Podjeli

Hrvatskog generala Antu Gotovinu proganjala je ne samo naša policija, već i ona širom svijeta. Za njim su raspisali i nagradu kao za najvećeg kriminalca. U želji da ga se što prije otkrije i osudi Vladimir Šeks je  izjavio da ga treba „locirati, identificirati, uhititi, transferirati“. Badava on danas priča kako to nisu bile njegove riječi, već da je to bio zaključak tadašnjeg  cijelog državnog vrha.

Pa, je li on bio ili nije bio član toga „vrha“?

I trud i muka svih onih koji su proganjali Gotovinu, vrlo je brzo nakon Šeksovih  riječi, došao na naplatu, i to 7. 12. 2005. na veliko zadovoljstvo tog i takvog hrvatskog državnog vrha, a poglavito glavne haške tužiteljice notorne Carle del Ponte, koja nije mogla nahvaliti Sanadera i društvo izdajnika.

Gotovinu su uhitili u jednom španjolskom  hotelu s četiri zvjezdice, ponosno su javili gotovo svi hrvatski važni mediji, koji su si također prepisivali određene zasluge za ovaj veliki uspjeh.

Međutim, za hrvatsku policiju i hrvatsko pravosuđe lako je bilo ganjati Gotovinu diljem svijeta, ali neka oni ulove i „transferiraju“ braću Mamić, Zdravka i Zorana, koji se nalaze u Bosni i Hercegovini (BiH), koji se uopće ne skrivaju i koji tamo uživaju u bogatstvu kojeg su navodno na nezakoniti način stekli u Hrvatskoj, a za što su pravomoćno osuđeni na dugogodišnje kazne zatvora.

Nakon što je sud u BiH jasno i glasno poručio da neće izručiti Hrvatskoj Zdravka Mamića, sad je to isto ponovio i za Zorana Mamića, odnosno poručio hrvatskoj strani da ovi „loptogurači“ nisu „gotovine“ i  da ih ne mogu tek samo tako  uhititi i zatvarati!

Oni su „braća Mamić“ i mogu raditi što hoće, a to im je na određeni način omogućila i hrvatska država za koju je živote dalo i oko 15 tisuća civila i branitelja, koji su vjerovali u jednu drugačiju i bolju Hrvatsku.

Evo, u rujnu će nakon 18 godina ponovno (sic!) početi suđenje Branimiru Glavašu, hrvatskom generalu i ratnom zapovjedniku obrane Osijeka u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu, i to po tzv. zapovjednoj odgovornosti, što znači da nema milosti za one koji su stvarali ovu i nažalost ovakvu Hrvatsku.

Nego, što mislite (to pitamo tek tako) kako bi primjerice reagirali Izraelci na neke „mamiće“ da iz njihovih sudskih presuda prave nakaze i majmune, odnosno je li u Hrvatskoj pravda uistinu jednaka za sve?

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Pravosuđe