By Nedavni predsjednički izbori u SAD kao i u RH mnaje više proizišli su onako kako se i očekivalo.
U SAD pobjeda Trumpa, iako za mnoge neočekivana zahvaljujući još jednom jednostranom informiranju, otvorila je jednu novu stranicu u američkoj politici, ali još važnije predstavlja prekretnicu u svjetskom smislu. Znači kraj jedne skrajne ljevičarske maskirane marsksističke ideologije ili kako se to kolokvijalno naziva ‘woke’ ideologije.
Nije ni čudo da je jedna od prvih Trumpovih predsjedničkih izvršnih odredbi bila ukidanje, Ureda za raznolikost, jednakost i uključenost (DEI) i prava LGBTQ osoba i rasnih manjina, ključne ljevičarske plataforme koja pod krinkom pravde i izbora predstavlja razbijanje društva kakvog poznajemo, zacrtanog u krščanskoj zapadno-europskoj kulturi i tradiciji i formiranju jednog totalnog novog.
Slično već klasičnom marksističkom poimanju gdje za stvoriti novo društvo, Novu klasu, treba prvo razbiti postojeću, drastično je preoblikovati, uništiti, da bi na njenom zgarištu izgradili novu. Ustvari zamjenili jedno za drugu, jasno uvijek pod kontrolom ‘avangardnog’ komunizma.
Međuostalim, ključna je bila donekle čudna Trumpova izjava prilikom njegovog ustoličenja da nova američka adminisracija priznaje samo dva spola, muški i ženski. Kažem ‘čudna’ jer je tako bilo od pamtivijeka, ali se novijim ljevičarskim makinacijama počela stvarati jedna nova ljestvica spolova, na bazi umjetne oplodnje i psihološke manipulacije, projektirana prema nečijem ukusu ili modi.
A najgore od svega bila je igra sa dječim pubertitetom, gdje se djeci u tim najosjetljivijim godinama razvoja i rasta tobože htjelo dati izbor da sami odluče svoju spolnu budućnost putem droga pa čak i nepovratnog kirurškog zahvata. Ništa drugo nego grubi, tipični, marksistički ideološki prevrat, ovog puta putem spola, umjesto ranije propale klasne podjele.
Nije za čuditi se da je svijet uoči američkih predsjedničkih izbora bio stalno bombardiran sa floskulama o Trumpovom fašizmu, nacizmu. ‘Novi Hitler’, diktator, zaboravljajući da je on već jednom prije bio predsjednik SAD i da je bio to što mu se prepisuje već bi se prije pokazalo. Ali jasno, kad imate korumpiranu administraciju na vlasti, koja kao takva djeluje i na sudstvo, policiju i ostale državne organe, pogotovo na medije, onda možete raditi što hočete.
Zato je ovaTrumpova pobjeda od ogromne povijesne važnosti. I možda je dobro da je njegov prijašnji mandat prekinut, ili kako on to kaže “ukraden”, da bi dosadašnja ekstremna lijevo orijentirana politička elita u SAD pokazala svoje pravo lice. A taj trend nije započeo u vrijeme Bidenova mandata nego svoje korijenje vuče još iz vremena Clintona i Obame.
A da je to tako vidljivo je i po promjenama i u drugim ljevičarskim vladama u svijetu. Od Novog Zelanda, Kanade, Istočno europskih zemalja EU, Italije, Austrije, Nizozemske, Švedske, rasta desnice u Francuskoj i skorog pada ljevice u Njemačkoj. Karakterizirano u ljevo kontroliranim medijima kao val ‘ekstremne’ desnice. To više od straha i realizacije da se mijenja tlo pod nogama.
Prema sadašnjim anketama očekuje se ove godine promjena u Australiji, pad sadašnje laburističke vlade, dok u Velikoj Britaniji tek novo izabrana ljevica, nakon dugogodišnjeg konzervativnog mandata, već je u padu i vrlo lako da se nađe izolirana u novoj Trumpovoj međunardnoj sferi.
Što se tiče Hrvatske situacija je nejasna pogotovo prilikom ponovnog, iako očekivanog, izbora Milanovića na mjesto predsjednika države. Predsjednička više titularna nego izvršna vlast momentalno zamagljuje političku scenu u zemlji jer nemamo jasno definiranu desnicu i ljevicu. Taj formativni proces još je u toku, zaostao kao i često spomenuta ‘lustracija’. Ovaj drugi je pod upitnikom, jer se postavlja pitanje tko bi ostao kad bi je sproveli!?
Sadašnji suživot dvaju tabora, na Pantovčaku i Banskim dvorima, će se nastaviti, drugog izbora nema, ali to ne znači da neće doći do eventualne kristalizacije, konsolidacije, u dvije oporbene strane, mislim na desnicu i ljevicu, kao što to postoji u svim većim demokracijama svijeta koje se bore za vlast. Tek onda će doći do neke političke stabilnosti u Hrvatskoj.
Ova stabilnost je važna ne radi nekog zajedništva nego radi normalnog funkcioniranja demokracije. Jer u demokraciji ne vlada samo vladajuća strana, koalicija, nego i službena oporba je dio te vlasti, zato je važno da su obe strane jasno definirane, a ne kao što je sada slučaj u RH. Lijevoj oporbi je glava na jednom mjestu a tijelo na drugom. Dok je desna rastrgana, djelomično u vladi a djelomično u oporbi. Zato je i bilo moguće imati rezultate koje smo imali u predsjedničkim izborima!
Promjene kojima težimo omogućit će i promjene na vrhu, ništa nije vječno, tako ni oni. I Trump je morao čekati četri godine da se ponovno vrati na vlast. Stoga i mi moramo pričekati ovih četri-pet godina, da se u međuvremenu formiraju jasna dva glavna politička bloka, i iskrsnu novi lideri.
Mislim da je to jedini put iako je to nekima predugo za čekati ali demokracija nije autokracija ili nešto slično, ona ide svojim putem, vremenski nije ograničena niti smije biti ograničena.
Oni grlati u Saboru koji svaki dan traže nove prije vremenske izbore trebaju se malo susdržati i početi konstruktivno raditi, dugoročno, gledajući kako najbolje urediti rad Sabora, učiniti ga učinkovitijem, jer je ono glavno izvršno tijelo u zemlji. Zakoni se donašaju na Markovom trgu, to treba imati u vidu i sva riješenja iz tuda proizalze a sve drugo su samo zavrzlame.
Neka Trumpova pobjeda bude poticaj za jedan bolji svijet, isto tako i bolju Hrvatsku koja je slobodna i neovisna kao država ali još nesređena što se tiče političkog uređenja i djelovanja. Na tome treba proraditi mimo svih stvarnih i često kreiranih poteškoća s kojim se susrečemo. Kao i u SAD, umjesto MAGA, Ucinimo Hrvatsku Velikom (opet)!
Stjepan Asić
