račun za depozite i to istoga dana već sam komentirala: “A boga ti jarca…a boga ti jarca…..”. Svjedok očito puno bolje upoznat s tijekom platnog prometa nego što je stigao naučiti uvaženi sudac primjetio je da se to ne može napraviti prije sutrašnjeg dana (na stranu to što to nije napravio ni idućeg niti ijednog dana do danas), sudac je uvažio primjedbu i važno rekao: “Dobro, onda sutra” a ja sam zavapila “A boga ti jarca…

Kasnije je sudac nastupao u niz emisija na TV pa sam utvrdila da se u njegovom slučaju ne radi o tremi nego da čovjek jednostavno nema sposobnost suvislog izražavanja a vokabular mu je, jadničku toliko sužen da bi se mogao posramiti pred prosječnim odvjetnikom. Dobro, to je bilo i prošlo i nije bitno što mislim ja nego Državno sudbeno vijeće koje ga očito smatra pravim blagoslovom za sve više i više funkcije.

Jučer je dao veliki intervju TV kući N1. Od svega što je izrekao zapamtila sam dvije sjajne izjave koje baš vrijedi bolje opservirati.

Po njemu a nije to luk i voda nego validno mišljenje jednog od najvažnijih dielitelja pravde u ovoj zemljici pozdrav ZDS ne bi trebao biti kazneno djelo jer to ograničava pravo na slobodu mišljenja i govorenja. On bi možda maksimalno okvalificirao to kao remećenje javnog reda i mira i smatra da bi novčana kazna bila sasvim dovoljna da prekršitelja ubuduće odvrati od takvog ponašanja. Lijepo!

Druga, zaista sjajna i znalačka izjava iz koje se može zaključiti kako je sudac protiv svakog toltalitarnog sustava i borac bez ostatka za slobodu čovjeka i građanina je “ako se donosi zakon onda zakonom treba zabraniti sva obilježja totalitarnih sustava: i pozdrav ZDS i ustaške insignije i zvijezdu petkoraku.” Eto ti ga na!!! Svima stati na rep i uvesti red u državi. Nimalo ne sumnjam da sudac takvog kalibra prati stranu stručnu literaturu pa mu je možda promakla presuda Suda za ljudska prava u Starssbourgu kojom se, pravomoćno NE zabranjuje zvijezda petokraka jer ona nije samo simbol totalitarizma nego simbol borbe za radnička prava i borbe za pravednost u društvu. Ja pročitala, on nije pa zabucao.

Kad se sve zbroji i odbije razvidno je da je uvaženi sudac uvijek spreman puhati u diple vladajućih jer razumno promišlja kako je o njima ovisan. Oni ga mogu pretvoriti u sjajnu zvijezdu petokraku a mogu ga i smrviti u prah.Neovisan je toliko koliko mu to dopuste, kao magare na ularu…duže od ulara ne smije niti može.

Situacija je takva da mora da se kod nas događa inflacija pa su sudačke plaće tako izjedene inflacijom premalene. Kako suci ne mogu hodati u casual odjeći već im je neophodno pristojno odijelo, čista košulja i prigodna kravata a ni cipele ne smiju imati rupa na potplatima to se ljudi snalaze na razne načine. Tako su jedan sudac i jedan državni odvjetnik priskrbili sebi nekakvu imovinu na način da su s bolesnim starcima sklopili ugovore o doživotnom uzdržavanju: korisnici doživotnog uzdržavanja imaju potpunu opskrbu: čistu posteljinu, urednu sobu, dijetnu hranu i sve potrebne lijekove a kad odluče otići s ovog svijeta doličnu sahranu po mjesnim običajima. Državnom odvjetniku se posrećilo: starac o kojemu se tako starao nauživao se njegove brige i odlučio rasteretiti svog dobrotvora pa je preminuo četiri mjeseca od potpisivanja ugovora.

I sad recite po duši: ako skrbe o starima, bolesnima i nemoćnima da dođu do neke pare kad će stići čitati stručnu literaturu???

Anna Kowalska