Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Hercegovina. Peče se na vrelom srpanjskom i kolovoškom suncu. Gore njezine rijetke šume i suhe nepokošene trave… Zgarišta, crnilo opće…

Upućeni pozivi za pomoći gašenje požara ne stiže iz gluhog Sarajeva. Rekoše kako takav poziv mora proći sedam razina vlasti kako bi bila odobrena i na kraju ju mora „amenovati“ Predsjedništvo BiH, a ona „dvojica“ neodobravanje pravdaju da je kriv taj „treći“ koji se „stica“ (riječ za ljutnju u našemu kraju) zbog dolaska Schmitha i nametnutog zakona bivšeg visokog predstavnika za BiH dok vatre spaljuju Hercegovinu…

Hrvatska ipak šalje u pomoć svoje kanadere i, eto, vatre su pod kontrolom!

Okolo „dimi“, a naši gradići su oživjeli, za razliku od prošlog ljeta kada su bili samotni… Oživjeli su, sve je nekako prpošnije, sve živnulo. Stigla je i dijaspora, vele kako je ovdje kao u raju, sloboda bez ograničenja od pandemije, a tamo kod „njih“ – nisu dali „mrdati“…

No, za par dana će oni otići „tamo kod njih“, a ostat će „spaljena“ Hercegovina – ona gori tiho, bez plamena, gori prazninom, prazni se… Komu će ostati?

Gori i politička csena u Bosni i Hercegovini. Onaj jedan se „stica“, srpski član Predsjedništva, hoda na „poduke“ kod starijeg-mlađeg brata po srpstvu u Beograd. Sarajevo „merači“ i šalje „haber“ Hrvatskoj o procesuiranju hrvatskih generala jer su oslobađali svoju domovinu, što je Hrvatska odbacila, a odgovornost za „haber“ ovi prebacuju na onoga „sticanoga“, spominjući i vođu HNS-a. Sanjari građanske BiH vrlo su protegli vratove, navalili objedama i na glavnu tužiteljicu, gospođu Gordanu Tadić jer je dirnula u SDA-ov osinjak prozivajući neka njihova imena zbog ratnih događanja u BiH. Onda se ona, „tužna“ brani i od Emira Suljagića, poletarca bošnjačkih uzavrelih htijenja, sanjara o nadmoćnosti bošnjačkog naroda nad druga dva jer su oni, tobože, istinski narod na ovom zajedničkom, našem prostoru BiH, ostali su kao kasnije naseljeni, što znači – „došle“… A, hrvatski političari u BiH šute, možda je i mudro ili nije, pokazat će vrijeme. Je li šutnja zlato? Ne znam, baš, pokazat će vrijeme…

Spominjem usput i onaj dvojac „praznoglavih Komšića“. Kažu da su Hrvati, a „bošnjakuju“. Ovaj stariji baulja po prošlosti, objavljuje knjige o svojoj iskrivljenoj percepciji godina 90-ih, o akterima tužne ratne drame na ovom prostoru, što vješto koriste tamo neke udruge i mrzitelji koji nazivaju genocidnima one koji su htjeli obraniti svoje pa i jedan cijeli narod koji je gorio u buktinji rata, mnogi su izbjegli tada i više se sigurno nikada neće vratiti svojim pradjedovskim ognjištima. A, ovaj mlađi, „bošnjački Hrvat“ u Predsjedništvu BiH, bunca po sadašnjosti, „mamurna“ muko naša!

Bez namjere pisanja o politici, dotaknula sam ju jer je postala posljednjih desetljeća naš „kruh svagdanji“…

RADICA LEKO


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.