Umjesto da država u tisućama napuštenih objekata diljem zemlje….

Ponestaje argumenta za samo hvalu u vođenju pandemije. Dr.zamjenica dr.Capaka ipak je premašila sva očekivanja u pronalaženju tema za samo hvalu,pa je jučer sasvim ozbiljno,

izjavila da smo uspjeli cijepiti sve građane Hrvatske starije od 100 god.Treba  to shvatiti u širem kontekstu i dati joj za pravo,

 jer te građane ipak treba sa svijećom tražiti, a kad ih nađeš,pola ih ne čuje ili ne vidi, pa ih je i teško nagovoriti.

No nema čovjeka koji ima TV, da bar 5 puta na dan ne vidi kako se neko cijepi. Ljudska nadlaktica postala je najsnimaniji dio ljudskog tijela danas u Hrvatskoj iako je postupak kod svih potpuno isti.

Izgleda da zabijanje igle u meso neodoljivo privlači sve televizijske kuće, vidi se da je filmska horor industrija u velikoj krizi.

Istovremeno sve luđe izjave ljudi koji su izgubili sav svoj vjerodostojan kredibilitet.

Jučer nam je dr. Capak ogadio pohane šnicle, bečki odrezak morao bi otići u povijest, a i putru je po njemu odzvonilo.

Nikako ti dr. da shvate da je njima vrijeme da se počnu nečim drugim baviti ,povjerenje koje su ljudi imali na početku ,davno je nestalo.

Politika popusti pa zategni,pa opet popusti,pa opet zategni,popustila je sve konce koji su držali vjerodostojnost struke.

Vjerodostojnost je nestala je u valovima.

Jedna cijela bolnica koja ima stoljetnu tradiciju postala je talac jedne osobe, scene koje svaki dan gledamo dodatno urušavaju ugled liječnicima,.

Pacijenti koji čekaju na onkološke pretrage žrtve su obračuna osoblja, a oni koji odlučuju o svemu čekaju da se protivnici iscrpe i da sami utihnu, pri tome nije važno koliko bolesnici čekaju i koliko njih će dobiti dijagnozu s popratnim riječima:

Došli ste prekasno!

A da je građanima prekipjelo znaju i vladajući, ukapaju se u utvrde gdje su pustili korijenje, vade stare izlizana fore kako bi se u zadnji tren vratili u igru,kako bi si osigurali dodatni potencijal za moguće malverzacije.

Oni u Kanadi , Australiji i BH sada ne mogu pomoći, oni ne mogu glasati za gradonačelnika Zagreba,pa su se opet vladajući sjetili starih ljudi u “Domovima” za starije.

Oni su dobili obavijest da se za njih neće organizirati glasanje,nego su svoje korisnike uputili u mjesta stanovanja prije smještaja u “Dom.”

Ljudi su rasprodali svoju imovinu i jedina adresa im je taj “Dom”gdje žive,ostali su bez prebivališta a boravište se ne priznaje . Sasvim sigurno da će ostati puno praznih listića kojima će se moći manipulirati.

U digitalnom vremenu gdje pošta putuje nekoliko sekundi između kontinenata,ne postoji tehnička prepreka da bi se ljudima onemogućilo njihovo pravo izbora. Istina je da se ti ljudi neće vratiti više u svoje prijašnje prebivalište, ali Ustav im daje pravo da biraju tko će upravljati gradom i mjestom u kojem su živjeli,a sada žive njihova djeca i unuci,kome će ostaviti da upravlja životom grada ,ali i grobljem na kojem će biti pokopani.

Podjecjenjivanje starih ljudi došlo je do maksimuma i to mora prestati, pored toga što su bili najveća žrtva Corone,najveća su žrtva vlasti po visini mirovine i sada im je uskraćeno Ustavno pravo biranja,nema gdje nisu zagrebli, kako bi ti stari ljudi bili ustrašeni, poniženi, lišeni svakog dostojanstva u starosti.

Umjesto da država u tisućama napuštenih objekata diljem zemlje opremi za prihvat i skrb ljudi koji su nadživjeli one koji bi se mogli brinuti za njih,

dali su ih u ruke privatnicima kojima je jedini cilj dobra zarada, pa  stari ljudi završavaju u vatri ili umiru od straha,no uvijek su dobri za manipulaciju,a

mirovinski fond služi kao utješna nagrada onima koji spremno izvršavaju zadatke koji služe ostanku na vlasti iste garniture.

U ratu smo zbrinuli na stotine tisuće izbjeglica, a sada ne možemo naše umirovljenike čiju imovinu nemilosrdno rasprodaje ta ista vlast .

800 000 umirovljenika u ovoj državi ne može si platiti smještaj u državnom “Domu za starije”,visina mirovine ne pokriva troškove za tri obroka, za jedan krevet i dva kvadrata prostora gdje se spuštaju noge kada se silazi s kreveta.

Sasvim dovoljno da se u državi dogode promjene,niti jedan drugi razlog nije potreban.

Obećanja smo se naslušali,

vrijeme je za one koji će nešto i napraviti.

Dragica Trumbetaš