Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

”Jedan dio Bošnjaka (hvala Bogu mali trenutno) ‘spas’ je pronašao u radikalnom Islamu. Oni su prijetnja svima nama. Drugi nešto veći su nacionalisti, a treći i najbrojniji pod krinkom građanstva pokušavaju riješiti naša nacionalna pitanja. Razjedinjenost u svakom pogledu.” (bošnjački forum, 30.03.2010.)

Sadašnja  Bosna i Hercegovina, ovakva kakva jest, predstavlja najugroženije podneblje u Europi, gdje će prije ili kasnije doživjeti sudbinu današnje Ukrajine. Možda, čak, imati tragičnije posljedice, jer njeni (BiH) neprijatelji uglavnom su domaća čeljad, koji se ”hrani” s nacionalnom i vjerskom mržnjom do – ludila; jedni to čine (Bošnjaci) s ciljem potpune dominacije, drugi (Hrvati) se bore za opstanak  na stoljetnim ognjištima, odaklen ih nisu mogli istrijebiti (potamaniti) niti polustoljetna tiranija (zulum) Osmanlija.  

Daytonskim sporazumom zaustavljen je (privremeno) rat, ali nije uspostavljen mir, jer su srpskim agresorima za zločinačke zasluge odredili ”republičke” granice koje se više nikada ne će moći povratiti na obalu rijeke Drine, koja je postavljena još u doba Rimskog carstva: na zapadni i istočni dio  u vrijeme Dioklecijana (284-305) koji je također  pokrenuo upravno-teritorijalnu reorganizaciju nužnu obzirom na ogromne razmjere  Carstva. U prvoj polovici 4. vijeka  nastavlja se administrativno-teritorijalno organiziranje Carstva te su osnovane tri velike prefekture: prefektura istok; prefektura Ilirska, Italije te prefektura Galija.

Dakle,  godine 396. Drina je postala granicom između dvaju dijelova Rimskog Carstva, ali samo na kratko vrijeme (41 godinu). Zapadnorimska carica Gala Placidija sklapa brak između svoga sina i kćeri istočnorimskog carstva, tom je prilikom carica ustupila čitav Ilirik Istočnom Rimskom Carstvu.

Tek nakon  crkvenog raskola (1054.) Drina je postala apsolutna granica  između katoličkog i pravoslavnog svijeta. Ponovo, nakon okupacije od Turaka,  na Drini je sagrađena  ”ćuprija” zaslugom Mehmed-paše Sokolovića, velikog vezira trojice sultana (1565.-1578. godine) – Sulejmana Veličanstvenog, Selima II. i Murata III. Dakle, početkom 16. stoljeća – Drina gubi svoje granično značenje Istoka i Zapada.  Za vrijeme NDH ponovo je rijeka Drina bila granica Hrvatske i Srbije od 1941. do 1945. godine.

Za vrijeme obje Jugoslavije (Karađorđeve i Titove) također granica na Drini nije imalo očito važno značenje, izuzev – povijesno.  Konačno, nakon Daytonskog sporazum, zapadno od Drine (49% teritorija BiH) zacrtane su nove granice ”Republike Srpske” (Srbija s obje strane Drine) s potpisom 14. 12. 1995. Daytonskog mirovnog sporazuma u Parizu, kojim je prema dogovoru 21. 11. 1995. u Daytonu (SAD) i prekinut rat u BiH. Ali, Bošnjaci se stalno pozivaju na Osmanlija iz 1463. godine, koje  su navodno oni pozvali u BiH!!!

Bosnu nisu okupirali Turci !?

Naime, ”većinski narod je odlučio da pristupi Osmanskom Carstvu”!? Bošnjaci hoće reći da su ”imali prave razloge” za dolazak Turaka (osmanlija) u Bosnu 1463. godine, bio im je povod  pape Pio II. koji je u lipnju 1459. sazvao skup svih katoličkih  kraljeva, kardinala i biskupa u Mantovi u Italiji, na tom skupu njemu je bio glavni cilj animirati i pripremiti vojsku i stati na čelo kršćanske-katoličke vojske koja je, njemu i njegovim kardinalima, trebala istrijebiti tu ‘herezu’, one koji su opoganili narod u Hrvatskoj i Bosni. Ako se uzme vrijeme njegovog animiranja 1459. u Bosni su bili većinski narod Bošnjaci (sic!) i sami sa sobom.” (bošnjački forum, 13.01.2012.)

Nakon gore objavljenog članka bilo je dosta komentara, u kojima su iznesene povijesne činjenice, među ostalim izdvajamo: ”Povijest tzv. Bošnjaka počinje 14. prosinca 1995. kad se prvi put spominju u nekoj međunarodnoj deklaraciji (Daytonskom sporazumu). Još na zadnjem popisu stanovnika BiH nitko se nije izjasnio kao Bošnjak. (!?) Apsurd je to što neki govore o Bošnjacima u Drugom svjetskom ratu, koji je završen prije 50 godina nego što je izmišljen tzv. bošnjački narod – 1995. godine.” (bp)

Muslimani koji se danas izjašnjavaju – Bošnjancima, kao da im nije uopće stalo do Istočne polovice Bosne i Hercegovine, koja je samo formalno u federaciji BiH, i koju će Milorad Dodik ”sjediniti” sa majčicom  Srbijom – kad za to bude prilika. Naime, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik već imaju razrađen plan Velike Srbije. Dočim, Bošnjaci su sve svoje političko-fašističke i šovinističke snage, i veze u svijetu, usredotočili za istrebljenje hrvatskog naroda i katoličke vjere iz tzv. Federacije BiH, odnosno druge polovice BiH.

Mediji bošnjačkih i hrvatskih informacijskih služba na veliko su pisali u jesen 2019. godine o deklaraciji vladajuće SDA-a gdje je jasno proklamiran cilj unitarne BiH. U deklaraciji se zagovara načelo – jedan čovjek – jedan glas, jedan bosanski identitet, jedan bosanski jezik, jedan vrhovni sud, jedna policija. Cilj je, dakle nedvojbeno unitarna BiH u koji bi afirmacija tzv. bosanskoga identiteta u ”bošnjački narod” bila  privilegirana. Naravno, s unitarizacijom se podrazumijeva ukidanje entiteta i županija, jer u drugačijoj perspektivi višebošnajčki koncept aspirira na cijelu BiH. Ovo nije samo plan SDA-a nego o tome postoji konsenzus cjelokupne bošnjačke političke klike.

Za ostvarenje svojih ciljeva bošnjačko Sarajevo spremno je i  dalje primjeniti čak i nasilje. Izetbegović je  svojedobno iznio definitivni plan: ”Hrvati imaju  previše prava i ako ovako nastave, za dvije će se godine probosanske snage organizirati, ne će imati ni ovo danas što imaju, razbit ćemo ovakve partitete… Ne mogu Hrvati imati isto kao i mi kojih ima četiri puta više… Ako bude potrebno , imamo i prijatelje iz Europe i islamskih zemalja, ne daj Bože, potrebe, pobijedit ćemo i vojno ako treba…” (?)

I mi imamo konje za trku!

Često se s ovim podnaslovom izričito želi reći neprijatelju, da i potencijalne žrtve imaju određenu snagu braniti se – i obraniti od najezde dušmana.

Primjera radi, u nedavnom Domovinskom ratu hrvatski je narod, ne samo pobjedio neprijatelje – krajišničke črtnike, četnike iz Srbije i Crne Gore i JNA-a, treću vojnu silu u Europi, koji su (”kao zečevi pobjegli” – Slobo) te oslobodili okupirani teritorij tzv. Republike Srpske Krajine.  Potrebno je naglasiti, da je prije  agresije  Hrvatskoj oduzeta civilna zaštita, odnosno Hrvatska je bila razoružana, također u vrijeme agresije UN uvodi embargo na oružje, a Hrvatska nije imala ni vanjskih saveznika, jer njima je odgovarala Jugoslavija.

I mi želimo reći Izetbegoviću i Bošnjacima: ne daj Bože, potrebe, pobijedit ćemo i vojno ako treba! Muslimanskom pučanstvu u BiH nije više potreban novi pokolj, nova Srebrenica, jer ima i previše grobnica (mezarluci), također i veliki broj onih za čije se kosti još i ne zna u kojim su jamama na vječnom počivalištu.

S druge strane, ne može se zaboraviti da je tzv. Armija Bosne i Hercegovine počinila velike zločina – masakr  hrvatskog naroda u BiH; opljačkali što su mogli a potom kuće i ostalo zapalili. Čak je više zla i štete učinila ”Armija BiH” od masovnih zločina koje su počinili četnici i JNA nad hrvatskim pučanstvom u BiH, još nisu ni pronađene sve jame i masovne grobnice u kojima su kosti hrvatskih svećenika, zarobljenika i mještana gdje su cijela sela opustošena.

Nažalost, Sarajevo ima istu ideologiju koju su imali Srbi u Jugoslaviji: ”Po uzoru na velikosrpsku doktrinu, po kojoj je svakom Hrvatu bilo važno na leđa uprtiti teret ustaštva, tako se i u BiH nakon posljednjeg rata programirano nastoji Hrvatima implicirati osjećaj krivnje zbog kojeg bi se trebali ispričavati na svakom koraku…

– Riječ je o metodama specijalnog rata koji je poznat u svijetu, a u BiH ga manje-više neuvijeno uglavnom promovira političko Sarajevo… predstavljajući se kao strana koja u posljednjem ratu nije činila masovne zločine, nego tek ‘izolirane’ incidente. Nisu izolirani zločini – Grbavica, Uzdol, Doljani, 100-tinjak kilometara od Sarajeva do Mostara doslovno je etnički očišćeno od Hrvata cijelim tokom rijeke Neretve. Bez za UZP ili sustavne zločine i progone…” (Davor Dijanović, večernji.ba, 07.07.2022.)

Ako Izetbegovićevi radikalni Bošnjaci teme nacionalnu ideologiju na    bošnjakom terorizmu u BiH; ako Vučićevi četnici u Srbiji i BiH crtaju novu kartu  ”Velike Srbije”, a sve s ciljem – istrebljivanjem hrvatskog naroda iz Herceg-Bosne, onda Hrvati iz RH, BiH i  iseljeništva trebaju spremiti Ustaše da obrane svoja ognjišta. Alea iacta est! 

Naime, Bošnjaci su toliko obmanjeni idejom ”Velike Srbije” pa sanjaju o velikoj – Islamskoj državi na Balkanu, u kojoj bi se našla Albanija, Kosovo, Sandžak i BiH. Prije svega, takav koncept države s islamskom  konotacijom nje ostvarljiv u kršćanskoj Europi, s tim više što se u praksi pokazalo da je terorizam ukorijenjen u islamizmu.

Muslimanima u BiH se nameće – Bošnjaštvo

Zapravo, u BiH živi oko 40%  muslimana/Muslimana koji imaju hrvatsko državljanstvo; u Hrvatskoj živi veliki broj muslimana (62.977, od čega se 9.647 izjašnjava Hrvatima (popis stanovništva 2011.), koji su starosjedioci ili su izbjeglice za vrijeme rata, kojima je Sarajevska čaršija nametnula naziv: ”Bošnjačka nacionalna manjina u Hrvatskoj”. Poznata je činjenica da su hoteli u Makarskoj i diljem Jadranskog mora bili za vrijeme rata nastanjeni izbjeglicama iz BiH. Nakon rata neke izbjeglice su se vratili doma, a drugi su ostali u Hrvatskoj.

Bošnjaci su, vjerski ili nacionalno, najveći neprijatelj kršćanstva, a pošto je hrvatski narod poznat kao Antemurale Christianitis što predstavlja veliku prepreku za islamizaciju Europe.

”Glasnogovornici tog okupatora i agresora tutnjaju o toj krvavoj prošlosti, radeći sve da ona bude i sadašnjost i postane trajna budućnost.. A Bosna i Hercegovina  nestaje u izdaji i veleizdaji Bošnjaka muslimana kao amanet Turskoj i Turčinu. Nastaje u zahuktanom procesu poturčenje, ne samo vlastitog bošnjačkog naroda, već i u ponovnom prisilnom poturčenju nemuslimana, a u nastavku istog onog konfesiocida kakav je provodila i provela, još uvijek za taj zločin genocida nekažnjena, Turska.

– Proces poturčenja bošnjačka strana pokušava nametnuti muslimanima kao pravilo domoljublja. Sve izvan tih okvira ocjenjuje se  kao antibošnjačko, antimuslimansko i protiv Bosne i Hercegovine.  Čudno bošnjačko domoljublje, čudna Bosna i Hercegovina, čudna sadašnjost, u kojoj se ne vide nikakvi putevi u budućnost. No izdana zemlja, ostavljena u amanet okupatoru koji joj je izbriso svaki njen europski i kršćanski trag u polutisućnom danku u krvi, i ne može imati budućnost.”

https://www.hrvatski-fokus.hr/2018/10/18214/

”Bosanski jezik” je novi  oblik – terorizma

 Najprovokativniji ”dokument” je Neretvanska deklaracija o bosanskom jeziku 29. travnja 2016. Naime, ”Riječ je o političkom udaru u same temelje Ustava Bosne i Hercegovine. Pod tobožnjem skrbi za očuvanje imena bosanskog jezika otvoreno je iskazna teritorijalna pretenzija prema prostoru neretvanske doline, koji bi u budućem preustroju  BiH postata teritorijalnom okosnicom trećeg, hrvatskog entiteta, a na kojem većinom žive Hrvati kao ustavni konstitutivni narod s pravom na slobodnu uporabu hrvatskog jezika, iznio je  Akademik fra Andrija Nikić, predsjednik Hrvatske HAZU i HKD-a Napredak u Mostaru. Bosanska  lingvistička akademija u Stocu, matični odbor Bošnjačke zajednice kulture ”Preporod” u Sarajevu i Odsjek za bosanski jezik i književnost Fakulteta humanističkih nauka Univerziteta ”Džemal Bijedić” u Mostaru 29. travnja 2016. donijeli su javni proglas: Neretvanska deklaracija o bosanskom jeziku. Na osnovu sadržanog teksta sastavljena od niza povijesnih neistina i ligvinskičkih netočnosti,  fra Andrija je iznio povijesne činjenice u sedam točaka. Potom je iznio ligvinstičke činjenice o ‘bosanskom jeziku’ u osam  točaka.

– Prisjećajući se upozorenje popa Martinca iz vremena Krbavske bitke 1493. kako Turci ‘nalegoše na jezik hrvatski’ ovim odgovorom na Deklaraciju posvješćujem da je u Hercegovini teško bilo Hrvat biti, te  upravljam navedene primjedbe cjelokupnoj javnosti da se osvijesti pred novim napadom. Zašto je jedini način, piše Domagoj Tolić, ‘da se Hrvati izbore za svoju federalnu jedinicu… Sve drugo je srljanje u maglu iz koje izlazi jedino vode izvan zemlje u kojoj su rođeni.” 

https://hkm.hr/feljton/turci-nalegose-na-jazik-hrvacki-zapis-popa-martinca/

Koga uopće zanima istina o ”nacionalnoj” pojavi bošnjaštva muslimanskog pučanstva u BiH, taj treba pročitati odgovor fra Andrije na neistinu ” bosanskog jezika” gdje se u Bečkom književno dogovoru 1850. ne spominje ni Bosanski, ni Bošnjački jezik. Spominje se  jedan narod, jedan jezik i jedna književnost.” (www.hkd-napredak-mostar.ba i www. hazu.ba Mostar. (07-06-2022.)  Ne sus Minervam!/ Neka svinja ne podučava Minervu (u starorimskoj mitologiji – boginju mudrosti)

 U većinskom bošnjačkom dijelu BiH nastavlja se  kampanja uništavanja hrvatskih identitetskih obilježja.Ovog puta ponovno su na meti hrvatske zastave istaknute na katoličkim grobljima u župi Jelah kod Tešnja. tako su nedavno u  prije nekoliko mjeseci u Sarajevu uništeni vijenci postavljeni u spomen na pale branitelje HVO-a.  Prije nekoliko mjeseci u Varešu je također strgnuta zastava hrvatskog naroda u BiH koja je bila postavljena pred mjesnom crkvom. Prije nešto više od  godinu dana u Općinskom vijeću Bugojna hrvatskim je pak vijećnicima osporeno pravo govoriti hrvatskim jezikom te poručeno da  ”idu u Hrvatsku”. o čemu je  pisano u priopćenju večernjeg.ba i dnevno.ba.

”Navedeni incidenti dio su ili posljedice šire protuhrvatske kampanje koja se godinama provodi u bošnjačkoj političkoj javnosti a koja za cilj ima osporiti Hrvatima konzumiranje političkih prava koje im pripadaju kao konstitutivnom (ustavnopravnom i državotvornom) narodu Bosne i Hercegovine.” 

https://www.dnevnik.ba/vijesti/ponovno-unistena-hrvatska-zastava-u-jelahu-kod-tesnja-2637361

Čestiti Hrvati  muslimanske vjeroispovijesti su se borili za  svoju domovinu koju su oni smatrali Hrvatskom, ginuli za nju i svoje živote dali za nju. Današnji muslimani Bosne i Hercegovine su zavedeni protiv svoje braće Hrvata katolika isto kao što su to bili za vrijeme titovine,  Hrvata koji su se iz političkih razloga borili protiv svoje domovine Hrvatske. To se danas provodi u hrvatskoj BiH zahvaljujući ponajviše onoj izreki: Kakav otac, takav kotac, tj. kakav je bio YU Alija Izetbegović, takav je sada njegov sin Bekir. S ovom pribilješkom poslao mi je Mile Boban, uz dvije fotografije, –  listu vojnih časnika, članova Vlade NDH, diplomatskih predstavnika, povjerenih visokih upravnih službenika, koju je sastavio  Petar Vulić – donosimo u cijelosti:

Hrvati muslimani u vladi i vojsci NDH

Potpredsjednik vlade HDH dr.  Osman Kulenović, kasnije  dr. Džafer Kulenović; prvi doglavnik Ademaga Mešić sa dva pomoćnika prof. Hakija Hadžić i prof. Alija Šuljak; četiri ministra u vladi: dr. Mehmed Alajbegović, Hilmija Bešlagić i zagrebački muftija Ismet efendija Muftić;

Potpredsjednik Sabora Ismet beg Gavrankapetanović; potpredsjednik hrvatske državne banke ing. Junuz Mehmedagić.

Diplomatski predstavnici NDH bili su: prof. Salih Baljić i prof. Hakija Hadžić. Visoki upravni službenici, povjerenici, stožernici i drugi dužnosnici bili su: Rasim Kršlak, Ragib Čapljić, Derviš Omerović, Hasan Čustović, Muhamed Hadžibaščaušević, Agim Ugljen, dr. Avdo Ferizbegović, Šefkija Balić, dr. Bahrija Kadić, Hilmija Ljutić i niz drugi.

Hrvatski domobranski general Junuz Ajanović (obješen u Beogradu s 38 generala i časnika); general Muharem Hromić (mučeni obješen 45.); pukovnik Osman Čengić, zapovjednik konjičkog sklopa u Sarajevu (obješen); Pukovnik Hasan Torić, zapovjednik B. Luke (nestao u koloni smrti); pukovnik Ismet ef. Muftić, vojni muftija HOS- (obješen na ulaznim vratima džamije u Zagrebu) Pukovnik Salik Alikadić, zapovjednik pješačke pukovnije (poginuo na Ozrenu); pukovnik Avdaga Hasić, zapovjednik 12. ustaškog zdruga i zamjenik zapovjednika 12. divizije (samoubojstvo u Austrije uz posljedne riječi ”Nema više NDH, nema ni tebe Avdaga), pukovnik Ibrahim vitez  Pirić-Pjanić, zamjenik zapovjednika  12. ustaškog zdruga; pukovnik Husein beg Bišćević, zapovjednik 4. puka i zamjenik 13. dobrovoljačke divizije (nestao u kolonama smrti); pukovnik Šemso Hasandedić, zapovjednik grada Sarajeva (obješen 45.);pukovnik Muharem Aganović, zapovjednik oružničkog krila za Istočnu Bosnu (zarobljen, osuđen na 18 godina, umoren u zatvoru); pukovnik Šemso Hajrović, sudac vojnog suda (obješen u Mostaru); pukovnik Mehmed Riđanović, liječnik (nestao u kolonama smrti). Dopukovnici: Akif Hadžić, Muhamed Hadžiefendić, Mahir Topčić, Sirija Hodžić, Ferid Cerić, Adnan Demić, Hasan Saršđević. Bojovnici: Nadžib Tafro, Ahmed Cerić, Tahir  Alagić, Idriz Delić, Hasan Ćatović, Hasan Saračić, Osmanagić. Prvi zapovjednik Crne Legije bio je Bećir Lokmić.

Hrvati opet uzmiču u Mostaru

Nakon uništene i opljačkane Hercegovačke banke bošnjački ekstremisti vršili su pritisak na gradonačelnika u Mostaru da ukloni imena  ulicama koje imaju ustaška nazive. Gradsko vijeće Mostara izmijenilo je (07.14.2022.) nazive ulica koje su nosile imena ustaških časnika i ministara, a ostao je Tito i njegova ćuprija!? Ovim će Ulica Mile Budaka biti Alekse Šantića, a Ulica Vokića i Lorkovića bit će Ulica Tina Ujevića. Ulica Rafaela Bobana mijenja fra Ljudevit Lasta, zatim će Ulica Đure Spuževića zamijeniti Ico Voljevica, umjesto Ulice Jure Fancetića bit će Humska ulica. dok će Ulica Ive Zelenike mijenjati nazv Ciglana.

Da li su u Istočnom dijelu grada Mostara izmijenjena nazive ulica koje imaju imena zločinaca Alije Izetbegovića, Safera Halilovića, Rasima Delića, Jovana Divjaka, Stjepan Šibela, Mustafe Hajrudinovića, Atifa Durakovića, Mustafe Drekovića, Mustafe Polutaka, Mehmeda Alagića;  Imena čelnika  Mudžahedina i  Al’ka’da?

Uz velike poteškoće političkog usuglašavanja bošnjački i hrvatski politički čimbenika, zaboravljaju se vitalna životna pitanja zbog kojih mladi ljudi odlaze u europske i prekomorske zemlje tražeći bolju budućnost. Za šesto godina BiH napustilo je  više od pola milijuna ljudi; BiH u 2021. godini napustilo je grad veličine Banjaluke. (Radio Slobodna Europa)

 

Hrvatski iseljenički kongres je jedan od odgovora na težak položaj hrvatskog naroda u BiH koji je održan na Sveučilištu u Mostaru od 30. lipnja do 3. srpnja 2022. gdje je predstavljeno 150 izlagača i više od 200 sudionika. Kongres je bio u fokusu domaće i svjetske javnosti, te je bilo za očekivati da će probuditi duhove u BiH, da sva tri konstitutivna naroda izaberu svoje predstavnike na sljedećim izborima. Zabrinjavajući  je stupanj depopulacije, sela i gradovi se prazne. U 500 sela BiH ne živi nitko, a u 1500 manje od 10 ljudi, 804 mjesta bez djece – pitanje je hoće li se  određene regije uopće moći popraviti od depopulacije. 

https://www.vecernji.ba/vijesti/u-500-sela-u-bih-nitko-ne-zivi-a-u-1500-manje-od-10-osoba-804-mjesta-su-bez-djece-1592055

Otvaranje Pelješkog mosta još je jedan novi udarac bošnjacima u BiH (posebice poturici Komšiću), koji je spremao tužbu za ”blokadu gradnje Pelješkog mosta na ”bošnjačkom Jadrana”!). Velika je zabrinutost građana u Neumu, koji su najviše imali koristi od turista koji su putovali u Dubrovnik, jer sada neće trebati prelaziti iz granice u granicu, nego mogu direktno preko mosta u Dubrovnik.

Bosna i Hercegovina nije – država

Bosna i Hercegovina nije država, nego Protektorat, u kojem je svaki Visoki predstavnik ostavio prljave tragove s velikim posljedicama, a najviše žrtve su bosanskohercegovački Hrvat: Carl Bildt (1995.-1997.), Carlos Westendorp (1097.-1999.), Wolfgang Petritsch (1999. – 2002.) Christian Schwarz-Schilling (2004. – 2007.), Miroslav Lajčak 2007. – 2021.) Christian Schmidt 2021. ?)  Nijedan od predčasnika Christiana Schmidta nije mogao riješiti, nije bilo izgleda da će i on uspjeti, jer već mu se prijete smrću ako uspostavi promjenu Izbornog zakona.

Izetbegović upozorio je Schmidta: Prisilit će nas da radimo neke stvari koje nikada nismo radili. (sic!) ”Prvo nisam mogao vjerovati da će zaista biti spreman napraviti takve stvari. Uputio sam tada poruku da je moja preporuka da se u to ne upušta jer  je to  političko minsko polje koje može naštetiti Federaciji ako to napravi… Kazao je  Izetbegović kako mu je drago što se brojne političke stranke  u ponedjeljak u 19 sati okupljaju ispred zgrade OHR-a  što vidi kao zajedničko djelovanje koje je veoma potrebno.”

Bakir Izetbegović je održao u (25.07.2022.) press konferenciju gdje je govorio o analizi  koju je pravni tim SDA napravio na osnovu ‘non paper’ izmjena izbornog zakona koje će navodno nametnuti visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt.

”Ja sam Željku Komšiću predložio u petak ovakvu stvar, ali možemo i ovako. Ići ćemo zajednički da se ova stvar zaustavi. Mislim da će nas prisiliti da radimo neke stvari koje nikad nismo radili…kad napravite mehanizme koji nisu fer koji rade  još jednu luđačku košulju, nadam se da nećemo biti dovedeni u tu poziciju”, objasnio je Izetbegović. Ovo je čista hipokrizija! Željko Komšić predstavlja hrvatski narod toliko koliko  Bakir Izetbegović predstavlja Crkvu Hrvata u BiH.

Veleposlanik SAD-a u BiH  izrazio je zgražanje izjavom predsjednika  SDA Bakira Izetbegovića koji je zaprijetio nasiljem i ratom, rekavši kako postoje planovi za ”ne daj Bože scenarij”  U priopćenju  američki veleposlanik je među ostalim rekao: ”Prije 30 godina građani ove zemlje preživjeli su brutalni rat. U 2022. godini zaslužuju bolje  od čelnika koji ih pozivaju na  nacionalne podjele i potiču nacionalne napetosti.

Zar stvarno Izetbegović i njegove bošnjačke poturice misle da je hrvatski narod malouman, kao i međunarodni predstavnici, kojima se može ponuditi-Bosanski grb! Visoki predstavnik Christian Schmidt nije se uplašio od prosvjeda, nacistički prozivka i prijetnja bošnjački huligana, kolji su se na poziv Izetbegovića okupili pred njegovim uredom u Sarajevu (27. srpnja 2022.) i izvikivali kojekakve uvrede nacističkih sadržaja. Unatoč svemu tome,  Schmidt  je nametnuo tehničke izmjene Izbornog zakona u BiH.

”Nema prvostepeni i drugostepenih građana u BiH, ovdje žive tri konstitutivna naroda. Danas nalažem i donosim paket transparentnosti koji garantira slobodnu i fer kampanju i izbore. Ne dopuštam ratnohuškačku retoriku…Ova zemlja se sastoji od tri naroda koja odlučuju o sebi, ponekad imam utisak da neki drugi odgovorni ljudi misle da oni mogu tek tako govoriti u ime naroda.” naglasio je  Schmidt. Visoki predstavnik Christian Schmidt nametnuo je neke izmjene Izbornog zakona u BiH. Aleluja!

Zaključna misao

Za ovaj osvrti izabrali smo gosta – Miljenka Karačić (Gornji Crnač 11. kolovoza 1958.) hrvatski je novinar iz Bosne i Hercegovine. Gimnaziju je završio u Širokom Brijegu, a Ekonomski fakultet u Mostaru. Novinarstvom se počeo baviti još kao student 1979. godine kao suradnik zagrebačkih Sportskih novosti. Osim Sportskih novosti surađivao je i sa  zagrebačkim Večernjim listom, SN revijom, Obzorom i Hrvatskom košarkom, sarajevskim Oslobođenjem i Večernjim novinama, mostarskom Slobodom, Hercegovačkim tjednikom, banjalučkim Nezavisnim novinama, te beogradskim Tempom, što samo govori o širini, koju obuhvaća u svom novinarskom radu. Da ne spominjemo odličja i priznanja koje je dobio, te brojne knjige i filmovi kojim je autor. Donosimo tek nekoliko odgovora na pitanja Nikole Šimića Tonina. 

Gdje prestaje logika, tu počinje Bosna!

Pitanje:  S ove strane granice oči su uprte  u BiH.  Bosanski lonac opet kuha. BiH je bure baruta. Zona mira niti ne sluti. Koliko sam pretjerao u svojim zaključcima?

Odgovor: Moj dojam je da ljudi još uvijek ne znaju dovoljno o Bosni i Hercegovini, poglavito u njezinu Dejtonskom uređenju, bez obzira na to što u Bosni i Hercegovini žive Hrvati koji su konstitutivni narod formalno – pravno, no u suštini daleko od  ravnopravnosti s druga dva naroda i bez obzira na to što značajan postotak današnji stanovnika Republike Hrvatske vuče korijenje iz BiH ili su rodbinski vezani s ljudima s ovu stranu granice. Složne političke odnose koji su plod Dejtonskog sporazuma pogotovo ne razumiju stranci, a njihov utjecaj na aktualne odnose u BiH još uvijek je velik. Naravno, sve je to teško razumjeti i običnim ljudima u BiH, koji pokušavaju živjeti od svoga rada i voditi se u životu logikom zdrqvog razuma. Međutim, ne kaže se bez razloga gdje prestaje logika, tu počinje Bosna. Eto i taj naziv  države jedan je od prijepora. Bosan je samo jedna pokrajina u državnoj zajednici Bosne i Hercegovine. Za službeni naziv države  koji je Bosnu i Hercegovinu stranci obično kažu Bosna., sve češće i Bošnjaci, što svakako smeta Hrvatima. Na tim običnim na prvi pogled  bezazlenim sitnicama pokušava se zatrti identitet ne samo Hrvata, nego i Srba, pa ih se naziva bosanskim Hrvatima ili bosanskim Srbima, ili čak Bosancima, ponegdje i Bosancima i Hercegovcima. To je isto tako da Hrvate u Osijeku nazivate slavonskim Hrvatima, a u Splitu dalmatinskim Hrvatima, a da ne kažemo da je regionalnu odrednicu Slavonac koristite kao nacionalnu odrednicu.

Pitanje: Kako bošnjačka politika generira podjele?

Odgovor: Bošnjačka politika svojim postupcima i težnjom za dominaciju nad druga dva naroda iritira Hrvate i Srbe ili da budem precizniji Hrvate i Srbe koji su svjesni da neće tako lako doći do nove promjene granica u Europi i koji imaju istinsku volju i želju da grade  Bosnu i Hercegovinu kao demokratsku, održljivu državu koja bi jednog dana postala članica Europske unije. Bošnjačka politika busa se  ekskluzivnim pravom na Bosnu i Hercegovinu i pri tome  se pokušava prebrisati blisku povijest.  Upornim prešućivanjem povijesnih činjenica pokušavaju se novi naraštaji uvjeriti da je samo Armija BiH  branila Bosnu i Hercegovinu. a da je Hrvatsko vijeće obrane koja je organizirano u općinama gdje su Hrvati bili u većini prvo stalo u obranu svojih mjesta kad su bivša JNA i Srpske paravojne snage izvršili agresiju na BiH, tadašnji lider SDA Alija Izetbegović javno je govorio da to ”nije njihov rat” bilo agresor. Ratni zločini koje su počinili pripadnici Armije BiH  minoriziraju se i pripisuju pojedincima, dok se ratni zločini HVO-a poistovjećuju s  ”udruženim zločinačkim pothvatom”. U takvim odnosima teško prolazi istinski dijalog. Uostalom, vidimo na primjeru Hrvatske da još nije završen ni Drugi svjetski rat, a kamo li Domovinski. Još uvijek riječ povjesničara se  ne sluša, a u BiH sve slično, samo pomnoženo s tri istine.

Pitanje: Do kad će se trpiti da nam Bošnjaci biraju članove Predsjedništva. Lijeve političke opcije u BiH do kraja su raskrinkale Komšića kao i Izetbegovića Sejdu Bajramovića i odrekli ga se, tako je  i san o Građanskoj BiH  ogoljen do kraja.

Odgovor:  Dok god  Izborni zakon dopušta takvu praksu ona se neće promijeniti. Drugim riječima, dok se ne bude poštivale odluke ili presude Ustavnog suda o Bosni i Hercegovini se ne može govoriti o pravnoj državi, niti o državi u kojoj se poštuju ljudska prava. Ustavni sud BiH jasno je ukinuo neke odredbe Izbornog zakona. Ta presuda nije provedena u djelo i zato je Željko Komšić mogao treći  put biti biran za člana Predsjedništva BiH, premda  velika većina Hrvata nije glasovala za njega. Nije tu jedini problem Željko Komšić. Vi danas imate u Domu naroda Skupštinen Federacije BiH dojučerašnje  Bošnjake koju su se pred izbore  izjasnili kao Hrvati i u  Domu naroda federalnog parlamenta su u Klubu Hrvata, kao predstavnici županija ili kantona na  u kojim ne živi ni stotinu Hrvata. Došli su tamo  s liste  bošnjačkih nacionalnih stranaka. Zapravo je svejedno jesu li iz nacionalnih ili građanskih jer i jedni i drugi sebe nazivaju probosanskim strankama, premda su u  suštini  pobošnjačke. Nije problem čak ni u nelogičnosti u zakonu. Već je problem pomanjkanje gradnje iskrenih odnosa. Veliki broj uglednih bošnjačkih intelektualca, primjerice Šaćir  Filandra osuđuje takvo ponašanje bošnjačkog političkog vrha. Jednostavno, oni su svjesni da nije moralno birati predstavnike svojim susjedima protivno njihovoj volji. Što to u praksi znači osjetilo je političko vodstvo u Narodnoj skupštini Republike Srpske, kad im je SNSD izabrao potpredsjednika NSRS iz redova bošnjačkog naroda kojeg nisu birali Bošnjaci. Nisu međutim, bili glasni iz Sarajeva jer ih je Komšić – spustio do zemlje.” Jadan narod koji plaća porez, gdje jedni varaju jer im je u naravi, drugi varaju jer su bili prevareni.

Ovaj hvale vrijedan razgovor objavljen prvo na portali hercegovina.in,  7. svibnja 2020.) iz kojeg sam, zbog ograničenog prostora na  hrvatskim portalima, uzeo samo tri pitanja s odgovorima na njih, od ukupnih četrnaest (14) pitanja i odgovora. Preporučujem Hrvatima u BiH, također i čitateljstvu u Hrvatskoj i iseljeništvu, ako ih barem malo zanima zabrinjavajuće stanje hrvatskog naroda u BiH – da pročitaju cijeli sadržaj.

http://hrsvijet.net/index.php/magazin/13-tv/57408-miljenko-karacic-gdje-prestaje-logika-tu-pocinje-bosna

Nikad nisam uspio kad sam govorio s najmanjom sumnjom u zapregu. Čovjek mora uvijek biti na oprezu, ako želi pokrenuti um. – Sv. Vicent de Paul.

Piše: Rudi Tomić


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.