MJESEC LIPANJ 1942. U NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ

 

1. Domobranska priprema:

Provedbena naredba ministarstva hrvatskog domobranstva o domobranskoj pripremi, donesena je 18. svibnja 1942., prema kojoj je domobranska priprema pomoćna ustanova oružane sile NDH, koja je podređena u svim svojim poslovima izravno ministarstvu hrvatskog domobranstva, a djeluje u sklopu Ustaše, Hrvatskog oslobodilačkog pokreta, s svrhom međusobnog podupiranja. (Detaljnije vidjeti; Nezavisna Država Hrvatska: Zakoni, zakonske odredbe i naredbe. Proglašene od 2. lipnja do 22. lipnja 1942., Knjiga XVIII.(Svezak 171.-180.). Uređuje: A. Mataić. Tisak i naklada knjižare st. kugli, Zagreb, Br. 3174, čl. 2., str. 1) Zadaća je domobranske pripreme, pripremati hrvatsku mladež za službu u domobranstvu i u ustaškoj vojnici, podizati i razvijati kod nje domoljubni duh i osjećaj za društvenu zajednicu. (Isti izvor, čl. 2., str. 1) U svakom sjedištu kotarskog domobranskog ureda, osniva se kotarsko zapovjedništvo kojem je službeni naziv „Kotarsko zapovjedništvo domobranske pripreme“, s oznakom sjedišta. Također u svakom sjedištu upravne obćine nalazi se obćinsko zapovjedništvo. Župska zapovjedništva domobranske pripreme uređuje se u sklopu odnosnog zapovjedništva, a kotarska u sklopu odnosnih kotarskog domobranskog ureda. Obveznici domobranske pripreme su svi mladići od 1. siječnja one godine, u kojoj navršavaju 18 godina života, kao i pripadnici svih vrsta oružja i struka te svih činova hrvatskog domobranstva i ustaške vojnice. Za vrijeme vršenje službe u domobranskoj pripremi podpadaju obveznici domobranske pripreme i njezini dužnosnici pod zapovjedništvo domobranske pripreme. Ustrojstvo domobranske pripreme izvršit će se postepeno do konca 1946. godine. Međutim, 3 lipnja 1942., donesena je zakonska odredba o ukidanju zakonske odredbe o domobranskoj pripremi od 7. travnja 1942. i provedbena naredba ministarstva hrvatskog odmobranstva od 18. svibnja 1942. o domobranskoj pripremi. Nije priloženo obrazloženje o ukidanju provedbene odredbe o domobranskoj pripremi. (Isti izvor, str. 33)

2. Dnevni obrok krušne hrane:

Počevši od 5. lipnja 1942., pa do daljnje naredbe, ustanovljuje se po osobi dnevni obrok krušne hrane, na 150 grama kukuruznog kruha, odnosno 110 grama brašnog kruha. Za težke tjelesne radnike, obrok krušne hrane iznosi 300 grama a obrok brašna iznosi 220 grama. (Isti izvor, str. 55-56) Fotografije iz ovog razdoblja pokazuju vitke mužkarce i žene, budući je prehrana pučanstva pod nadzorom državnih ustanova. Nestašice, glad i obća nesigurnost su osnovna svojstva razdoblja II. Svjetskog rata.

3. Državna politika zbrinjavanja otpada:

Naredbom ministarstva za obrt, veleobrt i trgovinu, donesena 30. svibnja 1942., o skupljanju odpadaka, predviđeno je da će skupljanje odpadaka vršiti postrojbe ustaške mladeži odnosno školska mladež. (Isto, str. 57-60) Skupljaju se: dnevne novine, rabljeni papir, kartoni ljepenka, odpaci od sukna i svih vrsta platnenih meterijala, rabljeno željezo, kovine, rabljena guma, kaučuk, krzna i životinjska dlaka i odpaci od učinjene kože, na čitavom području NDH.

4. Ustav Hrvatske pravoslavne crkve (HPC):

Ustav HPC je usvojen 5. lipnja 1942. i objavljen istog dana u Narodnim novinama, broj 123, podpisano od Poglavnika i Ministra dr. Joze Dumandžića (1900.-1977.). (Isti izvor, str. 65-96) Hrvatska pravoslavna crkva je ovime obnovljena premda hrvatske vlasti pišu pojam „osnovana“. HPC je određena kao jedna i samosvojna crkva, za koju vrijede dogmatska i kanonska načela sv. Pravoslavlja. (Isto, čl. 1., str. 65) Ona ima dostojanstvo patrijarhije sa sjedištem u Zagrebu. Službeni jezik je hrvatski, sa službenim hrvatskim pismenima. HPC se upravlja u dogmatskom i kanonskom pogledu sa: a) sv. Pismom i sv. Predajom prema učenju sv. Pravoslavlja, b) kanona obćih crkvenih sabora, a u upravnom pogledu: a) zakona o osnutku (zapravo, obnovi) HPC, i b) ustava Hrvatske pravoslavne crkve. (Isto, čl. 6., str. 66) Na čelu stoji patrijarh koji je ujedno metropolit zagrebačke mitropolije. HPC je episkopalna. Svaki pravoslavni kršćanin pripada onoj župi (parohija), u kojoj je nastanjen bar godinu dana. HPC prima trajnu pomoć iz državnog proračuna. (Isto, čl. 23., str. 69) Vjerske službenike HPC plaća država kao državne činovnike prema zakonu o činovnicima. Patrijarh i episkopi, kao i sve druge vjerske osobe, polažu prisegu: „Ja N.N. prisežem Bogu Svemogućem, da ću državi Hrvatskoj i Poglavniku…vjeran biti…“ (Isti izvor, str. 71) Patrijarh i episkopi polažu prisegu pred Poglavnikom NDH. Patrijarh kao poglavar HPC predstavlja HPC pred ostalim samosvojnim crkvama, predstavlja HPC na crkvenim i državnim svečanostima, održava jedinstvo u hijerarhiji HPC, saziva sv. arhijerejski sabor, posvećuje sv. ulje za cijelu HPC, posvećuje sam ili preko izabranih osobe, izabrane za episkope. (Isto, čl. 48., str. 75) Za episkopa i pomoćnog episkopa može biti izabran onaj svećenik: a) koji ima sve kanonske uvjete, predviđene za episkopa u pravoslavnoj crkvi, b) koji je svršio pravoslavnu duhovnu akademiju ili pravoslavni bogoslovni fakultet i c) koji je državljanin NDH. (Isto, čl. 49., str. 76) Episkope i njihove zamjenike bira sv. arhijerejski sabor pod predsjedavanjem patrijarha, kad su prisutne dvije trećine episkopa. (Isto, čl. 50., str. 76) Sv. arhijerejski sabor je najviše hijerarhijsko predstavništvo, crkveno-zakonodavna oblast u poslovima vjere, bogoslužja, crkvenog poredka i unutarnjeg uređenje crkve. (Isti izvor, čl. 52., str. 77) Veliki crkveni sud je vrhovna sudbena oblast za prijestupe svećenstva i svjetovnjaka u vjerskim stvarima, ženidbene parnice kao i za prijepore unutarnje crkvene naravi. (Isto, čl. 60., str. 81) Eparhijski crkveni sud je djelatnik episkopa za crkveno sudstvo i poslovanje unutarnje crkvene uprave u pojedinim eparhijama. (Isto, čl. 67., str. 82) Na čelu svake župe (parohije) jest župnik (paroh), koji je privremen ili stalan, a postavlja ga episkop koji mora stalno prebivati u svojoj župi i ne smije se udaljavati duže od pet dana bez odobrenja episkopa. (Isto, čl. 84., str. 86) Crkveno obćinski upravni odbor čini 6 do 12 članova pravoslavne crkve (vjere) u jednoj župi (parohiji). Služba odbornika je počastna koji se biraju na tri godine. (Isto, čl. 93., str. 88) Za obrazovanje hrvatskog pravoslavnog svećenstva osnovat će se zakonskom odredbom pravoslavni bogoslovni fakultet na Hrvatskom sveučilištu u Zagrebu. (Isto, čl. 110., str. 93) U Zagrebu se osniva sjemenište za svećenike pripravnike HPC. (Isto, čl. 114., str. 93) HPC samostalno upravlja i raspolaže svojom crkvenom imovinom i svojim prihodima pod nadzorom ministrastva pravosuđa i bogoštovlja. (Isto, čl. 115., str. 93-94) Prvog patrijarha HPC imenuje Poglavnik, kao i prve episkope HPC. (Isti izvor, čl. 116., str. 94) Ustrojstvo HPC prema ovom ustavu, ima se izvršiti u toku triju narednih godina. Za provedbu toga ustrojstva imenuje se privremeni mješoviti odbor od članova HPC i predstavnika ministarstva pravosuđa i goboštovlja, koga imenuje Poglavnik NDH na prijedlog ministra pravosuđa i bogoštovlja i metropolita u Zagrebu. Svećenici HPC, svećeničke udove i djeca, primat će plaću prema zakonu o činovnicima. Ovaj ustav zadobiva pravnu moć, kad ga potvrdi Poglavnik NDH, te stupa na snagu danom proglašenja u Narodnim novinama. (Isti izvor, čl., 123. str. 96)

5. Obvezni rad za potrebe narodnog gospodarstva:

Zakonska odredba o obveznom radu za potrebe narodnog gospodarstva, donesena je 2. lipnja 1942., (Isti izvor, str. 105-108) sukladno kojoj veliki župani, a za područje grada Zagreba načelnik, mogu narediti obvezatan rad: a) kod obrade zemljišta, sjetve, vršitbe, i berbe plodina, b) kod radova na građenju i popravku javnih putova i radova na drugim javnim gradnjama, c) kod radova na poboljšanju zemljišta i d) kod sječe i dovoza gorivog drveta. Obvezatan rad se sastoji u osobnom tjelesnom radu i u davanju vozila i tegleće stoke na uporabu. (Isto, čl. 1. i 2., str. 105) Pod obvezan rad podpadaju svi za rad sposobni mužkarci u dobi od navršene 18. do 60. godine života. (Isto, čl. 3., str. 105) Radnim obveznicima pripada novčana nadoknada za njihov osobni rad kao i za uporabu njihovih vozila odosno stoke. (Isti izvor, čl. 8., str. 107)

6. Pojam „stanja zaštitne pripravnosti“:

Sukladno naredbi ministarstva hrvatskog domobranstva od 30. svibnja 1942., (Isti izvor. str. 181-183) pod pojmom stanja zaštitne sposobnosti razumijeva se stanje zaštitne pripravnosti koje traje načelno od časa kad se država nalazi pred opasnošću, da bude napadnuta od početka pa do svršetka rata. (Isto, čl. 1., str. 181

7. Pojam „stanje podpune zaštitne pripravnosti“:

Stanje podpune zaštitne pripravnosti traje od časa proglašenje, odnosno od časa izvršenog napadaja pa sve do opoziva pred napadima iz zraka. (Isti izovr, čl. 4., str. 182.) Dakle, država Hrvatska se službeno nalazila u ratnom stanju sa jednim brojem država i izložena učestalim zračnim napadajima neprijateljskih država.

8. Pitanja kriminaliteta u NDH:

Propisnik o ustrojstvu i poslovanju središnjeg državnog ureda za suzbijanje kriminaliteta, donesen je 16. svibnja 1942. (Isti izvor, str. 191-200) Poslovanje središnjeg državnog ureda za suzbijanje kriminaliteta, prenesena na redarstvene oblasti, odvija se u kriminalnim odsjecima župskih redarstvenih oblasti u Banjoj Luci, Osieku i Sarajevu, u kriminalnom odsjeku redarstvenih oblasti za grad Zagreb. (Isti izvor, čl.1., str. 191) Banja Luka obuhvata slijedeće župske oblasti: Sana i Luka, Krbava i Psat, Pliva i Rama, te Usora i Soli. Grad Osijek obuhvata ove velike župe: Baranja, Posavje, Vuka, Livac i Zapolje. Grad i oblast Sarajevo obuhvata slijedeće velike župe: Vrhbosna, Lašva i Glaž, Dubrava, Hum te Cetina. Zagreb obuhvata: Prigorje, Zagorje, Bilogora, Gora, Pokupje, Modruš, Vinodol i Podgorje, Lika i Gacka, te Bribir i Sidraga. (Isto, čl. 2., str. 191-192) Proizilazi, da su nove hrvatske vlasti prihvatile u službenoj uporabi povijesne nazive hrvatskih pokrajina te da su dobro poznavale stariju hrvatsku povijest i izvorne nazive hrvatskih pokrajina i zemalja.

9. Likvidacija Jugoslavenskog „Feniksa“:

Premda je država Hrvatska oblik negacije vještačke jugoslavenske državne tvorevine pod srbskim vođstvom, ona je preuzela obveze društava bivše kraljevine Jugoslavije. Zakonska odredba o konačnoj likvidaciji jugoslavenskog Feniksa i o ustupanju njegove imovine na području NDH, Savezu Napretkovih udruga za osiguranje, štednju i privredu u Sarajevu, donesena je 12. lipnja 1942. (Isto, str. 228-238) Dakle, sve obveze bivšeg jugoslavenskog Feniksa kao i obveze prema osiguranicima i ustupanje njegove imovine, preuzeo je Savez napretkovih zadruga u Sarajevu.

10. Ocjenjivanje školske izobrazbe:

Zakonska odredba o osnutku Povjerenstva za ocjenjivanje školske izobrazbe, donesena je 11. lipnja 1942. (Isto, str. 239) Prema ovoj zakonskoj odredbi, pri ministarstvu nastave ustanovljuje se povjerenstvo za ocjenjivanje školske izobrazbe svih struka javnih službenika na čitavom području NDH. Dakle, NDH je bila pravno ustrojena država od vrha do baze.

11. Uzgoj školjaka:

Zakonska odredba o osnivanju Istraživaone za uzgoj školjaka, donesena je 11. lipnja 1942., (Isti izvor, str. 240-241) prema kojoj se osniva Istraživaona za uzgoj školjaka sa sjedištem u Stonu Malome.

12. Gradovi u NDH:

Gradovi u NDH su: Zagreb, Sisak, Karlovac, Varaždin, Sarajevo, Dubrovnik, Osiek, Banja Luka, Zemun, Mostar, Brod na Savi, Senj i Omiš. (Isti izvor, str. 247) Drugi veći gradovi: Rijeka, Pula, Zadar i Split su bili pod talijanskim okupacionim vlastima.

13. Osnutak redarstvene oblasti u Bos. Brodu:

Naredba Ministarstva unutarnjih poslova o osnutku redarstvene oblasti u Brodu na Savi, donesena je 6. lipnja 1942., (Isti izvor, str. 261) kojom se osniva u Bosanskom Brodu izpostava župske redarstvene oblasti s djelokrugom redarstvene oblasti kao prvomolbene oblasti.

14. Poštanska služba:

Prema Utanačenju između Njemačke i Hrvatske poštanske uprave o poštanskoj službi između Njemačkog Reicha i NDH, od 14. lipnja 1942., podpisano u Zagrebu i Berlinu, u poštanskoj službi između Njemačke (uključujući Češko-moravski protektorat) i Hrvatske, vrijede propisi Svjeske poštanske konvencije, njezinih uredaba i propisnika. Dakle, NDH je bila članica Svjetske poštanske konvencije i time priznata u međunarodnim odnosima u oblasti poštanskog prometa.

15. Nadzor nad učenicima u izvanškolsko vrijeme:

Ministarstvo nastave, odjel za srednje školstvo, izdalo je 18. lipnja 1942., Upustvo o nadzoru nad učenicima srednjih škola u izvanškolsko vrijeme (Isto, str. 295-296), objavljeno u Narodnim novinama od 18. lipnja 1942., broj 134) prema kojem se nastavno osoblje srednjih škola na čitavom području NDH, upućuje da paze na duševni razvoj mladeži u pozitivnom smijeru, i potiskujući sve zle sklonosti, kako bi mladež, oteli utjecaju negativnih činitelja. Zato moraju nastavnici nastojati, da budu vođe i upravljači mladeži ne samo u školi za vrijeme obuke, već osobito danas (1942. godina i razdoblje II. Svjetskog rata), i izvan nje. Kao da su ove upute napisane u našem vremenu. Nastavnicima se predlaže, da u izvanškolsko vrijeme, poduzimaju s mladeži šetnje u najbližu okolicu grada. „Danas, kad vlada nestašica radne snage, ići će i u polje i radom svojih ruku pomagati u izgradnji i jačanju domovine.“ (Isti izvor, str. 296) Ovom Upustvu se ne može staviti ozbiljan prigovor, dapače, pokazuje koliko su nove hrvatske vlasti skrbile za razvoj hrvatske mladeži u nesigurnim vremenima.

16. Sporazumak između Pošte Njemačke i Hrvatske:

Sporazumak između Pošte Njemačkog Reicha i Hrvatske poštanske i brzojavne uprave, o brzojavnoj službi, podpisan je u 14. lipnja 1942. u Zagrebu, (Isti izvor, str. 305-307) prema kojem će se brzojavna služba između Njemačke i Hrvatske odvijati žičanim putem. (Isto, čl. 3., str. 305) Premda su između Njemačke i NDH službeno postojali razvijeni i prijateljski odnosi, u pozadini su postojale nesuglasice budući su nove hrvatske vlasti nastojale oživotvoriti model samostalne unutarnje i nezavisnu vanjsku politiku.

Dr. sc. Ivica Ivo Josipović