By Na pozornici su u dječjim rukama oživjele lutke Mladena Kušeca
Glazbeno literarni program u sjećanje na Mladena Kušeca u Kući umjetnosti Arsen oživio je rad hrvatskog novinara i književnika koji se istaknuo svojim radom za djecu i mlade. Uvijek prisutan tamo gdje su djeca, Mladen Kušec bio je i stalni sudionik i prijatelj Međunarodnog dječjeg festivala u Šibeniku, dugi niz godina sudjelujući u provedbi njegove radijske radionice Zujalice, ali i u svakodnevnom životu festivala.
Program je nastao kroz suradnju Glazbene škole Ivana Lukačića, Međunarodnog dječjeg festivala, Udruge Tonkica Palonkica Frrr, te Udruge prosvjetnih djelatnika Biskup Srećko Badurina. Voditeljice programa su bile Zujalice Lucija Kulić i Antonija Karađole. Program se sastojao od 3 međusobno povezana dijela: dramskog, literarnog i glazbenog. U dramskom dijelu nastupila je najmlađa Zujalica Bruna Kapeli i Dorian Zovko oživljavajući generacijama dobro poznate lutke papige i psa.
Pjesme Žurba, Pjesma o bojama, Pozdrav, Riječi, Voda…, 10 malih životnih mudrosti Mladena Kušeca čitale su Zujalice i Bijele vrane Niko Ćevid, Marijeta Jadreško, Ana Begonja, Lucija Mileta, Dorian Zovko, Sara Jakšić, a ulomak iz Plavog kaputić Bruna Kapeli. Literarni dio programa uredila je voditeljica Zujalica Maja Bukić Kulaš. U programu su sudjelovali učenici GŠ ‘Ivana Lukačića’ Šibenik i MA Zagreb, ujedno nekadašnji polaznici MDF radionice “Zujalice”, te “Bijele vrane”, na klaviru Tonka Bukić, Jakov Zmijanović, Karmen Bralić, Tedi Trkulja, te učenik solo pjavanja Stipan Režić, sa svojim profesorima glazbe. Prekrasne izvedbe poznatih velikana poput Čajkovskog, Bacha, Schuberta, Griega bile su prava glazbena poslastica u večeri ispunjenoj emocijama generacija koje su odrastale uz Mladena Kušeca.
Njegova energija, ljubaznost, strpljivost i predanost poslu označili su sav karakter njegovog angažmana. Nesebičnost kojom je širio znanje i dijelio iskustvo stvorile s mnoge mlade opčinjene potrebom za iskorakom, dokazivanjem i ispravnim kazivanjem svojeg stava. Svaki njegov intervju je priča za sebe, svaka njegova pjesma…..i kako bi rekao ‘Dosta priče, čitaj pjesme!’
Autorske pjesme pročitala je mlada šibenska spisateljica, ‘Zujalica i Bijela vrana’ Lucija Zmijanović, a posvećene su Mladenu Kušecu.
Cvijet koji na vene
Cvijet taj ne vene
Maše na suncu
I zove me na igru.
‘Danas mi je on najbolje društvo’
Kažem mami
I sjednem kraj cvijeta na sunce.
Mladen Kušec
Mladen Kušec
Moj je najdraži pjesnik
Teksta malo
Razmišljanja puno…
Alegoriju na Kušeca osobno, kao na neprolaznu vrijednost, dušu čovjeka posvećenog plemenitom cilju kojeg je sebi zacrtao – čuti i svijetu prenijeti što djeca misle!
Pjesma Cvijet koji ne vene govori u dvojakom smislu; o doista cvijetu koji ne vene, onom od plastike, plastičnoj igrački koju je Kušec kupio Luciji, i koji se ljulja na solarne baterije…. I koji doista ne vene. Takva je bila i Mladenova duša, kaže Lucija, ona koja ne vene, uvijek na usluzi i pomoći. Onaj koji se nesebično daje u nebrojenim satima rada s djecom i odraslima kojeg zanima što to djeca imaju za reći.
Dugogodišnja kolegica i prijateljica Mladena Kušeca gospođa Lidija Komes zahvalila se obitelji Mladena Kušeca na dolasku, Ljiljani Zmijanović na pozivu i organizaciji ‘…najprije zahvaljujem Vama što ste uložili golem trud i veliku, veliku ljubav da našem dragom Mladenu posvetite ovu večer, zajedno s njegovim tako poznatim i „slavnim“ Zujalicama i njegovim možda još poznatijim Bijelim vranama. A koliko mi, Mladenove kolegice i kolege u Obrazovnom i dječjem programu Hrvatskoga radija znamo; Mladen je najviše Bijelih vrana snimio upravo u Šibeniku, tijekom godina i godina međunarodnog dječjeg festivala, koji se nije zaustavljao čak ni u najtežim ratnim godinama kad je Šibenik trpio najgora granatiranja, kad je između ostalih „ciljeva“ stradala i kupola ponosne i slavne Šibenske katedrale. Ali, usprkos ratu, Mladen nije prestajao dolaziti u Šibenik, jer imao je zaista dvije velike, možda najveće ljubavi- svoj voljeni Zagreb u kojem se rodio i svoj voljeni Šibenik u kojem su se rodile njegove prekrasne i prepametne Bijele vrane, s kojima je snimao, i njegove prekrasne i prepametne Zujalice, koje su Šibeniku, Hrvatskoj i cijelom svijetu „zujale“ o dječjoj kreativnosti – u pjesama, stihovima, likovnim djelima, igrokazima….o svemu najljepšem što se odvijalo u radionicama Međunarodnog dječjeg šibenskog festivala, koje su pohađali i najmlađi Šibenčani i njihovi prijatelj i- vršnjaci iz cijele Hrvatske i inozemstva.
A Mladen je volio sve vas, o tome je pričao u našoj redakciji na Prisavlju, o tome je snimao svoje „ Bijele vrane“ i „ Zagonetna putovanja“, o vama je govorio u tv emisijama, o vama je pisao najljepše stihove i priče. Budite ponosni. A mi smo ponosni na našeg nezaboravnog kolegu i prijatelja, novinara, pisca, pjesnika, Čovjeka. Da, Čovjeka koji je uvijek našao vremena i načina da pomogne onome kome je teško – kolegici kojoj je dijete bolesno, pa onima od mladih kolegica i kolega koji su nesretno zaljubljeni, pa onima od nas koji su tražili savjet – koju temu odabrati, koja pitanja postaviti, kako oblikovati emisiju. Mladen je uvijek našao vremena, Mladen je uvijek „bio pri ruci“, na Mladena si mogao računati za svaki savjet i potporu. Govoriti o Mladenu, isto je kao „govoriti o dobroti“, o čovjeku koji je volio svoju obitelj- svoju suprugu Zoricu, svoju Mihaelu, svoga Gorana i njihovu djecu- svoju unučad, koji se s njima o svemu savjetovao….I nije slučajno napisao knjigu „ Mama , tata i ja“, jer obitelj je za njega bila svetinja. Uža obitelj. A vi drage Bijele vranice i Zujalice, vi ste bile i jeste njegova velika- još šira obitelj i njegova velika radost…budite to i danas i uvijek. Hvala vam.’
Ostaje nam na koncu samo kazati da smo privilegirani da smo živjeli uz takvog velikana hrvatske kulture koji je svoju zemlju istinski volio, novinara i pregaoca, čovjeka.
Ljiljana Zmijanović
