By Dali je Bugojanska akcija bila inflitrirana, ustvari dirigirana, od strane Udbe pitanje je potaknuto u više navrata. Sama činjenica da je Udba uspješno ubacila svoje agente u mnoge hrvatske političke organizacije u isljeništvu na to nas upućuje.
Uza svu do sada otkrivenu arhivu mnoge Udbine aktivnosti u iseljeništvu su i dalje tajna, upitne, pa tako i gore navedena akcija iz 1972. godine, upad devetnaestero mladih hrvatskih rodoljuba u Jugoslaviju da bi potakli narod na ustanak.
Politika jugoslavenske tajne službe bila je da hrvatsku političku emigraciju prikaže u najgorem svijetlu, da ju kompromitira, bilo unutar same hrvatske zajednice općenito bilo unutar specifičnih stranih država u kojima je ta tako zvana neprijateljska emigracija djelovala.
U tom smislu svrha jugoslavenskih predstavništava vani u svijetu bilo je širenje disinformacija, praćenje što se u iseljeništvu događa, infiltriranje i zavođenje Hrvata i hrvatskih organizacija koje su zagovarale hrvatsku državnost. Ako ne svi većina konzularnih službenika pripadala je jugoslavenskim službama sigurnosti.
U Australiji tokom godina često se o tome písalo u australskom tisku, primjerice 1989. u The Australian izišao je oveliki članak pod naslovom Truth about Yugoslav agents must be found, ASIO puts finger on 50 spies (Istina o jugoslavenskim agentima mora biti otkrivena, ASIO sumnja na 50 špijuna). Akronim ASIO odnosi se na australsku tajnu službu koja je vršila nadzor nad jugoslavenskim agentima u Australiji.
U tom članku govori se u agentima koji su došli u Australiju da huškaju hrvatske emigrante.
“Nedavne objave u listu The Australian da postoji puno dokaza koji sugeriraju da je jugoslavenska tajna policija, UDBA, namjestila nekoliko Australaca hrvatskog podrijetla za navodno planiranje terorističke bombaške kampanje u Sydneyju prije 10 godina zahtijevaju hitan odgovor savezne vlade i države NSW”.
Ovdje je specifično riječ o tako zvanoj Australskoj šestorci koja su bili osuđeni na dugogodišnju robiju zahvaljujući izjavama jednog agenta provokatora koji je nakon toga uspio pobjeći natrag u Jugoslaviju i kasnije o tome dao tntervju, priznao odgovornost.
Godine 2023. pokrenuta se sudska istraga, revizija, tog slučaja i očekuje se da će šestorica Hrvata biti oslobođeni optužbe iz 1979-ih na što nas navodna zavjera za bombu, osumnjičeni špijun UDBE i jedan korumpirani policajac na to upućuje. Vrhovni sud NSW-a potvrdio je da je izvještaj istražnog povjerenstva o ‘Croatian Six’ dovršen iako još nije objavljen u javnosti.
O kakvim se jugoslavenskim službenicima radi vidljivo je i po poznatoj pucnjavi iz1989. gdje je jugoslavenski konzul ranio jednog mladog Hrvata koji se prilikom demostracija pred konzulatom htio popeti na jarbol i skinuti jugoslavensku zastavu.
Prema pisanju australskog tiska: “Visoki australski dužnosnici bili su uključeni u zataškavanje kako bi zaštitili jugoslavenskog konzula koji je prošlog studenog pucao u vrat školskom prosvjedniku s rafalom iz mitraljeza”.
Ustvari jedan drugi službenik u konzulatu je na vrijeme uskočio i zaustavio jugoslavenskog konzula da ne nastavi s pucnjavom na okupljene demostrante i s time spriječio stvarno krvoproliće. Nakon ovog incidenta australske vlasti su zatvorile konzulat.
Ako je Udba putem ovakvih aktivnosti htjela ocrnuti hrvatsku zajednicu pred australskim vlastima ostvarila je sasvim drugaćiji efekat, pokazala je svoje pravo lice, autokratskog totalitarnog komunističkog režima u njegovom punom “sjaju”!
Nezaboravimo da je uspostava neslužbenog hrvatskog poslanstva u Canberri 1976. bio jedan od najvećih postignuća hrvatskog državnotvornog političkog iseljeništva ne samo u Australiji nego opće u svijetu. Udba, uza sav svoj upliv bila je nomoćna zaustaviti, ne samo uspostavu nego i djelovanje tog predstavništva.
U pogledu Bugojanske akcije sigurno je Udba imala uvida da se nešto sprema, ali upad se ipak ostvario, iako skršen imao je veliki propagandni efekt u iseljeništvu i dao ne baš pozitivnu sliku za Jugoslaviju. Jer, kakva je to zemlja, vlast, koja se može dopustiti da grupica naoružanih ljudi samo tako se prošeće preko granice do oznaćene destinacije.
Da bi onda ta ista vlast uz policiju i vojsku išla organizirat tako zvanu Teritorijalnu obranu da ganja te gerilce po šumama i dolinama. Na kraju svi su uhvaćeni i pobijeni osim jednog koji je preživio zatvor da bi kasnije poginuo u Domovinskom ratu.
A da ta akcija nije naštetila hrvatskoj zajednici u Australiji iz kuda su ti mladići potekli, vidljivo je po tome što se ona dogodila 1972. a hrvatsko poslanstvo uspostavljeno je 1976.
Da je htjela Australija je mogla naći neku izliku i zatvoriti poslanstvo u početku, umjesto toga uzelo je dvije godine dok je novi zakon izglasan u australskom parlamentu da bi poslanstvo legalnim putem zatvorili. Dvije godine protu-jugoslavenske propagande u glavnom gradu Australije, četvrti gdje su smještena i legitimna veleposlanstva stranih zemalja.
Uza svu svoju navodnu aktivnost, ubojstva i upliv, Jugoslavija i njene tajne službe nisu mogle zaustaviti hrvatski narod na njegovom putu do svoje vlastite države. Na tom putu hrvatsko iseljeništvo odigralo je ključnu ulogu u uspostavi ne samo sadašnje nego i one prve hrvatske države od 1941. do 1945.
I tada su diljem svijeta postojale hrvatske zajednice, oaze hrvatstva, primjerice Hrvatski Domobran u Južnoj i Sjevernoj Americi koji je aktivno potpomagao rad hrvatskih državnotvornih organizacija u njihovom “ustanku” protiv tadašnje velikosrpske hegemonije.
Taj se rad nastavio i nakon što je Hrvatska i njen narod ponovno pao u zarobljeništvo, ovog puta totalitarnog komunističkog režima godine 1945. od kojeg se konačno oslobodio 1990.-ih uspostavom svoje vlastite hrvatske države Republike Hrvatske. Jasno, ta je država ostvarena unutar okvira tog vremena koji je diktirao njen ustroj. Mnogi je još nerado prihvaćaju, nisu se još na nju navikli, ali vrijeme će učiniti svoje.
Sva prolivena krv i borba prethodnih generacija za ostvarenje hrvatske državnosti nije bila uzaludna, za razliku od udbinih nastojanja da to uskrati. Dakle, pitanje infiltracije Udbe u hrvatske emigrantske političke organizacije ustvari je akademsko, jer je cilj, hrvatska država, ostvaren.
Stjepan Asić
