By Izgleda da je u nedavnom raskolu u Hrvatskom saboru oko odluke o pružanju obuke ukrajinskim vojnicima najviše ostao ostećen imiđ Hrvatske u svijetu a najmanje aktualna pomoć Ukrajini.koja se i dalje neovisno o ove odluke odvija.
Još jednom došlo je na vidjelo da Hrvatska kao politička cijelina ne funkcionira, da ustvari u zemlji postoju paralene strukture vlasti, jedna u Banskim dvorima a druga na Pantovčaku.
Što je sigurno jedan anakronizam u funkcioniranju jedne zemlje i kojeg bi trebalo čim prije ispraviti ako želimo bolju bućunost hrvatskom narodu i ako želimo izbjeći ruglu naših susjeda.
Također je jasno da sadašnja oporba u Saboru nije tu ništa pomogla, baš obrnuto s punim žarom dala se uključit u vrtolog nadmetanja, tko će koga , kako reče u nedavnoj izjavi za Jutarnji list Žarko Puhovski, umirovljeni sveučilisni profesor političke filozofije, misleći ovdje na predsjednika države Milanovića i predsjednika Vlade RH Plenkovića.
Na toj vertikali odvijaju se svi najnoviji politički okršaji u Hrvatskoj, popračeni s dobrom dozom nevjerice i sakrazma od strane nasih susjeda pogotovo EU kojoj toliko težimo i nastojimo se približit, ne samo ekonomski, nego i politički a još više na društvenom nivou.
Unatoć svim naporima, uspjesima, kao nedavni ulazak u Šengen zonu EU, zatim prihvačanja Eura kao državne valute, s ovakvim ispadima u Saboru i dalje ostajemo na margini naprednih demokracija svijeta.
Izgleda do to Oporbu u Hrvatskom saboru najmanje brine. Glavno im je oštetiti državnu vlast, specifično Plenkovića i vladajuću stranku, sve drugo imiđ zemlje u svijetu je sporedno.
Kako je to vrlo dobro naznačeno u diskusiji u Saboru nemože se na jednu ruku dati moralna potpora Ukrajinskom narodu a onda kad dođe do aktualne podrške povući se u neke mišje rupe pozivajući se na Ustav RH kao tobože glavnog arbitra u donošenju odluka.
Ustav RH kao i svi drugi mjerodavni doukumenti na čijoj bazi funkcionira jedna država samo su mrtvo slovo na papiru a postanu živo slovo onda kad ih Hrvatskih sabor i ostala nadležna administrativna tijela svojim radom i odlukama stavu u djelo.
A da se radi o jednoj smicalici bilo je vidljivo po izjavi SDP-ov glasnogovornika na jednom sučeljavanju u Dnevniku HRT kad je izjavio da jednom kad dođe do suglansosti izmedju Predsjednika vlade i Predsjednike države onda će (SDP) podržati vladin prijedlog!
Žalosno je bilo gledati kako jedan po jedan iz raznih saborskih oporbenih krugova neuvjerljivo nastoji opravdati svoju nesuglasnost s prijedlogom Vlade RH za pružanje obuke ukrajinskim vojnicima na tlu RH. I to dolazeći od predstavnika naroda koji je prošao strahotu strane agresije, u ovom slučaju Domovinskog rata, gdje je svaka i najmanja pomoć izvana bila ko nebeska mana ugroženom narodu.
Zar smo tako brzo zaboravili tu našu krvavu borbu za opstanak koju danas vodi ukrajinski narod suprostavljajucć se ruskoj (Putinovoj) invaziji. Ovdje se, kako reče Puhovski, nije radilo o ustavnom problemu već o nečemu sasvim drugom.
Još jednom Hrvatski se sabor pokazao ne-funkcionarnim zahvaljujući neorganiziranoj oporbi koja nije u stanju da kontrolira svoje redove, koja selektivno glasa ne mareći za interese Hrvatske države, a najmanje njenih građane koji su ih izabrali.
A izgleda da je to ono ključno što nedostaje u cijeloj ovoj prići, vjerodostojnost, učinkovitost Hrvtaskog sabora.
Možemo slobodno reči, citirajući još jednom Žarka Puhovskog da se tu ne radi ni o kakvom Plenkovićevom fijasku, kako fantaziraju neki ljudi iz oporbe nego o takozvanom prebrojavanju na liniji Banski dvori/ Pantovčak, to jest fijasku hrvatskog političkog sistema.
Očigledno je da u jednoj funkcionalnoj pravnoj državi nemogu biti dva žarišta vlasti, da sadašnji tako zvani polupredsjenički sistem u Hrvatskoj ne funkcionira pogotovo ako se oba pozivaju na mandat od naroda. Dovoljno je da imamo jedno izvršno tijelo, a to je Vlada RH zajedno s Hrvatskim saborom koji u ulozi oporbe kontrolira (učestuje) u radu.
Za to nam nije potreban jos jedan kontrolni punkt u rukama Predsjednika republike, čija bi dužnost trebala biti uglavnom ceremonijalna a nikako izvršna u punom smislu riječi.
A ta vlast čak i da ostane u sadašnjim okvirima bilo bi moguća samo onda ako osoba koja vrši tu dužnost je svijesna svoje ograničenosti, umjesto da parira nadopunuje izvršnu vlast. Nažalost to je previše za očekivat od sadašnjeg stanara Pantovčaka.
Izbjegavanjem odgovornosti, ne dolakskom na sjednicu Sabora, ne glasovanjem daje se slaba slika funkicioniranja jedne zemlje. Ako želimo da nas naši susjedi ozbilno shvate onda se moramo ozbilno i ponašati, a ne kao mala djeca koja se natječu tko će kome nanjeti više štete ne misleći na posljedice za koje svi ispaštamo.
Stjepan Asić
19-12-23
