Iako urbano pčelarenje u Hrvatskoj nije dopušteno, u Zagrebu za to pčele ne haju i bezbrižno zuje na Jelačić placu, oko Sabora ili u Maksimirskoj.
Rojevi se smještaju u svjetiljkama na glavnom gradskom trgu, bilo ih je na vratima Sabora, a pronađene su čak i u stajnom trapu jednog aviona.
Nedaleko od škola, u šupljini stabala u Maksimirskoj, na samo pola metra od tramvajske pruge, mirno su živjele zajednice kojih prolaznici nisu bili niti svjesni.
No, pčele u Zagrebu, od milja zvane ‘purgerice’, po njegovu su iskustvu izuzetno mirne i pitome, naučene na ljude i vrevu.
Zbog drvoreda lipa, dosta zelenih površina i cvijeća koje se kontinuirano zalijeva pa nema prekida u vegetaciji, ova vrijedna bića u gradu sasvim ugodno žive.
Oduvijek su važne za opstanak i razvoj čovječanstva, a njihovi proizvodi iznimno su cijenjeni. Osim toga, izvrsni su indikatori kvalitete života pa bismo trebali biti sretni što ih nalazimo u gusto naseljenim područjima.
By Branka Mioč