By Podjeli
Iz dana u dan novi rekord u broju zaraženih.
Virus u “Domovima”, za starije, bolnicama. Pozivanje na odgovornost građana ne daje rezultate.
No nije sve na građanima, nešto je i u mjerama.
Ne može se za starce reći da su neodgovorni i da su se zarazili zbog raskalašenog ponašanja.
Naša država oduvijek radije sanira posljedice nego uzrok.
Onog trenutka kada su donijeli mjeru da se izolacija plaća oko 2000 kuna morali su računati na povećan broj pozitivnih.
Pozitivni su zasuti pozivima da se ne otkriju kontakti , ljudi se više boje smanjenja plaće nego zaraze.
Strah od siromaštva vrši strahoviti pritisak na ljude, svaki dan gledamo izgladnjele ljude kako kopaju po kontejnerima da bi preživjeli, ljudi koji su imali siguran posao , boje se istog scenarija.
Očajnički se nastoji zadržati posao, jer predložene mjere ne garantiraju da će posao opstati.
No naša Vlada ne ulaže u preventivu, a za posljedice koje će biti ogromne nema novaca.
Jeftinije bi bilo platiti samoizolaciju bliskog kontakta nego liječenje većeg broja zaraženih tim kontaktom.
No što je tu je iz te kože ne možemo, manji broj ljudi koji su birali vladajuću garnituru sada drži u šaci veliku većinu.
Sabor se najprije blokirao ograničenjem broja prisutnih zastupnika, a kada su kritike ipak odjeknule, poslani su na odmor.
Jučer je Ustavni sud odlučio da se zastupnicima mora omogućiti normalan rad, što bi trebalo vratiti zastupnike u Sabornicu. Pitanje je što će sada smisliti, za osigurati većinu bili su vrlo maštoviti.
Đakiću su osigurali glasanje iz bolnice, za izbore su otvorili granice i proglasili pobjedu nad Coronom, a građane pozivaju na odgovornost za nastalu pandemiju.
Jučer je Plenković najavio da će na dan ponovnog početka rada Sabora govoriti o “Stanju nacije”.
Nacija će biti upoznata s njegovim ogromnim naporima po tko zna koji put, bit će zasuti brojevima i statistikom, a mi praznog novčanika i frižidera.
Njegovo viđenje iz blindiranog automobila, okruženog tjelesnim čuvarima, bogatim prijateljima, jasno će nam pokazati gdje završava naš novac.
Možda će to biti dovoljno da prokuha u našim glavama, kad više ne bude ništa za staviti u lonac.
Možda se nađe kritična masa koja će njemu održati lekciju o stanju 800 000 umirovljenika koji nemaju od čega živjeti, a njegove službe ih dodatno iscrpljuju troškovima ovrhe, a on priprema zakon o poreznom rasterećenju bogatih, u trenutku kada bolnicama nema čime platiti lijekove.
Umirovljenici proglasimo moratorij na takvo vladanje, dajmo čovjeku priliku da iskusi život kakav je namijenio nama, još je mlad i može naučiti iz toga, neka i on iskusi čarobnu formulu života :
“Što te ne ubije to te ojača”!
Pomozimo čovjeku da izađe ispod staklenog zvona, velik je i tijesno mu je tamo.
Dragica Trumbetaš
Podjeli
