By Božićno je vrime, vrime radosti, ljubavi i dobrote. U Božično vrime najviše se štimaju i vide stare užance, nike još od paganskih, starih sridnjevikovnih vrimena
Božićno vrime počinje na Sv. Lucu 13.prosunca(13.12), a finjiva na Sveta tri kralja 6. antonšćaka(6.01.). Na Viliju Božju( Badnjak) se jilo posno, nemrsno: ujutro bi se pojija kušćić smokvenjaka i žluk rakije da se ugrije, po danu se postilo, a za večeru se jilo posutice, fuže z slanom srdelom, bakalarom, bila maneštra ( gusta juha z slancon , kunpiron i pašton), kruh, vino, i na kraju ne more finiti bez fritula i kroštula.
Ja se domišljan da smo kako dica pili smričku. To je bezalkoholno piće na bazi fermentiranih smrikvinih plodova. Plodovi su, kada su zrili male crvene bobice ke smo brali po boški i po stranah od sv. Martina i sv. Marije Male.po zimi. Bobice se tuklo na stupi ( kamenica z baton) i mečalo u drvene bačve ( 50-100 litri) Fermentacijom se ni dobiva alkohol nego mihurići, frizante, kako u gaziranoj vodi, pa se smrička mišala i z vinon. Gušt joj je bija osvježavajući, lipo je rizala.
Božićno je vrime bila priprave duha i tila: Duha za misa zornica rano ujutro, još u škuro, a tila u prontivanju najboljega ča se imalo za jisti.
A Božić je tribalo dočkati u čistoj i teploj hiži, pa je tribalo sve regulati. Žene u hiži a muški u štali. Žene su pode škrtačale, robu prale, kortu mele, a muški su blago regulivali, driva iz boške dopeljali i veliki panj-cok za ognjišće prontali.
Cok je triba goriti sve do Novega lita, oni veliki do Sveta tri kralja. Zvali su ga još badnjak , did i štrcalj.
Žene bi kada su regulale hižu kadile z tamjanon, a muški i štale, kada bi regulali blago!
U nikim selima bila je užanca da se za vrime večere na Viliju Bojžu spod banka stavi seno, to je bila radost za dicu. Sve ča bi ustalo od večere puštilo bi se priko noći na banku, a seno spod banka. Ujutro, na Božić, blagu bi se dalo da najprije pojide to seno ča je bilo spod banka.
U Božićno vrime svetile su se hiže. To je bija poseban dan za cilu fameju. Parone bi se rano digle, čistile i regulivale, da sve bude na svojen mistu kada dojde Gospodin ( tako se i danas naziva svećenike u Istri). Na banak se stavija molitvenik Oče budi volja tvoja, biskupa Dobrile, kega je imala svaka hiža, kolači, orihi, mendule, oskuruše, ča je ki ima. Križ, Sveti libar i kovertu z šoldima za Gospodina ni nidan smija ni taknuti.
Poseban doživljaj za dicu bilo je kititi smričku. Smrička bi se pošla uzeti u bošku i kitila z onim ča se imalo, jabuke, bonboni , orihi … Najviše se samo vata stavljala, ka je simbolizirala snig.
Ja se još držin te užance i najden smričku, širi poseban miris po hiži.
Za Božić bi se ubila ovca, ki je ima, aš je bila nikad velika mižerija. Ko je za jenu fameju bilo previše, bi se podililo, meso ni moglo preveć stati aš ni bilo frižideri kako danas. Ovca se kuhala z kapuzon. Prontivalo bi se i šugo z kokošon i fuži.
Na Božić ujutro hodilo se i na Zornice pak na mašu u podne i u tri ure. Mladi bi na taj dan dobili koju naranču, jabuku, lišnjake ili orihe i to se zvala „dobra ruka“
Kantale su stare božične kante. “U se vrime godišća” se kantalo ne samo u crkvi nego i u fameji.
U se vrime godišća mir se svitu navišta
porođenje djetića od djevice Marije
od prečiste djevice i nebeske kraljice
anđelske cesarice svete djeve Marije”.
Te dane se niš drugo ne bi delalo. Žene ne bi krpale ni prale. Bilo je puno mladih čestitari ki bi hodili po hižami i veselili se. A starce bi mladi obašli, pozdravili i donili njin ništo za pojisti i popiti.
Pokle Božića do Tri Kralja, ljudi su se veselili, plesalo se, kantalo i koledalo.
Koledari su hodili po selu od hiže do hiže kantajući , kako bi dobili kakovu kobasicu i vina.
Samo muški su kantali koledarske kante:
Kolejani gredo, dobrem mužu gredo.
Našli mužu vrata, cinjom ocinjane,
srebrom okovane, zlatom pozlaćene.
Ustaj gori, gospodar, ter izlazi malu van,
pa pogledaj na svoj dvor: a na dvoru je zelen bor,
pod njum sjedi mlad junak, kako da bi vaš sinak.
Zelen zelvišna, zelen dubijak,
Šulice i bućice, šulice mu obuzda.
Tićice na lipom polju,
dobrom litu zovu i dobro njin.
Bog daj i nam kolejanum i njim gospodarum,
Dobra večer, Bog daj!
Koleđani, kolijani, kolendari ili fiole (naziv po pripjevu „fiole!“)su bili vajka muški i u slučaju da im ukućani ne bi niš dali, su hi proklinjali:
“ Ako nećete niš dati, Bog s vami, ne znalo se za vami! Kade vam je ovo leto ognjišće, da bi vam k letu smetlišće!“
Na dan Sveta tri kralja posjećivala se daljnja rodbina.
Pokle Sveta tri kralja se život torniva u normalu.
Na kraju u ovo grdo vrime u kemu je svit zaražen ne samo z Covid-19,nego grihima ki razaraju ljudsko dostojanstvo, kada su nam vlasti uzele osnovna ljudska prava, slobodu izbora, slobodu kretanja i mišljenja, pravo na polnoćku u ponoć, na maše bez svete vode i bez tamjana, Božić je u nami, ne moru nan ga uzeti!
Rođenje novog života, maloga Emanuela (s nami Bog) donosi radost, donosi nadu i viru da život ima smisla.
Novorođeni Bog naš Isus Krist simbol je unutarnjeg života. Krist se želi roditi u nami u svakon od nas. Tek tada, kad u sebi dopustimo
to rođenje, Božić dobiva stvarni smisao. Božić postaje blagdan
unutarnjeg rođenja, novog života ki počinje. Današnji su
kršćani pozvani da najdu put ki vodi iz vanjskog Božića u
unutarnji Božić. Vanjski Božić predstavljaju sve užance ke smo vidili, a one su i simbol promjena u ljudskemu srcu, simbol ljubavi prema bližnjemu, simbol fameje i zajedništva.
U ten smislu Marko Pekica ,pjesnik, Istrijan i Istranin u srcu napisa je ;
Božićna noć
Fameja na kupu z Isuson- Bogočovikon u srcu
Fameja na kupu u molitvi i miru.
Fameja na kupu u ljubavi okolo bora
i veselo pakiranih dari.
Fameja na kupu ispunjena srićnin
napjevima božičnih kanti i
lipiton ugode zvončića u biloj noći.
Fameja na kupu z bogaton
trpezom na banku.
Sve je to Božić, sve je to srića,
sve je to u slavu i čast
novorođenoga nan Božjega ditića!
Dragi moji, narode moj,
osim svega tega,
jena od božičnih tradicija i navadi u cilen
svitu, je svakako i poslati pozdrave pune ljubavi,
radosti i lipih želja svima vnima ke volimo i na ke
kroz cilo lito-svaki dan-pensamo.
Srićan i blagoslovljen Božić i sve najbolje u Noven litu
Od srca želin cilen svitu.
Tim se lipim Markovin željami pridružujen i ja
Lili Benčik / hrvatskepravice
Napomena: tekst je napisan na čakavskom dijalektu, izvornom dijalektu ili narječju hrvatskog jezika, pa neka Srbi tvrde da su srpski i hrvatski isti jezici!?
