By U hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu, u kojem su Srbija, Crna Gora i takozvana Jugoslavenska narodna armija (JNA) podmuklo i mučki izvršile agresiju na Republiku Hrvatsku, dogodili su se mnogi zločini, pa tako i nad civilima. Tih zločina sigurno ne bi bilo da nije bilo same agresije. Zato je iznimno važno uvijek postavljati ključno pitanje: tko je kome prvi ušao u dvorište?
Međutim, pojedinci iz srpske političke stranke iznimno dobro žive na račun onih koji su poginuli. Tako je i ove godine njihova delegacija stigla u selo Grubori, gdje je nakon vojno-redarstvene operacije Oluja poginulo šest civila, za što su hrvatski vojnici optuženi, a potom i pravomoćno oslobođeni. U surovim ratnim okolnostima i kaosu na terenu često se nije znalo tko je stvarni civil, a tko vojnik s puškom, no to se danas svjesno ignorira.
Svaki čovjek s iole empatije žali za svakim nevino stradalim čovjekom, to je ljudski. Ali duboko je neljudski da se na ovakvim tragedijama iz Domovinskog rata prikupljaju jeftini politički i ini bodovi.
Tamo se ponovno pojavio neumorni Milorad Pupovac, koji zastupa mali broj Srba, i koji na izborima jedva prelazi izborni prag. Pred kamerama je optužio Hrvate za ubojstva, dok ni jednom jedinom riječju nije spomenuo tko je u ovom ratu bio žrtva, a tko agresor. Naravno, tamo gdje je Pupovac, odmah su i kamere HRT-a. S druge strane, na mjestima gdje Hrvati oplakuju svoje nevine žrtve, tih istih kamera često nema.
Koliko je u ovom ratu poginulo nevine djece? Koliko staraca, koliko žena? Što su srpski i drugi agresori radili u Škabrnji, Vukovaru, Osijeku, Saborskom, Voćinu, Lipiku, Pakracu….? Gdje su nestali za kojima se i danas traga? O tome od njih nema ni riječi. Važno je samo ono mjesto gdje se pojavi Pupovac.
Dosta je toga! Mi smo bili napadnuti i imali smo se puno pravo braniti.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
