By U izjavi za javnost o novom imenovanju ravnateljice JUSP-a Jasenovac govori se o njenim temeljnim zadačama u idućem razdoblju ali nigdje nema spomena da bi temeljna zadača trebala biti otkriće istine o Jasenovcu. Bez tog ključnog istraživanja nema šanse da se jasenovački mit pomakne s mrtve točke. Izgleda da se sve okreće oko održavanja status quoa, ‘steady as she goes’ reklo bi se na engleskom.
Daje se naglasak na obilježavanju 80. obljetnice proboja zatočenika krajem rata kao neki izvanredni događaj ali ustvari želi se s time istaknuti bijeg iz tobožnjeg pakla kao simbol, kako stoji u izvjescu, ‘suočavanje s najmračnijim stranicama europske povijesti’. Možemo zamislit o kojim je stranicama riječ, tipična komunistička frazeologija za sve sto je povezano sa NDH.
O kojoj se ovdje ‘povijesnoj istini’ radi? Spominje se sve to manji broj preživjelih stradalnika iz Drugog svjetskog rata kao da o tim očevidcima zavisi kakva će se povijset o nama pisati znajući da su baš te lažne i napuhane tako zvane ispovjesti navodnih očevidaca najviše doprinjeli za krivu i falscificiranu sliku tog logora. Ti su očevidci pisali te svoje priče i ispovjesti u jednom totalitarnom režimu, manje više po partijskom diktatu, i kao takvi su sumnjive naravi i nikako nemogu zamjeniti, nadomjestiti, rezultate stručnog istraživanja.
Jasno da nova ravnateljica neće biti u stanju da sama sprovede bilo kakvo stručno istraživanje ali bi njeni novi mandat trebao prvenstveno imati naglasak na istraživanju istine, a za početak ispravak dosadašnjih krivih podataka o broju i identifikaciji navodnih žrtava, gdje se radi o čistoj prevari, duplikaciji imena, lažnim popisima itd.
Govori se između ostalog o povećanju broja posjetitelja dok ustvari to bi trebao biti jedan sporedni cilj, jer očito ‘famozni’ logor Jasenovac nije ni blizu onome što se o njemu godinama govori. Jer, ako idemo u tom pravcu, dalnje uveličavanje broja žrtava, isticanja tog logora kao eksklusivnog mjesta, stratišta, zar s time ne idemo uz korak sa nedavnom rezolucijom Crnogorske skupštine kojom se Jasenovac stavlja uz bok vodećih njemačkih koncentracionih logora smrti iz Drugog svjetskog rata?
Nemožemo na jednu stranu osuditi takav jedan bezobrazni stav Crnogorske skupštine a na drugu ruku ‘veličati’ crnu sliku tog logora s lažnim dokazima. Moramo biti na čistu o čemu je ovdje riječ, falsifikatu ili istini. Glasi neuvjerljivo izjava ministrice kulture Republike Hrvatske (RH) gdje kaže: ‘Podupiremo rad JUSP-a Jasenovac i zajedno ćemo ispraviti greške”.
Koji rad i koje greške? Ako taj rad na ispravci grešaka ne specificiramo onda su to samo prazne riječi, parole, koje lijepo zvuče ali ništa ne kažu.
‘Njezine temeljne zadaće u idućem razdoblju bit će analizirati i unaprijediti rad Ustanove, nastaviti povećavati broj posjetitelja, osobito mladih, implementirati suvremene komemorativne prakse te jačati suradnju sa sličnim memorijalnim centrima i muzejima diljem svijeta. Nadalje, nužno je provesti sve pripremne aktivnosti u okviru djelovanja JUSP Jasenovac radi obilježavanja 80. obljetnice proboja posljednjih zatočenika logora’ stoji u novinskom članku. U nastvaku slijedi:
‘Imenovanje gospođe Lustig snažan je poticaj razvijanju politika kulture sjećanja i provedbi dugoročnih ciljeva koje je zacrtalo hrvatsko predsjedanje IHRA-om. U okolnostima kada je broj preživjelih stradalnika Drugoga svjetskog rata sve manji, suočavanje s najmračnijim stranicama europske povijesti te skrb o budućnosti sjećanja i svijesti posebno su važni, osobito radi prenošenja povijesne istine budućim naraštajima’.
Jedno je očigledno a to je da se ovaj memorijalni centar nemože vratiti na staro, nemože se prepustiti stihiji da ga i dalje nosi, da bude iskorišćen za propagandne svrhe od stranih institucija, tipa IHRA (The International Holocaust Remembrance Alliance) kojima nije stalo toliko do istine nego koji imaju svoje ciljeve i nazore, često u suprotnosti s našim hrvatskim ciljevima.
Suradnja s takvim ustanovama može biti samo na ravnopravnoj bazi, a prvenstveno na bazi istine koja izgleda ovdje najmanje ikoga zanima. Jer da zanima onda bi prvenstveno Ministarstvo kulture RH povelo akciju za sustavno, stručno, istraživanje JUSP-a Jasenovac i susjednih logora a ne daljnjim zataškavanjem istine promulgacijom manje važnih i sekundarnih tema vezanih za ovaj logor.
Svakako imenovanje nove osobe na dužnost ravnatelja je korak naprijed pogotovo ako se radi o jednoj poznatoj djelatnici ali nije korisno ako se dotičnoj osobi već u samom početku vežu ruke, oznaći okrug djelatnosti koji ne odgovara onomu čemu se teži.
U jednu ruku želi se reči da je nakana ministarstva da se pomaknemo s mrtve točke a onda se na drugu ruku tom istom djelatniku skrati okvir rada, već unaprijed onemogući djelotvorni rad za kojim ova ustanova vapi i jednostvano se postavi u iste one okvire od kojih želimo pobjeći.
A jedna od glavnih poluga je habeus corpus! Sve drugo može biti samo smicalica, mimoilaženje stvarnosti, zataškavanje istine. Iskopavanjem, sondiranjem, znat će se vrlo brzo o kojem se broju žrtava radi. žrtve koje nisu samo tako odletile u zrak, otplivale nizvodu, ili smrvljene nestale u zemlji. Tragovi su tu, samo ih treba potražiti.
Jasno da bi to bila jedna gorka pilula za današnju nomenklaturu na valsti, jer bi to značilo preokret u svemu onome u što su do sada vjerovali, preokret u njihovom dosadašnjen poimanju povijesti, hrvatske historiografije.
Ali to je lakše rečeno nego učinjeno. Zato i ovakvo zatezanje, mimoilaženje, traženje izlike.
Sve se radi samo ne ono što bi trebali raditi, a to je revizija hrvatske povijesti iz vremena Drugog svjetskog rata i porača. Revizija ne u onoj svojoj negativnoj konotaciji, u Partijskom smislu riječi, nego u potrazi za istinom.
Kao uvijek, vrijeme će prije ili kasnije učiniti svoje, istina će iskrsnuti ko nove klice biljki nakon strašnih požara, ratnih strahota i razaranja. Jasenovačka zbilja zbilja će postati stvarnost a ne mit. Rad se nastvalja!
Stjepan Asić
