By Sramotni igrokaz na otvorenju Banjalučke rive do kraja je razotkrio moralni mulj domaće estrade. Pokazao je da su za šaku eura i jeftini pljesak neki spremni zgaziti svako dostojanstvo, ponos i sjećanje na žrtvu hrvatskog obrambenog Domovinskog rata. Vrijeme je da se stvari nazovu pravim imenom, pa bi naši pjevači prije prelaska granice morali odlučiti jesu li Hrvati ili su na strani agresora.
Banjolučki gradonačelnik Draško Stanivuković bez srama hodočasti po Hrvatskoj, svojata naš teritorij i pljuje po Oluji. Usred Gračaca otvoreno je poručio okupljenima: „da znaju da ova zemlja pripada nama“. Podizanjem spomen-ploče majoru Milanu Tepiću slavi čovjeka koji je u Bjelovaru pobio jedanaest hrvatskih branitelja i zamalo sravnio grad sa zemljom. O tom zločinačkom činu Stanivuković javno govori: „Tepić je svojim vanvremenskim podvigom svima nama održao lekciju kako se daje riječ i kako se brane sloboda, otadžbina i narod“.
Za to vrijeme, naša mu pjevačica Indira Levak u Banjoj Luci doslovno pjeva na uho. Prizor u kojem ona razdragano grli i pleše na pozornici s čovjekom koji otvoreno mrzi i negira sve hrvatsko nije samo mučan. On je duboko uvredljiv za svakog hrvatskog branitelja i obitelj poginulih heroja. Pjevati na uho čovjeku koji uzdiže krvnike vlastitog naroda nije nikakav posao, to je izravno svrstavanje na stranu onih koji su nas napadali.
Priče o „spontanom upadu na binu“ i „glazbi koja spaja ljude“ prozirne su laži koje vrijeđaju zdrav razum. Nitko normalan ne vjeruje da se Stanivuković, poznat po agresivnom i proračunatom javnom djelovanju, slučajno stvorio na sceni baš u jeku predizborne kampanje. To se dogodilo točno uz stihove „Svijet voli pobjednike“. Bio je to brutalno pripremljen politički potez uperen protiv Hrvatske. U njemu je Indira Levak svjesno odigrala ulogu poslušne lutke i jeftine pozadine za slavlje čovjeka koji sanja granice propale paradržave i javno vrijeđa naše svetinje.
Nema tog ugovora, tog novca i te poslovnosti koji mogu opravdati ovakvo puzanje pred radikalnim političarima radi zarade. Nedopustivo je u Zagrebu glumiti veliku domoljupku i miljenicu naroda, a preko granice služiti kao zabavljačica onima koji gaze po krvi ljudi koji su nam omogućili slobodu. Ne može se sjediti na dva stolca. Ako birate srpske pozornice i politiku koja pljuje po Hrvatskoj, onda ste sami izabrali stranu.
Zato nikoga ne bi iznenadilo da je nakon ove sramotne predstave na bini uslijedio i nastavak iza zatvorenih vrata – da je naša pjevačica, daleko od očiju javnosti, bila rado viđena gošća na gradonačelnikovoj janjetini. Jer onaj tko je spreman pred tisućama ljudi zagrliti mrzitelja vlastite domovine, taj bez problema s njim sjeda i za stol, dokazujući da obraz i ponos imaju vrlo jeftinu cijenu u eurima.
Ovaj pad domaće scene zaslužuje najžešći mogući prijezir. Narod koji drži do sebe ne smije zaboravljati ovakve uvrede. Bojkot njezinih koncerata i potpuni javni izgon s hrvatske kulturne scene jedini su ispravan, pravedan i čist odgovor na ovu neoprostivu nacionalnu sramotu.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
