Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

…General Praljak nije nikada bio desničar, a još manje ustaša i to je poznato, ali je znao u psihološkom smislu procijeniti koja su nam oružja potrebna. Psihološko djelovanje u svakom ratu je posebna vrsta oružja i neprijatelju je trebalo servirationo čega su se najviše bojali…

Kada bi danas anketirali 100 slučajno izabranih ljudi na ulicama Hrvatske i postavili im pitanje, je li pozdrav „Za dom spremni“ potreban ili presudan za budućnost Hrvatske, bez ikakve sumnje bi dobili odgovor ili protupitanje ogromne većine ispitanika: „Ma kome je ta glupost uopće potrebna“? I doista, kome je i zašto potreban ustaški ili braniteljski pozdrav „Za dom spremni“, tako svejedno? Tumače nam velike Hrvatine da je to jedini meritorni simbol za iskazivanje svog Hrvatstva, domoljublja, demokršćanstva ili katoličanstva? Jer ako smatraš da je pozdrav „Za dom spremni“nepotreban ili štetan za Hrvatsku, onda si udbaš i veleizdajnik hrvatskih nacionalnih interesa. Ma koji to ključni nacionalni interes Hrvatske nosi taj simboličan pozdrav „Za dom spremni“?Brani li se danas Hrvatska rudimentarnom simbolikom propalih režima ili demokracijom, parlamentarizmom i svojim statusom u međunarodnim krugovima kao ravnopravna članica svih svjetskih foruma? Jadna smo mi država, ako nam je pozdrav „Za dom spremni“ bio on ustaški ili braniteljski, najvažnija stvar na svijetu. Zapravo, jadni su oni kojima je to najvažnije! Neka nam objasne ti vrli i pametni desničarski povjesničari i poznati akademici i srčani promotori tog ustaško-braniteljskog pozdrava, zbog čega je pozdrav „Za dom spremni“ podignut na pijedestal nacionalnih interesa?? Ili su možda oni samo perfidni provokatori koji se u svojim desničarskim katakombama pretvaraju u domoljubne profitere zarađujući na svom kvazi demokršćanstvu i licemjernom domoljublju?

U stvari, istine radi, bilo je povijesnih trenutaka kada je Hrvatskoj pozdrav „Za dom spremni“ bio opravdanovažan kao iskaz vjernosti u obrani domovine, što znači da jeu tom kontekstu rata bio legitiman i prvorazredni nacionalni interes. Ta domovina Hrvatska s pozdravom „Za dom spremni“ na usnama, borila se protiv srpskih osvajača 08.svibnja 1941. u Donjim Mostima i u okolici Bjelovara, kada su srpski okupatori željeli sasjeći stvaranje Hrvatske države u samom zametku, kako bi spasili Kraljevinu Jugoslaviju. Potpuno identično dogodilo se 1991. kada je pozdrav „Za dom spremni“ bio važno i učinkovito psihološko oružje u obrani ideje o stvaranje vlastite, slobodne, neovisne i demokratske Republike Hrvatske. O tome bi trebalo pitati, kada bi se moglo, generala Slobodana Praljka koji je u to vrijeme bio načelnik odjela za IPD-Informativno političku djelatnost pri Ministarstvu obrane. Slobodan General Praljak nije nikada bio desničar, a još manje ustaša i to je poznato, ali je znao u psihološkom smislu procijeniti koja su nam oružja potrebna. Psihološko djelovanje u svakom ratu je posebna vrsta oružja i neprijatelju je trebalo servirati ono čega su se najviše bojali. A najviše su se bojali ustaša i pozdrava „Za dom spremni“, jer su taj panični strah sami proizveli, kako bi na taj način mobilizirali svo srpstvo na okupaciju Hrvatske. Pred tim proizvedenim „ustaškim koljačima“ u ogromnom strahu su napustili Knin i okupirana područja i tu je pozdrav „Za dom spremni“ kao psihološko i motivacijsko oružje bio vrlo učinkovit. Srbisu nestali u proizvodnji vlastitog straha pred ustaškim koljačima, koji su ih na zaprepaštenje Slobodana Miloševića pustili da pobjegnu glavom bez obzira ne zaklavši baš nikoga. Umjesto ustaškog klanja koje je trebalo poslužiti za poraz i nestanak Hrvatske poslije dobivenog rata, međunarodna je zajednica vidjela jednu humanu vojsku i stvaranje demokratske države koja nema baš nikakve sveze s ustaškim režimom. U tom kontekstu HOS-ov pozdrav „Za dom spremni“ ima svoj smisao, težinu i legitimitet, ali rat je završen prije 30 godina!

Jedina poveznica današnje moderne Republike Hrvatske s ustaškim režimom je nostalgični pozdrav „Za dom spremni“, koji u svom izvorištu jest ustaški pozdrav kojega su koristili branitelji u Domovinskom ratu iz navedenih psiholoških razloga i dok god se taj pozdrav bude promovirao kao neka hrvatska osobita vrijednost, neprijatelji Hrvatske će upirati prstom u Hrvatsku kao sljednicu ustaškog režima. Uopće je nebitno, je li to opravdano ili ne, bitno je da im taj rudimentarni nostalgični ostatak Drugog svjetskog ili Domovinskog rata, služi kao udarni medijski malj protiv ovakve Hrvatske koju ni u snu nisu nikada željeli. A imaju medije za vođenje ovakvog specijalnog rata! Dakle, pozdrav „Za dom spremni“, više ne može i ne treba braniti Hrvatsku, jer nismo u ratu, ali može nanijeti silne štete Hrvatskoj u međunarodnim okvirima na čemu rade divizije neprijatelja Hrvatske, a ljubitelji pozdrava „Za dom spremni“ daju vjetar u leđa njihovim političkim provokacijama kojima stvaraju pomutnju i razdor u hrvatskom društvu. Ako ikada budemo ponovo napadnuti lako ćemo ponovo biti „Za dom spremni“ i to nam u takvim okolnostima nitko neće moći zabraniti!

Provokatori s naše strane, (uvjetno rečeno s naše), silno im pomažupa onda iz usta jednog akademika dođe najsramotniji (ne)mogući prijedlog, da se Hrvatsku vojsku uvede službeni pozdrav „Za dom spremni“, od čega se predsjednica Kolinda Grabar Kitarović pametno ogradila. Što fali pozdravu „Domovini vjerni“!? Zašto se predlaže nešto što je apsolutno politički štetno i nemoguće, ako ne zbog čiste provokacije ili notorne političke gluposti? Tim prijedlogom akademika Pećarića i predsjedničinim opravdanim odbijanjem te gluposti, zapravo je započelo rušenje predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, pa su je desničarski krugovi proglasili veleizdajnicom nacionalnih interesa. Na kraju su poentirali Miroslav Škoro i Zoran Milanović! Neka akademik Pećarić isti prijedlog uputi novopečenom velikom Hrvatu Zoranu Milanoviću, svom predsjedniku kojega je slobodno izabrao, ili ljubljenom Miroslavu Škori, pa ćemo vidjeti kakav će odgovor dobiti? Osim toga, šteta, Pećarić o tome ne može pitati svog prijatelja generala Praljka o kojemu je napisao valjda već 5 knjiga. Uvjeren sam da bi ga iznenadio Praljkov odgovor, pa iza toga više sigurno ne bi bili prijatelji!

Prijedlog akademika Pećarića i peticija povodom toga, da se u Hrvatsku vojsku uvede službeni pozdrav „Za dom spremni“, dao je silni vjetar u leđa Pupovcu, pa onda niču bilteni SNV-a, na tisuće „ušatih U“, bezbroj svastika, a ustaše u Hrvatskoj ispadaju iz svake paštete.

Pupovac i „hrvatski“ mainstream mediji to su jedva dočekali, Hrvatska postaje „sljednica“ Trećeg Reicha, pada „ustaša“ Karamarko, a za njim i „ustaška kobila“ Kolinda Grabar Kitarović. Danas se na Filozofskom fakultetu izučava ustašologija Tomislava Karamarka, a predmet će studentima predavati Goldstein!? To je produkt te „konzervativne revolucije“ i silne desničarske pameti na čijem su čelu bili i ugledni akademici sa svojim notornim matematičko-političkim idejama!?

Je li doista našim desničarima tako kratka pamet da ne prepoznaju što je za Hrvatsku dobro, a što ne? Ili su u stvari baš oni najveći provokatori i politički profiteri koji lešinare na pozdravu „Za dom spremni“, čuvajući tako svojih jadnih 5% popularnosti, s kojima, bez participacije u vlasti mogu obrisat vlastitu rit!? Imamo li mi pametnijeg posla? Recimo svetost blaženog Alojzija Stepinca kao prvorazredna, legitimna politička tema? Ili povijesno istraživanje istine o žrtvama Jasenovca? Ili promjena izbornog zakona? Ne bi li HOS-u bilo mudro odreći se ratnog pozdrava „Za dom spremni“, jer oni su bili samo kap umoru ukupne braniteljske populacije, pa u ovom mirnodopskomvremenu oslobođeni nametnute stigme ustaštva konstruktivno graditi domoljubno i konzervativno zajedništvo na zdravim svjetonazorskim, ali još više na ekonomskim i gospodarskim temama? Ne bili bilo mudro odreći se ratnog pozdrava „Za dom spremni“u mirnodopskom vremenu do nekog novog možebitnog rata, a za uzvrat tražiti donošenje zakona „Lex Tito“ koji bi u svim segmentima zabranio veličanje propalog Titovog, komunističkog režima, zakona koji svoje podloge i temeljce ima u brojnim međunarodnim rezolucijama, kao i u našoj saborskoj deklaraciji o osudi komunističkog režima? Ne bi li bilo mudro baš takav zakon gurati u saborsku proceduru, pa na taj način jugonostalgičare, bez obzira u kojoj se političkoj stranci nalazili, istjerati na čistac i proglasiti ih stvarnim veleizdajnicima ako takav čvrsto utemeljen zakon odbiju?  Već pri samom prikupljanju potpisa za donošenje takvog zakona vidjelo bi se tko je tko? Tko je za dom spreman donijeti takav zakon, a tko je spreman prosipati jugonostalgičarsku demagogiju s Titom na čelu? Inzistiranje na pozdravu „Za dom spremni“, zapravo je ručna kočnica donošenju bilo kakvog zakona o osudi jugoslavenskog komunističkog režima, jer zbog ustaškog pozdrava „Za dom spremni“ Hrvatska je u Jugoslaviji bila rob, a NDH je bila i ostala  opravdanje za sve Titove zločine protiv Hrvata!  Silno me zanima kakvo bi obrazloženje dali oni koji bi bili protiv prijedloga zakona „Lex Tito“? „Lex Tito“ je napisan i stoji u ladici!

Čini mi se, da ćemo umjesto zakona „Lex Tito“, uskoro imati četnički dernek u Srbu, a u Zagrebu, okupiranom duginim bojama, imat ćemo ne samo Trg maršala Tita, već i spomenik Titu na bijelom konju, kojega će čuvati poznati pas Boško Buha! Pozdrav „Za dom spremni“ ohrabruje takve inicijative, pa će Tito i nadalje figurirati kao zaštitnik Hrvatske od najezde ustaštva! Tita može zaustaviti jedino „Lex Tito“!

Ove slike iz Slovenskih Košnica gdje je pogubljeno više od 300 malodobnih dječaka i djevojčica i slike iz Hude jame govore više od tisuću bjelosvjetskih deklaracija i rezolucija. Ako to nije dovoljan razlog za donošenje zakona „Lex Tito“ i domoljubne borbe za tu jedino moguću vrstu osude komunističkog režima, doista ne znam što je. „Lex Tito“, za budućnost Hrvatske nemjerljivo je važniji od pozdrava „Za dom spremni“!

Kazimir Mikašek-Kazo


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Top tema